DW: Fon Štaufenbergi mnogi njegovi saborci su godinama bili ubijeđene pristalice nacističkog režima. Šta ih je odjednom navelo da žele da ubiju svog vođu Adolfa Hitlera?

Magnus Pal: Pripadnici pokreta otpora protiv Hitlera su svakako mogli biti vođeni različitim ličnim, političkim ili religioznim motivima. Zajednička im je bila borba protiv zločinačkog režima. Kod Fon Štaufenberga, kao oficira generalštaba, i kod ostalih vojnih pripadnika otpora, uz to su dolazili i vojni motivi. Nakon razornih poraza u Staljingradu i severnoj Africi, ovi oficiri su shvatili da će Hitlerovo vođenje ratova odvesti Njemački Rajh u propast. Nakon Staljingrada se takoreći nastavilo sa planiranjem svrgavanja iz 1938. i 1939. godine.

Hitler je preživio bombaški napad 20. jula sa lakšim povredama. Da li su pokušaj svrgavanja i operacija „Valkira" imali tada ikakve šanse za uspjeh?

Zaista je bilo vrlo važno da Hitler bude ubijen. To je važilo kao preduslov za uspjeh državnog udara. Vojnici Vermahta su bili zakleti Hitleru i velikim dijelom i odani. Da je Hitler bio ubijen, oni bi bili oslobođeni ove zakletve, a put slobodan za rušenje vlasti.

Zavjerenicima je za državni udar nedostajala dovoljno pouzdana vojna trupa. Uprkos tome, vjeruje se, posebno u novijim istraživanjima, da je puč zaista imao izvjesne šanse za uspjeh. Naravno, to se u retrospektivi nikada ne možete precizno ocijeniti, ali postoji nekoliko pokazatelja. Jedan od njih je i pokušaj puča u Parizu. Tako je bilo uhapšeno oko 1.200 pripadnika službe bezbjednosti i SS-a. To pokazuje da je planiranje zavjerenika bilo vrlo obećavajuće. U slučaju Hitlerove smrti, moglo je imati uspjeha i u odlučujućem centru u Berlinu.

Nakon rata zavjerenici su bili optuženi da su djelovali iz čistog oportunizma. Kada je postalo jasno da bi rat mogao biti izgubljen, neki oficiri i vojnici su željeli da sačuvaju svoj ugled i glavu, govorilo se posle rata.

Od strane nacionalsocialističke propagande je naravno bilo pokušaja da se otpor potcijeni. Hitler je postavio smjernice za to: Bila je to samo „mala klika zlikovačkih glupih oficira". Tokom istrage su Gestapo i nacističko vođstvo naravno stekli drugačiji uvid. Danas znamo da je više od 200 ljudi iz civilnog i vojnog otpora aktivno učestvovalo u pripremi i sprovođenju 20. jula.

Ipak, slika „male kriminalne klike" zadržala se i u vrijeme rane Savezne Republike. Uprkos potpunom porazu, mnogi Nijemci su tada još uvijek bili pod utiskom Trećeg Rajha, smatrali su zavjerenike 20. jula izdajnicima. Ovde možete vidjeti da je intenzivna propaganda, posebno poslednjih mjeseci rata, uticala na kolektivno pamćenje Nijemaca.

Danas se Fon Štaufenberg i njegovi saborci slave kao heroji otpora. Kada se ta promjena mišljenja dogodila među Nijemcima?

To se ne može precizno odrediti. Jasno je da se slika Fon Štaufenberga i njegovih saučesnika kao izdajnika dugo održavala u velikim dijelovima stanovništva – u desničarskim ekstremističkim krugovima do danas. Međutim, fiksacija na Fon Štaufenberga postojala je od početka. Pogotovo jer je sam izvršio atentat, ali i jer je razradio plan puča „Valkira". Zato je bio neophodan u Berlinu na dan napada.

Danas, 75 godina kasnije, 20. jul predstavlja poziv na hrabro zagovaranje pravde i slobode. Naravno, ideje zavjerenika nisu išle u pravcu uspostavljanja pluralističkog po ugledu na ovo danas. Ali njihova djela, prevedena u sadašnje modele mišljenja i jezika, mogu se bez sumnje shvatiti kao zagovaranje prava i slobode. A to su dva ključna elementa demokratske kulture.

*Doktor Magnus Pal je istoričar i oficir Bundesvera. Kurator je izložbe „'Firer Adolf Hitler je mrtav.' Atentat i pokušaj državng udara 20. jula 1944". Izložba je otvorena u Vojno-istorijskom muzeju u Drezdenu do decembra.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android