Berlin je grad prepun grafita: šarenih i upadljivih, uvredljivih, maštovitih, napornih, a nerijetko i političkih. Odavno se već čini kao da su grafiti ustvari već osvojili ovaj velegrad. No tri riječi velikih dimenzija, ispisane sprejem na zidu jedne kuće u četvrti Prenzlauer Berg, koje su na engleskom jeziku pozivale na ubijanje svih Židova, izazvale su zgražanje i potresenost. Tamo je, crnim slovima, stajao poziv na ubojstvo.

Nije trebalo dugo da slova budu prelijepljena, a zatim i prebojana. No natpis se i dalje nazire (vidi naslovnu fotografiju). I kao što je to često slučaj u Berlinu, građani samoinicijativno pružaju otpor. Održano je prosvjedno bdjenje. Na stupovima javne rasvjete i prometnim znakovima sada vise plavo-bijele vrpce: „Protiv svakog antisemitizma", piše na njima pored Davidove zvijezde.

„Nema mjesta za mržnju"

Dječje ruke kredom su na gotovo stotinu metara srcima oslikale pločnik u ulici Ueckermünder i ispisale parole: „Nema mjesta za mržnju", stoji ondje, kao i „Poštovanje", „Zajedništvo" ili „Naš 'Kiez' se drži zajedno". U 'Kiezu' – kako Berlinčani nazivaju svoje susjedstvo u svojoj četvrti – sada na ulaznim vratima vise plakati berlinske policije s potjernicom: „Antisemitska huškačka oštećenja imovine grafitima“.

Dan nakon prosvjednog bdjenja, nekoliko kilometara dalje na zapadu Berlina: predsjedništvo Kršćansko-demokratske unije (CDU), predvođeno stranačkim čelnikom i njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom, sastaje se u kampusu židovsko-karizmatskog pokreta Chabad. Gosti su kod rabina Yehude Teichtala, najpoznatijeg rabina njemačke prijestolnice. Teichtalov neprestani apel glasi: treba gledati ono dobro, znakove nade, a ne tamu.

Teichtal je izgradio ovaj kampus – impresivno zdanje sa školskim prostorijama i višenamjenskom dvoranom, vrtićem i kafićem. Sve to iza utvrđenog ulaznog prostora koji bi se kao takav mogao nalaziti i na sigurnosnoj kontroli zračne luke. Na otvorenom školska djeca pjesmom pozdravljaju političare. „Mi vas štitimo", kaže im Merz. Kako bi se djeca konkretno zaštitila, novinari su unaprijed zamoljeni da ne fotografiraju đake.

„Židovski život u Njemačkoj je tako ugrožen kao što već dugo nije bio“, kaže Merz pred kamerama. Ovih se dana puno piše o njemu i njegovom stilu vođenja, pa i o navodnom nedostatku empatije. No prošloga ljeta, tijekom dva govora u Münchenu i Berlinu, posvećena sjećanju na masovno ubojstvo Židova koje je počinila nacistička Njemačka i novom strahu Židova, 70-godišnji kancelar jedva je suspregnuo suze. Ta ga tema duboko pogađa.

Takav sastanak vodstva kancelarove stranke u jednoj židovskoj instituciji – bez presedana u ovom obliku – zahtijeva dugu i pažljivu pripremu. Iako taj sastanak nije reakcija na zgražanje zbog grafita, Merz je u svojoj izjavi, uz „naglo rastući broj kaznenih djela i napada“, izričito spomenuo i „škrabotine antisemitskog sadržaja na kućnim zidovima“. Tko napada židovski život u Njemačkoj, „napada naše društvo i našu demokraciju“, poručio je njemački kancelar.

Ubrzo Merz skupa s ostalim članovima stranačkog predsjedništva sjedi na prijemu u sinagogi kampusa Chabad. Rabin izgovara kratku molitvu za mir i toleranciju. Svaki gost na dar dobiva židovsku knjigu psalama s utisnutim vlastitim imenom.

„Boriti se protiv svakog antisemitizma"

„Židovski život je dio Njemačke“, stoji u dokumentu od pet stranica koji je stranačko vodstvo kasnije usvojilo na sjednici u obrazovnom centru. „Kao CDU jasno ćemo imenovati i boriti se protiv svakog oblika antisemitizma, bilo da dolazi od desnih ekstremista, lijevih ekstremista ili islamista.“

Dokument nosi tipičan ton takvih izjava: „Tamo gdje raste mržnja prema židovskom životu, demokracija je u opasnosti.“ No što to konkretno znači za ljude čiji zid kuće odjednom postane mjesto poruke mržnje, čija su imena na kućnim zvoncima išarana i označena, ili koji – kako je ovih dana zabilježeno i u Berlinu – na ulici budu verbalno napadnuti zbog kipe, židovskog pokrivala za glavu?

