Evropski komesar za pregovore o proširenju Johanes Han kaže da je razočaran zbog zapaljivih izjava pojedinih lidera na Zapadnom Balkanu. Hanova ocjena, ali i upozorenje, jeste da se takve izjave lako mogu obiti o glavu onima koji ih izgovaraju.

„Želim da izrazim svoje razočarenje, čak i iznerviranost, zbog zapaljivih izjava pojedinih lidera u regionu. Takve poruke koje mogu da se shvate kao miješanje u unutrašnja pitanja susjednih zemalja i prizivaju na mijenjanje granica nisu prihvatljive i više su nego kontraproduktivne", poručio je evropski komesar nadležan za proširenje i zemlje koje se nalaze na putu integracija u Evropsku uniju. Ta izjava Johanesa Hana, prva je konkretna poruka Unije na sinhronizovane najave albanskih lidera koji su prošle nedjelje, počev od Tirane, preko Prištine, do Bujanovca, podsjećali na ideju o stvaranju Velike Albanije.

Iako je u svom intervjuu premijer Albanije Edi Rama jasno naveo da „ujedinjenje Kosova i Albanije nije nešto što on priželjkuje", u Srbiji se, selektivno, čuo samo dio u kome Rama govori o mogućnosti takvog ujedinjena. To je izazvalo lavinu alarmantnih komentara zvaničnog Beograda, počev od toga da je u pitanju „najveća prijetnja za mir i stabilnost regiona", pa do najava mogućeg „novog rata na Balkanu" koji će uključiti i Crnu Goru i Makedoniju. Istovremeno, u Podgorici i Skoplju su gotovo ignorisali tu situaciju.

Razgovor sa Hanom u Briselu bio je dovoljan da i šef diplomatije Srbije Ivica Dačić „spusti loptu" i „evropski" sagleda situaciju. „Balkanu su potrebni zajednički interesi, a ne povratak u prošlost, izazivanje sukoba i prijetnje miru i stabilnosti", poručio je Dačić. Ipak, on nije izostavio da napomene da „i političari iz Srbije mogu da govore o ideji da svi Srbi žive u jednoj državi i da se to odnosi na Republiku Srpsku i Srbe u Hrvatskoj i Crnoj Gori", ali i da doda da to „ne bi vodilo putem napred, nego u prošlost".

Balkanske krize i evropski zadaci

I dok šef diplomatije Srbije broji nova poglavlja u pregovorima Srbije i Evropske unije i govori o „dobroj dinamici" tog procesa, albanski premijer Edi Rama ocjenjuje da su otvorena vrata EU jedini način da Zapadni Balkan ostane u „mirnom i kooperativnom" stanju. U suprotnom, Rama upozorava da EU čeka „noćna mora" koju će napraviti Balkan ako „poludi". Ramino podsjećanje na već viđeni „balkanski scenario" zapravo je politički pritisak upućena direktno, ako ne i isključivo, na adresu Brisela.

Činjenica je da Albanija već dugo stagnira na svom putu evrointegracija: pet godina je čekala na status kandidata koji je, poslije zahtjeva koji je podnijela 2009, dobila tek 2014. godine. Do današnjeg dana, Tirana nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje u pristupnim pregovorima sa Unijom. Uslov EU, na prvom mjestu Njemačke, za početak pristupnih pregovora sa Albanijom, jeste napredak u oblasti vladavine prava u toj zemlji. Postojeća lista domaćih zadataka Tirane je i duga i zahtjevna – počev od reforme pravosuđa, javne uprave i izbornog sistema, pa do suzbijanja korupcije i borbe protiv organizovanog kriminala.

I to što je kosovski premijer Hašim Tači gotovo sinhronizovano ponovio Ramino „upozorenje" Evropskoj uniji, takođe ne čudi poznavaoce često krivudavih puteva evrointegracija Zapadnog Balkana. Kosovo je stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji zapravo došlo do kraja svog trenutnog evrointegracionog puta. Za svaki sljedeći korak Kosova ka EU biće neophodan konsenzus svih zemalja-članica o statusu Kosova kao nezavisne države. Takvog konsenzusa nema i pitanje je da li će i kada biti postignut.

Interesantna je i činjenica da u zvaničnim briselskim dokumentima sve države Zapadnog Balkana imaju „perspektivu evropske integracije" (što podrazumijeva i članstvo u EU), dok se za Kosovo navodi samo „evropska perspektiva", kao šira i nedefinisana kategorija. U datim okolnostima već se pojavio i problem oko dovoljnog podsticaja za dalju konstruktivnu saradnju Prištine u okviru Briselskog dijaloga. Zato ne čudi što je kosovski premijer pokušao da „uhvati isti voz" kojim albanski premijer pokušava da brže stigne do EU.

Druga stvar koje se mora uzeti u obzir jeste da gotovo svaki put kada se na Balkanu susretnemo sa učestalim, a inače poznatim folklorom zapaljivih izjava, to znači da su negdje izbori blizu i da se nacionalistička retorika koristi u domaće svrhe skupljanja glasova ili zamagljivanja važnijih problema. Činjenica je da će se u Albaniji parlamentarni izbori održati sredinom juna, a da se i Kosovo nalazi pred vanrednim parlamentarnim izborima, zbog sve izvesnijeg razlaza vladajuće koalicije.

Vječito balkansko pitanje: ko je kriv?

Komesar EU Johanes Han odbija mogućnost bilo kakvog političkog pritiska sa Zapadnog Balkana na Brisel, upozoravajući da se takvo ponašanje može vratiti kao bumerang. Umjesto na zapaljivu retoriku, EU poziva sve u regionu da energiju koriste u cilju reformi i saradnje koje jedine mogu Zapadni Balkan voditi naprijed. Evropska unija ipak nosi svoj dio krivice zbog ovakvog stanja i ponašanja u svom „balkanskom dvorištu". Ona je na sebe odavno preuzela roditeljsku obavezu posrednika i naučila zemlje regiona da će Brisel da odgovori, presudi i nađe rješenje za vječita balkanska pitanja – ko je kriv?

Međutim, čak i nedavna obnova fokusa EU na Zapadni Balkan kao da je imala i negativan uticaj u regionu. Pošto su se dugo žalile da ih je Unija stavila u drugi plan, zemlje regiona su se, zbog povišenih tenzija – prvenstveno zbog situacije u Makedoniji, ali i zbog zatezanja odnosa Beograd i Prištine – ponovo našle u fokusu Brisela. Nažalost, primjer prijetnje po stabilnost i bezbjednost Zapadnog Balkana pokazao se kao nešto na šta EU mora da reaguje. I sada, s većim ili manjim razlogom, to postaje način ponašanja na relaciji Zapadni Balkan – Evropska unija. Ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da je i poslije dvije decenije od krvavih sukoba na Balkanu, pitanje mira i stabilnosti i dalje primarno u odnosu na bolji život ljudi.