Balkanska konferencija u Beču, koja je održana bez zemalja koje čine početak i kraj Balkanske rute, odnosno Grčke i Njemačke, pokazuje jedno: EU je pala na ispitu izbjegličke krize. Svaka država članica misli na svoje interese i pokušava da odvrati izbjeglice i migrante. Ne postoji „Evropsko rješenje“ o kojem je maštala njemačka kancelarka Angela Merkel, prije nekoliko dana na samitu EU. Neće ga biti ni na sljedećem samitu EU sa Turskom, 7. marta. Moralo bi da se desi čudo pa da Turska odjednom zatvori granicu sa Grčkom i poželi i uspije da primi sve izbjeglice.

Kraj svega zajedničkog

Zemlje duž Balkanske rute i Austrija više ne čekaju na saopštenja ili promjenu politike u Berlinu, već su stvari uzele u svoje ruke. Granicu između Makedonije i Grčke mogu da pređu samo očigledne ratne izbjeglica iz Sirije i Iraka. Svi ostali će biti odbijeni. Balkanske zemlje se vide samo kao tranzit za Sirijce, rekli su ministri unutrašnjih poslova ponovo i u Beču. Austrija će sve izbjeglice da propušta do Njemačke – osim maksimalno 80 dnevno koji mogu da podnesu zahtev za azil u toj zemlji. Po toj logici, Austrija zahtijeva od Njemačke da navede koliko maksimalno ljudi može da primi, kako bi na granicama na Balkanu znali koliko ljudi mogu da puste. Njemačka vlada, nezadovoljna što Austrija trči pred rudu, ukopala se, igra na vrijeme i nada se. Ali, čemu se zapravo nada?

Više se ne treba nadati evropskoj solidarnosti u distribuciji izbjeglica iz Grčke ili Turske. To se jasno vidi na mnogim evropskim skupovima. Sada je zemljama EU stalo da zaštite svoje granice. Teret se prije svega prebacuje na Grčku. Ta zemlja ne može da se nosi sa hiljadama izbjeglica koji svakodnevno pristižu – iz više razloga. Austrijsko-balkanska koalicija i ostatak EU, rizikuju totalni kolaps u Grčkoj i katastrofu za izbjeglice i migrante.

Treba ih zastrašiti i odvratiti

Iza toga je hladna računica austrijske ministarke unutrašnjih poslova Johane Mikl-Lajtner od prije nekoliko nedjelja. Grčka ne može i neće da zaustavi migrante i izbjeglice. Zbog toga, Grčka je sada de fakto isključena iz graničnog režima EU. Nova granica EU prolazi između Grčke i Makedonije, kao i Grčke i Bugarske. Potrebne su strašne slike očajnih izbjeglica i migranata iz Grčke da odvrate ljude, kaže Mikl-Lajtner. Poslije nekoliko nedjelja, ljudi iz Sjeverne Afrike, Afganistanci i možda Iračani i Sirijci, neće više dolaziti, jer će znati da nemaju šanse da stignu do sjeverne Evrope.

To je jednostavna i cinična strategija. Grčka u međuvremenu prijeti vetom na članstvo Srbije i Crne Gore u EU. To ne doprinosi boljoj političkoj atmosferi u regionu i još više izoluje Atinu. Situacija je dramatična i komplikovana. Žrtve su, prije svega izbjeglice i migranti koji kampuju na ulicama u Atini i Idomeni. Oni su u klopci, jer nazad u Tursku ne mogu. Teoretski mogući povratak ne funkcioniše zbog odbijanja Turske.

Ljudi će i dalje dolaziti

Dakle, šta je vjerovatno da se desi? Kada se zatvori Balkanska ruta, rijeka ljudi će tražiti nove puteve: Iz Grčke u Albaniju i dalje u Italiju? Iz Libije i Egipta u Italiju? Iz Turske u Bugarsku? „Zatvaranje granica pojedinačnih zemalja nije rješenje“ – to nije rekao bilo ko nego šef Agencije EU za zaštitu granica Fronteks. On takođe kaže da će ove godine, uprkos novoj politici zatvaranja i ograničavanja, Balkanskom rutom ponovo doći više od milion izbjeglica i migranata.

Ministri okupljeni u Beču su odlučili da dramatično ograniče migraciju – bilo kako – čak i ako se pritom žrtvuje Grčka. To je moralo da se uradi, inače će Evropa pući, rekao je austrijski ministar spoljnih poslova Sebastijan Kurc. Evropa već puca, jer u migracionoj politici u međuvremenu važi pravilo: svako protiv svakog.