„Banjalučke džamije rušene su smišljeno i koordinisano, to su radili profesionalci koji su tačno znali gdje i kako treba postaviti eksploziv, koji su tačno znali izabrati vrijeme da se to uradi. U Banjaluci nije bilo ratnih dejstava i to se radilo planski i sistematski“, priča Mersudin Hodžić, danas imam Sefer-Begove džamije u banjalučkom naselju Hiseta i sekretar Medžlisa Islamske zajednice Banjaluka. Za vrijeme rata u BiH njemu je bilo 19 godina i svjedok je progona Bošnjaka i Hrvata iz Banjaluke i pljačkanja njihove imovine. „Bilo je grozno gledati to otimanje i to pljačkanje, mnogi Banjalučani su mučeni i ubijani, jedan sam od onih koji je to doživio i u vlastitoj familiji. Kćerka od moje tetke je silovana sa 19 godina, od strane njenih školskih kolega, i nakon toga bačena u Vrbas. Mnogi Banjalučani su stradali, samo zato što su bili drugoga imena“, kaže Hodžić.

Izbrisati trag

Tadašnje vlasti očigledno su željele izbrisati trag svemu što je podsjećalo na bilo šta bošnjačko i muslimansko, priča Hodžić, tako je od 1992-95 srušeno svih 18 banjalučkh džamija. Među njima i džamije Ferhadija i Arnaudija, koje se nalaze na listi UNESCO-a. Mnogi Banjalučani, sklanjajući se od nasilja i spašavajući vlastite živote, utočište su našli diljem Evrope i svijeta, no upravo su ti prognani Banjalučani bili prvi koji su nakon rata najviše podržali obnavljanje porušenih bogomolja.

„Oni Bošnjaci koji su se nakon te golgote vratili u Banjaluku, odmah su počeli i sa obnovom džamija. Bilo je to teško vrijeme, u gradu nije bilo ni jednog imama, tako da je paralelno sa obnovom džamija valjalo raditi i na obnovi vjerskog života i infrastrukture islamske zajednice. Najveći doprinos tome, svojim donacijama, dali su Banjalučani koji danas žive širom Evrope“, priča Hodžić.

U međuvremenu je gotovo u potpunosti obnovljeno sedamnaest banjalučkih džamija, dok je obnova Arnaudije još uvijek u toku. „Ferhadija je trenutno, što se tiče grubih radova, u završnoj fazi, ove godine je završena munara, završene su kupole, ima još dosta radova na interijeru. Što se tiče Arnaudije, tamo je još prije nekoliko godina urađena ograda, iz sredstava koje je donirala Američka ambasada u BiH. Mi, naravno, nismo zanemarili Arnaudiju, mada je to finansijski teško pratiti. To su jako skupi projekti, samim tim što se rade izvorno. Međutim, radi se paralelno i na Arnaudiji, otkopani su svi temelji i sad se radi na statici tih temelja, provjerava se njihova izdrživost“, priča Hodžić.

Iako su se zadnjih godina mogle čuti kritike kako obnova Ferhadije i Arnaudije traje predugo, većina džematlija danas su ipak zadovoljni napretkom radova. Jedan od njih je i Enis Džonlić. „Mi svi znamo koliki je to projekat, to je najveći projekat u BiH, možda i na Balkanu. Ferhadija se radi identično kao što je i bila, nema nikakvih odstupanja, ona raste iz dana u dan, milimetar po milimetar, ali napreduje. Tako da mislim da svaki Banjalučanin može biti i ponosan i zadovoljan“, kaže Džonlić.

Istovremeno, u Medžlisu Banjaluka navode kako je možda i bolje da obnova traje nešto duže, jer stanovništvu treba dati vremena da se ponovo privikne na obnovljene džamije. „Tako da za intenzivniju obnovu Arnaudije možda još i nije pravo vrijeme“, kažu u Medžlisu.

Učestali incidenti

Šta ovo konkretno znači, najbolje možda govore oštećenja na ogradi džamije Ferhadija, kao i redovni napadi na gotovo sve ostale banjalučke džamije. „To je tužno, ali opet najbolje govori o stanju Bošnjaka u ovome gradu i o ljudskim pravima. Od 2004. godine, od otvorenja Sefer-begove džamije, mi smo evidentirali preko pedeset incidenata i napada na tu džamiju. Od grafita, razbijanja prozora, obijanja vrata, prijetnji ljudima koji dolaze u džamiju itd. Od ovih pedest napada otkrivena su samo jedan ili dva počinioca. Skoro smo imali ovo najsvježije skrvnavljenje ograde oko Ferhat-pašine džamije, a porušena je i ograda oko gradilišta Arnaudije. Po nekim statistikama tih vandalskih napada je, čini nam se, u ovoj godini menje, a vidjećemo kako će biti u budućnosti“, priča Mersudin Hodžić, sekretar Medžlisa IZ Banjaluka.

Džematlija Safet Halimić kaže da ovo oslikava i generalni odnos vlasti prema Bošnjacima i muslimanima u Banjaluci. „Sve vam je lijepo dok ne trebate tražiti neku pravdu. Dok ne trebate svoju imovinu, dok niste na sudu u opštini. Ovako se ništa ne primjećuje, niko te u gradu ne vuče za rukav i ne kaže ti `hej, ti si taj i taj`. Ali kad trebaš neko pravo da tražiš, onda je to katastrofa. Ja sam nedavno imao spor sa firmom; ili je sudinica trudna, pa je nema, pa šest mjeseci nema poziva, pa nema rasprave itd, to se svjesno odugovlači. Ali kad njima nešto treba, to je za čas riješeno“, priča Halimić.

No i pored toga, Banjalučani koji se redovno okupljaju u zgradi Medžlisa vjeruju da će obnovom Ferhadije početi i novo doba boljih međususjedskih odnosa. „Svi pravi Banjalučani radovaće se obnovi Ferhadije, ona je od pamtivijeka bila simbol ovog grada, i kao i sve druge bogomolje u gradu, bila simbol vjerskih raznolikosti i obostranog poštivanja ljudi u ovom gradu. A to je bogatstvo koje je jedinstvano u gotovo cijelom svijetu i treba ga njegovati i čuvati“, kaže Mersudin Hodžić, sekretar Medžilsa IZ Banjaluka.

Autor: Emir Numanović

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić