"Europska unija se očito jače nego dosad želi usredotočiti na svoje korijene. U proteklih 18 mjeseci se jako mučila s Rusijom oko krize u Ukrajini. Pritom se nije obraćala pozornost na stvarne kandidate za članstvo s Balkana", piše financijski portal Finanzen.net napominjući da se novi tim Europske komisije sada želi jače angažirati u regijama u kojima doista i ima moć - prije svega na Balkanu.

"Talijanska visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini, i EU povjerenik za proširenje, Johannes Hahn, iz Austrije žele tu regiju staviti na vrh svoje agende", piše Finanzen.net osvrćući se pritom na nedavni posjet tih dvaju političara Bosni i Hercegovini.

"Prepreke, s kojima je Bruxelles suočen u tim državama, su znatne: ekonomska stagnacija, teška korupcija i uplitanje Rusije. S obzirom na to su mnoge EU zemlje skeptične zbog novog proširenja. A i sama Europska komisija isključuje proširenje u narednih pet godina. Ipak mnogi promatrači smatraju da EU može povući poluge koje bi Balkan promijenile na jedan način na koji to u Ukrajini nije moguće. Sposobnosti Federice Mogherini i Johannesa Hahna da i provedu taj utjecaj će odlučiti o tome hoće li nakon odlaska s funkcije 2019. iza sebe ostaviti posijano polje", navodi se u članku portala Finanzen.net.

Jače forsiranje za učlanjenje u EU zemalja Balkana

U članku se dalje obrazlaže da je različita situacija među zemljama Zapadnog Balkana po pitanju napretka prema Europskoj uniji te se podsjeća na to da su Hrvatska i Slovenija već članice EU-a, da su Srbija i Crna Gora otpočele pristupne pregovore, Albanija i Makedonija imaju kandidatski status, da se Bosna i Hercegovina ne pokreće s mjesta i da je Kosovo načinilo prve važne korake na putu prema Uniji: "Sve zemlje Balkana makar imaju jasne izglede u EU članstvo. To zasigurno ne važi za Ukrajinu i Gruziju. Unutar Europske unije ostaje velika podrška tome da se jače forsira članstvo balkanskih zemalja - unatoč problemima koji tamo vladaju, poput velike nezaposlenosti, slabih pravosudnih sustava i raširenoj korupciji. Za potencijalne buduće članice Europske unije Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Makedoniju i Srbiju je Bruxelles čvrsto uplanirao čak četiri milijarde eura za regularne programe, kredite i druge pomoći do 2020. godine. Kakvi god da su problemi s EU proširenjem, postoji širok konsenzus unutar Europe o tome da Balkan ima budućnost u europskoj zajednici država."

Finanzen.net, međutim, upozorava i na opasnost od toga da bi Rusija mogla ometati put tih zemalja prema Europskoj uniji, jer, kako se navodi, pojedini promatrači upućuju na stare kulturološke i političke veze Moskve s Balkanom i na rusku energetiku. "No, u ovom trenutku je Moskva više povremena prepreka nego moćna utjecajna sila. 'Na Balkanu EU može pokrenuti stvari s mjesta i nitko drugi joj ne može osporiti tu ulogu', pojasnio je jedan visokopozicionirani EU dužnosnik", piše portal Finanzen.net.

"Titove naočale" u kinu

Povodom početka prikazivanja dokumentarnog filma "Titove naočale" u njemačkim kinima, Frankfurter Rundschau donosi članak o tome filmu, koji je baziran na knjizi Adriane Altaras, autorice rođene u Zagrebu u jednoj židovskoj obitelji, a koja živi u Njemačkoj. "'Svaka obitelj ima isto toliko legendi koliko i tajni. Legende se uvijek iznova pričaju, dok tajne ostaju skrivene', priča Altaras na početku filma. Njezin radoznali pogled i oko kamere te tajne sada otkrivaju. Adriana Altaras je glumica i redateljica, u međuvremenu i spisateljica, koja živi u Berlinu. Rođena je 1960. u Zagrebu; kad je imala četiri godine roditelji su napustili tadašnju Jugoslaviju. Otac, koji je do tad bio šef bolnice, pao je u nemilost tadašnjeg režima. Došavši u Njemačku, u Gießen, roditelji su se angažirali u židovskoj zajednici, otac je postao priznati radiolog, majka je radila kao arhitektica u gradskoj upravi, dok je kćerka isprva odrastala kod tetke u Italiji. Kad su ju roditelji poveli sa sobom odmah su zatim Adrianu poslali u internat u Marburg. Za potrebe snimanja filma ona sluša priče o tome što je od svakodnevice njezinih 'vikend-roditelja' propustila. Ovo je posebna vrsta roadmovie-a (film ceste) kojega predstavlja redateljica filma Regina Schilling. Njezina junakinja i lokacije su stvarne. Adriana Altaras svoje putovanje započinje na posljednjem prebivalištu svojih roditelja i putuje preko Italije do Hrvatske. Ono što pritom saznaje u biti ju ne može više iznenaditi. Njezina knjiga 'Titove naočale' je kostur filma, stare fotografije i stare videosnimke ga ukrašavaju, moderna kamera mu dodaje boje i atmosferu. Iz epizoda nastaje jedna životna priča koja je u 20. stoljeću u Europi oblikovana kroz rat i ideologiju. Tko je do jučer još bio junak, mogao je danas već biti odbačen. Židovi su kao komunisti živjeli pod dvostrukim opterećenjem", piše Frankfurter Rundschau.

U članku pod naslovom "Pokušaj oslobađanja od obiteljskih duhova" Die Welt također piše o ovom dokumentarnom filmu. "Roditelji su preminuli i ostavili brdo dokumenata, na koje Adriana Altaras isprva izrazito zlovoljno reagira. Ali onda ipak odlučuje konfrontirati se s duhovima prošlosti i piše jednu subjektivnu, veoma živahnu, nemirnu i komičnu knjigu o 'priči njezine naporne obitelji', o židovskoj obitelji iz Jugoslavije, o majci koja je zajedno sa svojom sestrom preživjela koncentracijski logor, o ocu koji se kao partizan borio za Tita i navodno mu popravio naočale u jedno vrijeme kad Tito naočale nije nosio, kako se ispostavilo. Na početku filma Adriana Altaras kreće na putovanje kako bi se oslobodila obiteljskih duhova i barem donekle joj je to i pošlo za rukom: 'Kad sam promatrala moju majku i tetku, koje su preživjele logor, onda sam primijetila koliko je tu toga uništeno i uvijek sam pokušavala da im život učinim lijepim. Sada mogu podnijeti da to ne mogu promijeniti. I prema drugim preživjelima, doduše, gajim afinitet, ali se više ne osjećam odgovornom da ispunim nešto, što su oni izgubili. Sada se više brinem o djeci i suprugu, i to je najveća promjena.', prenosi Die Welt.