Prosvjedi protiv izraelskog rata u Pojasu Gaze, u kojem su poginuli deseci tisuća ljudi, a koji je uslijedio nakon napada terorističkog Hamasa, zatim prosvjedi protiv napada u Libanonu i američko-izraelskog rata protiv Irana, svakodnevica su u glavnom gradu. I iz toga mogu proizaći prijetnje židovskom životu u Njemačkoj.

Početkom ovoga tjedna je Gideon Sa'ar, izraelski ministar vanjskih poslova, stigao u njemački glavni grad na nešto manje od dva dana. On je ministar u kritikama izloženoj izraelskoj vladi premijera Benjamina Netanjahua, protiv kojeg postoji nalog za uhićenje Međunarodnog kaznenog suda zbog genocida. Sa'ar je ovdje vodio brojne razgovore s političarima. Također je sudjelovao – bez prethodne javne najave – na događaju Gospodarskog vijeća CDU-a.

„Napadnuti zato što su Židovi"

U Ministarstvu vanjskih poslova Sa'ar i njegov njemački kolega Johann Wadephul (CDU) nakon prvog dana Sa'arovog posjeta daju nekoliko izjava za medije. Židovi su, kaže Sa'ar, „jedini narod koji je posvuda fizički napadan – zato što su Židovi – čak i kada žive daleko od sukoba na Bliskom istoku."

Sljedećeg dana Sa'ar posjećuje memorijal „Kolosijek 17“ na berlinskoj gradskoj željezničkoj postaji Grunewald. Upečatljivo mjesto: stoji se na rampi nekadašnjeg kolosijeka 17, na rubu perona s kojeg su nacisti 1941. i 1942. godine poslali oko 10.000 Židova u smrt. Dio memorijalne skulpture čini popis svakog deportacijskog vlaka s brojem ljudi u njemu i odredišnom postajom u istočnoj Europi.

To je mirno mjesto unatoč obližnjoj željezničkoj pruzi i autocesti. Odavno su između tračnica izrasla stabla. Sa'ar dolazi bez pratnje njemačkih političara, u konvoju od 15 limuzina, pod zaštitom brojnih policajaca. Nekoliko kratkih objašnjenja – vrijeme je ograničeno. Ministar pali dvije svijeće. Zatim stoji pred spomen-pločom zajedno s izraelskim veleposlanikom u Njemačkoj, Ronom Prosorom, i rabinom Teichtalom. Ne drže se govori, ne pada nijedna riječ.

Teichtal započinje židovsku žalobnu pjesmu. Kad utihne, Sa'ar ostaje stajati još jedan trenutak, sve duži trenutak. Možda je to, kako se čini, njegov mirni trenutak tijekom ovog putovanja. Tiho na hebrejskom još jednom pita dvojicu sugovornika o broju žrtava, o broju Židova u tadašnjem Berlinu i drugim detaljima. Nakon jedva dvanaest minuta, konvoj ponovno odlazi. Ostaju tišina i neshvatljivi događaji prošlosti.

Berlin i njegova židovska zajednica. Ovog je četvrtka (7.5.) grad poslao snažan znak. Trg ispred berlinskog pokrajinskog parlamenta u središtu grada sada nosi ime Margot-Friedländer-Platz. Berlinski gradonačelnik Kai Wegner otkrio je novu ploču s nazivom ulice. Preimenovanje je, kako je Wegner već ranije rekao, „snažan znak protiv antisemitizma, protiv zaborava – i za demokraciju i ljudsko dostojanstvo".

Svjedokinja vremena i njezino upozorenje

Ove subote, 9. svibnja, prvi put se obilježava godišnjica smrti Margot Friedländer (1921.–2025.). Počasna građanka grada kao mlada žena preživjela je Holokaust, uključujući i jedan koncentracijski logor, te je 1946. emigrirala u New York. Tek se 2010. trajno vratila u Berlin, na obale rijeke Špreje.

Možda se pri svakoj novoj uznemirujućoj vijesti, pri svakom zgražanju nad mržnjom prema Židovima u gradu, osjeti kolika je bila njezina važnost tijekom njezinih zadnjih godina. Kao „svjedokinja vremena“ tog užasa, kao opominjući glas protiv mržnje. Nije optuživala, nego je pozivala na ljudskost. Iznova i iznova.