Sa Švedskom i Finskom, dvije evropske zemlje odlučile su da odustanu od višedecenijske neutralnosti. Kancelar Karl Nehamer je odbacio ovaj korak za Austriju. On je to ponovio u aprilu, neposredno prije nego što je otputovao u Moskvu da ubijedi predsjednika Vladimira Putina da prekine ruski napad na Ukrajinu: „Austrija je bila neutralna, Austrija je neutralna i Austrija će ostati neutralna", rekao je austrijski kancelar.

Ali onda je 50 austrijskih poznatih ličnosti ponovo postavilo pitanje. U otvorenom pismu pozivaju saveznog predsjednika Aleksandra van der Belena da izvrši nezavisnu provjeru kako bi se utvrdilo da li je neutralnost zemlje i dalje aktuelna. „Uvijek je bilo pokušaja sa različitih strana da se odustane od neutralnosti, ali su uvijek bili neuspješni", kaže bečki politikolog Hajnc Gertner. „Ne postoji stranka koja to želi, a ne želi ni stanovništvo." U anketama se više od 75 odsto Austrijanaca redovno izjašnjava za neutralnost.

- pročitajte još:Rat u Ukrajini: Austrija u ulozi posrednika?

Sa tim bi na kraju krajeva debata zapravo mogla da se skine s dnevnog reda. Pa ipak, ostaje pitanje zašto se neutralnost Austrije čini tako nepobitnom, pogotovo što ova zemlja vodi aktivniju spoljnu politiku od Švedske i Finske ili Švajcarske.

Zašto je Austrija uopšte neutralna?

Vijekovima je Austrija bila velika sila koja je postavljala cara u Svetom rimskom carstvu i bila je sve samo ne neutralna. U 19. veku formirano je Austrijsko carstvo, koje je 1867. godine postalo carska i kraljevska dvojna monarhija Austrougarske, koja je obuhvatala velike dijelove Balkana i proširila se na današnju Ukrajinu.

Poslije poraza u Prvom svjetskom ratu Austrija je Versajskim ugovorom svedena na današnje granice. Međutim, zemlja je postala neutralna tek deset godina poslije još jednog poraza u Drugom svjetskom ratu – 26. oktobra 1955. godine Bečkim državnim ugovorom.

- pročitajte još:Austrija se suočava s nacističkom prošlošću

U to vrijeme zemlju su, kao i Njemačku, okupirale četiri sile pobjednice (Rusija, SAD, Velika Britanija i Francuska). „Neutralnost je bila jedini način za Austriju da natjera savezničke trupe da se povuku", objašnjava Gertner. „Austriji je tada čak prijetila trajna podjela, slična onoj u Njemačkoj. Ova opasnost je otklonjena konsenzusom sila pobjednica o neutralnosti – posebno Sovjetskog Saveza i SAD."

Koliko je Austrija neutralna?

Čak i da je Sovjetski Savez u to vrijeme pristao na neutralnost, nema sumnje da Austrija naginje kulturi i demokratskom, tržišno-ekonomskom kanonu vrijednosti Zapada. To se ogleda i u činjenici da je Austrija 1961. godine postala jedna od osnivačica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Međutim, u isto vrijeme, od 1960-ih, glavni grad Austrije Beč postao je sjedište nekoliko važnih međunarodnih organizacija koje se ne mogu pripisati ni jednoj strani Hladnog rata, uključujući Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) i Organizaciju zemalja izvoznica nafte. (OPEK) kao i niz organizacija Ujedinjenih nacija. Bruno Kreiski, austrijski savezni kancelar od 1970. do 1983, vidio je ovo kao bolju alternativu bezbjednosne politike u odnosu na jačanje vojske u zemlji.

Za politikologa Gertnera ovo nije kontradikcija: „Nije u pitanju neutralnost, već vojna neutralnost". Državni ugovor isključuje posebno tri stvari: vojno miješanje u sukobe drugih zemalja, stalno stacioniranje stranih trupa u Austriji i pristupanje vojnom savezu.

Ipak, Sovjetski Savez se, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, dugo protivio pristupanju Austrije Evropskoj zajednici, organizaciji koja je prethodila Evropskoj uniji (EU). Ovo je opravdano pasusom u državnom ugovoru koji je isključivao „uniju sa Njemačkom" – čak i ekonomsku. Konačno, neposredno prije pada Berlinskog zida, Austrija je podnijela zahtjev za članstvo, koje je dobila 1995. godine.

Kakva je neutralnost Austrije u poređenju sa neutralnošću drugih evropskih zemalja?

U slučaju Švedske i Finske, decenije neutralnosti nisu bile ništa drugo do dobrovoljna spoljnopolitička doktrina. Austrija i Švajcarska su, s druge strane, obavezane na neutralnost međunarodnim ugovorima. Ali svoju neutralnost tumače drugačije: „Švajcarska se drži pasivnije neutralnosti od Austrije", kaže Gertner. Tradicionalno, Švajcarska se ne priključuje nikakvim ekonomskim sankcijama, nije članica EU i stoga ne učestvuje u zajedničkoj spoljnoj i bezbjednosnoj politici EU. Austrija je mnogo aktivnija kao posrednik u međunarodnim sukobima i učestvuje u daleko većoj mjeri u misijama plavih šljemova UN nego Švajcarska.

Dakle: da li je neutralnost Austrije još uvijek aktuelna?

S obzirom na raspoloženje među stanovništvom i političarima, pitanje da li Austrija odustaje od neutralnosti se u suštini uopšte i ne postavlja, kaže politikolog Gertner: „Bilo bi mnogo interesantnije raspravljati o tome kako će Austrija tumačiti svoju neutralnost u budućnosti. "

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu