Nemanja Rujević, DW: Gospodine Bakiću, da li je šesti dan demonstracija u nedjelju ujedno bio opelo za ovaj talas protesta?

Jovo Bakić: Najvjerovatnije jeste. Iako, biće protesta ispred Centralnog zatvora za ljude koji su privedeni, prebijeni, nabrzaka osuđeni na 30 dana zatvora. Mora da se stavi do znanja da to što režim radi ne smije da se dopusti. Protesti mogu sada da stanu, ali vrlo brzo će se javiti slični zbog neke idiotarije vlasti.

Kao da je za sada pušten pritisak iz ekspres-lonca.

Nisam siguran da je ta metafora na mjestu. Mislim da bijes ključa i onda se, ako već govorimo u metaforama, lonac ponekad uspije pomjeriti sa vatre, a onda se ponovo vrati na vatru i nastavi da ključa. Sve veći broj ljudi shvata u kakvom režimu živi.

Imate dva izlaza: ili da emigrirate, što su mnogi uradili mada je sada zbog korone sve teže, ili, ako ne možete da emigrirate, onda morate da se borite. Ne možete pobjeći od svega tako što ćete izbaciti televizor iz kuće i slušati ozbiljnu muziku.

Kažete sve više ljudi shvata u kakvom režimu živi. Ali vijest bi mogla da glasi i ovako: 99 odsto Beograđana ili Novosađana ili Nišlija - ostalo je kod kuće. Gdje su oni?

Prvog dana je bilo dosta ljudi na ulici. Odmah je krenulo kompromitovanje protesta jer je režim iskoristio narko-klanove, kriminalce i navijačke grupe u službi narko-klanova, da izazove sukobe sa policijom koja će onda, zajedno sa kriminalcima, nasumično prebijati demonstrante. Sigurno bi bilo i više ljudi da režim nije primijenio tu taktiku. 

Doduše, poslije tri ili četiri dana sam posmatrao i mladi frustrirani svijet koji nije u službi režima već im prosto radi adrenalin, pa su mislili da je velika hrabrost tući se sa policijom. Najveći dio ljudi kojima je dosta režima bio je u pozadini i sa očajanjem gledao šta se zbiva.

Zanimljivo je da je linija podjele među demonstrantima bila manje ideološka, a više se radilo o metodu - mirno ili nasilno. Da li je to lažna dilema?

Ključno je zapravo privući dio državnog aparata na stranu naroda. U ovom trenutku policija misli da brani državu, a u stvari dobar dio žandara nije svjestan da brani mafiju. Nadam se da će u jednom trenutku i žandari shvatiti da su u službi mafije, a ne u službi države. Ako to shvate, onda ćemo riješiti problem koji imamo. Ali, dok se to ne desi, ne može dati rezultat nasilje golorukih protiv teško naoružanih.

Vidjeli smo sasvim različite reakcije policije ovih dana. Snimci brutalnosti su obišli svijet. Može li biti slučajno kada svi do jednog iz kordona odalame čovjeka koji se bespomoćno previja na ulici?

To je bio jedan od najpotresnijih snimaka koji kruže. To svakako nije slučajno. Jasno je da režim među žandarima ima ljude koji imaju ozbiljne sadističke porive, i toga moramo biti svjesni za neke naredne proteste. Važno je da za te proteste bude spremna organizacija koja sad već može da zna kako će se režim ponašati.

Nije li to tamni vilajet: veliki broj ljudi ne želi da vidi nikoga iz opozicije, a protestima ipak treba vođstvo. Kako se iz toga izlazi?

Za neke ljude iz opozicije vjerujem da imaju časne motive, za druge sumjnam da su dio ovog režima na specifičan način. Ali oni jednostavno ne uživaju povjerenje građana, a nikako ne žele da se povuku. To stvara jako nezadovoljstvo i utiče na potpuno rasulo koje je bilo vidljivo tokom protesta.

Čim nemate organizovani nastup, nemate redarsku službu, i onda je prvog dana trideset ljudi moglo da se pojavi, izazove nered i sve pokvari. Jasno je da su oni kriminalci u Vučićevoj službi. Tu imamo ozbiljan problem, jer svaki sljedeći protest mora da bude izvenredno organizovan sa jakom redarskom službom koja će stati uz ljude i spriječiti ubacivanje režimskih kriminalaca. 

Vučić je prvo popustio, prebacujući to na premijerku Brnabić, te povukao odluku o policijskom času. Onda je otišao u Pariz odakle je citirao navodno istraživanje prema kojem 95 odsto ljudi ne podržava ovo što se dešava na ulicama. Mislite da je stvarno bio opušten?

Mislim da on nikad nije opušten. To je takva psihička struktura, prenapeta. On je uvijek bio najveći sopstveni neprijatelj. U ovom trenutku ima apsolutni raskid sa stvarnošću, kao i inače kada autoritarni vođ vlada neprikosnoveno, kada ga niko ne može izazvati, a kamoli ugroziti, on stiče osjećaj svemoći. Naravno, uvijek umišlja tajkune, strane službe koji rade protiv njega. On to prvo izmisli, onda ubijedi sebe da je to tačno, a onda ubjeđuje sve ostale posredstvom Pinka, Informera i drugih idiotizovanih medija.

Mnogi zapadni mediji su kupili priču da desničari preuzimaju proteste jer kreće nova tura razgovora sa Prištinom. Vučićeva vlast insinuira i da postoji rusko miješanje. Dakle, dio medija na Zapadu piše onako kako Vučiću odgovara.

To je jer svak ima svoje interese. Na Zapadu Vučića opažaju kao jedinog čovjeka koji može dovesti do srpsko-albanskog sporazuma. Kao nekada, kada su Slobodana Miloševića poslije Dejtona smatrali jamcem mira na Balkanu. Nikoga u opoziciji nema - a sami političari u EU i SAD su se potrudili da se ovdje ne pojavi niko organizovan u opoziciji i pokušavaju da kosovski problem riješe sa Vučićem. On stalno izbjegava, oni stalno pritiskaju, i ta igra na diplomatskom planu traje godinama.

Istovremeno, ovdje je zaista dio biračkog tela otišao udesno i misli da je Kosovo pitanje svih pitanja. Oni su, kako smo vidjeli, iskreno spremni da se bore za Kosovo i to na ulicama Beograda.

Šta je epilog ovih dana?

Vjerujem da će ovi protesti polako utihnuti, ali da će bijes u narodu biti veoma prisutan i da će prva sljedeća glupost koju vlast napravi dovesti ponovo do protesta. Ova vlast je postala i providna i iritantna za ogroman broj ljudi.

Treba naglasiti ovo: U Beogradu vlast nema ni petinu podrške. Od preostalih ljudi, makar petina su izraziti neprijatelji režima, a vjerovatno ima još više protivnika koji bi bili spremni da se pridruže neprijateljima režima. Otuda i ova impresivna opremljenost policije koja ukazuje da je režim svjestan opasnosti. Jer, Aleksandar Vučić dobro zna da, kada siđe sa vlasti, neće preći u opoziciju. Za njega je ovo pitanje života i smrti.

*Sociolog Jovo Bakić (1970) je vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. Autor je knjiga "Jugoslavija - razaranje i njegovi tumači" i "Evropska krajnja desnica 1945-2018". Učestvuje u formiranju nove ljevičarske stranke u Srbiji koje je najavljeno još prošle godine.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android