Autogol sa dva strijelca
18. decembar 2020
Ako ministar spoljnih poslova jedne velike sile odvoji svoje dragocjeno vrijeme da bez posebnog povoda posjeti jednu malu, siromašnu, neuticajnu, politički nesposobnu i od njega zavisnu zemlju, on za to ima valjan razlog. U slučaju posjete Rusa Sergeja Lavrova Sarajevuove nedjelje, razlog je očigledan: SAD dobijaju novog predsjednika sa novim idejama za Balkan. Amerikanci i sve druge zainteresovane sile trebalo bi da dobiju osjećaj da u regionu imaju posla i sa Rusijom.
To je bio cilj zbog kojeg je Lavrov htio da se još jednom prijateljski rukuje sa političkim liderom bosanskih Srba Miloradom Dodikom – u prisustvu što većeg broja kamera. Međutim, postojao je rizik da se vijesti o obnovljenom prijateljstvu između Ruske Federacije i Republike Srpske čuju samo do Banjaluke.
„Neću da budem pijun"
Da se taj nebitni sastanak pokazao kao velika stvar, Dodik može da zahvali dvojici neočekivanih saveznika: bošnjačkom i hrvatskom kolegi u tročlanom državnom Predsjedništvu. Dvojica državnika hrabro su odlučili da ne prisustvuju sastanku sa Lavrovom. Jer, naljutilo ih je što je Rus prethodno posjetio samo Dodika, u njegovoj neformalnoj rezidenciji u sivom predgrađu prijestonice i – što je naročito strašno – u prostoriji nije bilo bosanske zastave u pozadini.
Objašnjavajući svoje odbijanje da prisustvuje sastanku, bošnjački kopredsjednik Šefik Džaferović kaže da je time „našim prijateljima u Evropi, našim partnerima" htio da pokaže „da smo ponosni i odlučni ljudi". A Hrvat Željko Komšić nije želio „da bude ruski pijun u igrama i obračunima sa zemljama EU i članicama NATO".
Pijuni u utakmici Zapada i Istoka
Obojica su postigli upravo suprotno. „Odlučni" državnici nisu ni pomislili da su tu rijetku priliku mogli da iskoriste za pokretanje sopstvene inicijative. Umjesto toga, ispostavilo se da su njih dvojica upravo pijuni, dakle ono što nisu htjeli da budu. Jer, tek tim otkazivanjem, posjeta Lavrova je stekla međunarodni publicitet – što je bila i jedina svrha s ruske strane.
Svijet je iz ovoga, ukoliko je uopšte nešto primijetio, naučio dvije stvari. Prvo: uskoro, kada Džo Bajden Bosnu vrati na dnevni red, to će u stvari biti utakmica između Rusije i Amerike, Istoka i Zapada. Drugo: u Sarajevu vladaju tvrdoglave plemenske vođe koje prvenstveno zanimaju zastave, grbovi i pitanja protokola.
Naravno, ni jedno ni drugo nije tačno – ali, sada se ponovo tako misli.
*Norbert Mapes-Nidik, 1953, njemački je novinar i autor više knjiga o Balkanu i jugoistočnoj Evropi. Sredinom devedesetih bio je savjetnik specijalnog izaslanika UN za Jugoslaviju. Piše za brojne njemačke i austrijske listove.