Otkako su vladine snage i saveznički Hezbolah u junu 2013. godine osvojili grad Al-Kusair, nijedna strana nije zabilježila vojne uspjehe vrijedne pomena. U gradu Deri na jugu zemlje pobunjenici su zauzeli stari dio grada, ali nisu protjerali vladine snage. Slično je i u provinciji bogatoj naftom, Deir al-Sor. Samo radikalno-islamističke grupe povećavaju svoj uticaj, ali očito na uštrb drugih pobunjeničkih grupa.

Stručnjak za Siriju iz britanskog nezavisnog istraživačkog instituta koji se bavi nacionalnom i međunarodnom sigurnosti (Royal United Services Institute), Džoši Šašank (Joshi Shashank), predviđa pat-poziciju na bojnom polju. Sve strane su ojačale svoje pozicije, rekao je Šašank u razgovoru za DW. Režim u Damasku kontroliše teritoriju od oblasti Dera preko dijelova grada Homsa pa sve do obale. Nasuprot tome, pobunjenici su izgradili svoje pozicije na sjeverozapadu zemlje, duž obale Eufrata i granice sa Irakom. "Ipak, kod pobunjenika nema jedinstvenog saveza, koji kontroliše oblast", objašnjava istraživač. Štaviše opozicione grupe međusobno ratuju. Tako su žestoke borbe vođene između Kurda i džihadista povezanih sa teroristčkom mrežom Al-Kaida.

Nijedna strana u sukobu nije umorna od rata

Iako poslije dvije i po godine borbi i stotinu hiljada mrtvih nijedna strana ne može da računa sa pobjedom, čini se da nijedna strana nije umorna od ratovanja. Prema procjeni Šašanka sirijski predsjednik Bašar al-Asad sebe vidi u boljoj poziciji. Pri tom vjerovatno aktuelnu situaciju poredi sa stanjem sredinom 2012. godine. Tada se činilo da će režim izgubiti. "U poređenju s tim periodom sada se dobro drži", kaže Šašank.

Pomaci na političkom nivou

Vlada na diplomatskom parketu i te kako bilježi delimične uspjehe. Damask je postao pregovarački partner međunarodne zajednice zahvaljujući dogovoru o uništavanju sirijskog hemijskog arsenala. Sve dok međunarodnim inspektorima bude omogućeno da rade, ne mora da strahuje od američke vojne intervencije. Istovremeno, Asad polazi od toga da će opozicija zbog svoje rasparčenosti i povećanju moći islamista sve više gubiti podršku Zapada. Sirijski predsjednik i te kako ima razloga da dođe u Ženevu na mirovne pregovore 23, novembra. "Ipak za njega je premalo podsticaja da bi načinio dalje ustupke", ističe stručnjak za Siriju.

Takođe se ne očekuju ustupci ni od razjedinjene opozicije. Profesor za strateške studije iz Ciriha, Albert Štahel (Albert Stahel) smatra da se u Ženevi može govoriti o ostavci Asada bez istinske promjene vlasti. "Režim ne smije da padne, to niko ne želi", kaže Štahel. Samo Turska i Saudijska Arabija žele da opozicija preuzme vlast. Svi ostali se, uprkos zahtjevima za ostavkom Asada, slažu da žele da održe režim u Damasku kao faktor stabilnosti. Prema švajcarskom profesoru, Amerikanci, Rusi i Iranci u tome imaju slične interese.

Ipak pobunjenici zahtjevaju ostavku Asada kao preduslov za postizanje mirovnog rješenja. To sirijski predsjednik odlučno odbija. Time su šanse za političko rješavanje konflikta loše. Dio pobunjenika je već izjavio da neće doći u Ženevu. Sirijska nacionalna koalicija, sa pretežno umjerenim snagama, odlučiće početkom novembra da li će prisustvovati mirovnoj konferenciji. Međunarodna mirovna konferencija o Siriji, nazvana "Ženeva Dva", trebalo bi da se održi 23. i 24. novembra.

Autori: Andreas Gorzewski / Ivana Ivanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić