Nikada se to neće tačno statistički utvrditi, ali je afera sa elektronskom komunikacijom Hilari Klinton svakako doprinijela pobjedi Donalda Trampa na izborima prošle sedmice. Čovjek koji je na to imao uticaja živi u šestospratnici finog londonskoj kraja Najtsbridž. Tu se, preko puta robne kuće Harods – za one dubljeg džepa – nalazi ambasada Ekvadora. Ovdje već četiri i po godine boravi Džulijan Asanž, osnivač platforme Vikiliks. Uživa zaštitu južnoameričke države. Vikiliks je kontinuirano bio izvor nevolja za Hilari Klinton jer je objavljivao dokumente za koje bi ona više voljela da su ostali tajni. Priča se da je Ekvador na kraju čak popustio pritisku Amerike i oduzeo Asanžu sredinom oktobra mogućnost da koristi internet.

Pa ipak, Vikiliks je u međuvremenu daleko više od svog osnivača. Platforma nastavlja da objavljuje brizantna otkrića. Na dan izbora u SAD je Asanž saopštio da ni on ni Vikiliks nemaju interesa da na ovaj ili onaj način utiču na ishod glasanja. Posebno jer i Tramp i Klintonova gaje jednaki animozitet prema insajderima koji doturaju podatke. No zadatak njegove platforme je, dodao je Asanž, da objavi sve što dobije ukoliko je autentično i ima štofa za vijesti. To je bez sumnje slučaj kada se radi o dokumentima o demokratskoj kandidatkinji. Rado bi, dodao je Asanž, objavljivao i o Trampu, ali im o tome niko ništa nije dostavio.

Optužbe iz Švedske

Sada je na dnevnom redu Australijanca sasvim druga stvar: poslije mnogo godina ničega, nešto se konačno dešava u njegovom slučaju. Danas će glavna stokholmska tužiteljka Ingrid Isgren u pratnji jednog švedskog policajca morati da se probije kroz obruč Asanžovih simpatizera pred ambasadom, ući će unutra i ispitivati Asanža o optužbama za seksualno zlostavljanje koje ga prate već šest godina. Optužnice još nema, još se radi o predistražnom postupku. Tužilaštvo u Stokholmu je te 2010. već odbacilo slučaj, ali ga se onda prihvatila tužiteljka Marijane Naj iz Geteborga.

Treba znati: švedsko krivično pravo je u slučajevima seksualnog zlostavljanja prilično obuhvatno. Žena na čijim se iskazima bazira predistraga ni u jednom trenutku nije tvrdila da ju je Asanž tukao, fizički primoravao ili joj prijetio. Naprotiv, voljno je spavala sa njim. Ali kaže da je, kada je ona već napola zaspala, Asanž još jednom penetrirao bez njene volje i – bez kondoma. Kada je žena avgusta 2010. navratila u jednu policijsku stanicu, tužba joj nije bila ni na kraj pameti. Htjela je samo da upita za savjet da li postoji način da natjera Asanža da uradi test na HIV. No to o čemu ona govori, ukoliko je tačno, zapravo je silovanje.

Tako je za Asanžom raspisana evropska potjernica i on nije mrdao iz ambasade. Na osnovu te potjernice švedski organi imaju pravo da ga ispitaju na teritoriji Velike Britanije. Kada ispitivanje bude obavljeno trebalo bi, u teoriji, da padne i potjernica – za njom, tada, više neće biti potrebe.  

Strah od izručenja

Pa ipak Asanž ni nakon razgovora sa tužiteljkom neće moći da se osjeća sigurno. Jer, kako za DW objašnjava njegova advokatica Melinda Tejlor, Asanž se uopšte nije ni sklonio u ekvadorsku ambasadu zbog optužbi iz Švedske. „On je ovdje jer ni Švedska ni Velika Britanija ne žele da mu daju garancije da ga neće izručiti Sjedinjenim Državama. Takav rizik i dalje postoji, i to nema veze sa ispitivanjem po evropskoj optužnici." Tejlorova čak pretpostavlja da će aktuelna američka administracija u posljednjim sedmicama svoje vladavine još intenzivnije pokušavati da uhapsi Asanža.

U SAD zvanično ne postoji optužnica protiv njega, pa ipak je jasno da tamošnje Ministarstvo pravde prikuplja dokaze protiv Australijanca i Vikiliksa već šest godina. Čelsi Mening, navodna informatkinja Vikiliksa, već je u SAD osuđena na 35 godina zatvora. Ona je prema presudi odgovorna što su do javnosti dospjeli „Avganistanski ratni dnevnici", kao i „Irački ratni dnevnici" i „Ambasadorske depeše" – sve velike afere koje su prije šest godina i učinile Vikiliks planetarno poznatim i važnim. Amerikanci vjerovatno „imaju u fioci" spreman zahtjev za izručenjem kako bi svakog trena mogli da ga ubace u faks-mašinu, kaže za DW kelnski profesor međunarodnog krivičnog prava Nikolaos Gazeas.

Pomilovanje od Trampa?

U tom je pogledu bilans Baraka Obame sumoran, priča za DW britanski novinar Čarls Glas. „Obamina administracija je progonila više novinara nego sve prethodne vlade zajedno." Bijela kuća je posljednjih godina sve više koristila zakon o sprječavanju špijunaže iz ratne 1917. godine kako bi „ganjala novinare koji su otkrili mučenja, ubistva, otmice osumnjičenih od strane Amerike širom svijeta".

Društvene mreže su u međuvremenu preplavljene pozivima izabranom predsjedniku Donaldu Trampu da pomiluje Džulijana Asanža. Melinda Tejlor o tome ne želi da špekuliše, ali kaže da bi svakako bilo pozitivno da nova vlada promijeni dosadašnji odnos prema insajderima. Njen klijent, Edvard Snouden ili Čelsi Mening su, kaže, igrali veliku ulogu u širenju informacija od javnog značaja. „Uzbunjivači moraju biti zaštićeni", naglašava advokatica.