Život u Berlinu, gradu koji je posljednjih godina stekao imidž grada za izlaske i zabavu je zbog koronavirusa stao. Barovi ne rade a i većina restorana i kafića je zatvoreno. Hrana se doduše i dalje smije prodavati "za ponijeti" ali to koriste rijetki a i oni financijski od toga nemaju ništa.

"Mi na ovom samo gubimo. Bilo bi jeftinije da stavimo ključ u bravu dok sve ovo ne prođe", kaže Mirsad Mujanović, voditelj poznatog kineskog restorana Yumcha Heroes u središtu Berlina.

Dok pričamo uredno udaljeni jedan od drugog, kako to korona pravila nalažu, ispred njegovog restorana koji se specijalizirao na kineske knedle (dumplings) stoji pokoja mušterija. Uglavnom se pokupe već naručena jela. Ulaska u restoran nema, plaćanje i primopredaja se odvija preko improviziranog šanka. "Naša ponuda je pogodna za dostavu. Dakle to su kutije s knedlima i lako ih je transportirati. Zato radimo mnogo s tvrtkama koje dostavljaju hranu", objašnjava rođeni Sarajlija Mujanović.

"Nema predaje"

Upravo dostavljač u narančastoj uniformi i s narančastom kutijom/rancem na leđima preuzima novu narudžbu. Ulica u blizini Rosenthal trga je inače uvijek krcata, ovdje je velika koncentracija hostela, a prije večernjeg izlaska turisti svraćaju na brzi obrok. Sada toga nema.

Čak i na početku vladinih mjera protiv širenja koronavirusa, kada su restorani smjeli posluživati goste u vlastitim prostorijama, je posao krenuo nizbrdo. Zbog pravila o namanje 1,5 metar razmaka između gostiju, kapacitet se drastično smanjio. No ipak: "Bilo mi je drago što su ljudi i dalje dolazili, susjedi, čitave obitelji", govori Mujanović.

Kod njega motivacija da restoran ostane otvoren, iako ekonomska logika govori drugačije, seže još iz dana kada se u Sarajevu nagoviještao rat. "Kada se sve zatvori situacija postane još depresivnija. Ta psihoza se još produbljuje kada sve stane", kaže. Mujanović, kojeg svi zovu Mime, je zato vlasnicima kompanije u čijem sastavu se nalazi i Yumcha Heroes objasnio kako je bolje da restoran nastavi s radom. "Sve ostalo bi bio znak da smo se predali", kaže.

Opstanak zbog susjeda

Nešto sjevernije, na granici između popularne četvrti Prenzlauer Berg i nešto mirnijeg rezidencijalnog kvarta Weißensee Mario Žulj je prije nekoliko godina otvorio talijanski restoran Ravello. U tih nekoliko godina Mario je od ovog restorana uspio stvoriti mjesto gdje se okuplja susjedstvo. I upravo je zbog njih Ravello i dalje otvoren.

I ovdje se hrana doduše može dobiti samo na improviziranom šanku na ulazu ali najvažnije je da život ide dalje. "Meni je najvažnije da se ne izgubi kontakt sa stalnim mušterijama. Ujutro popijemo grappu, popričamo...", objašnjava razloge zbog kojih njegov restoran još uvijek ustraje na bar malo normalnosti. "Zbog financija to nije. Ja svaki dan bilježim minus ali želim ljudima ovdje u kvartu pokazati da sam još tu za njih", govori Mario.

I to ne samo hranom za dostavu nego i konkretnom pomoći koju Mario i njegova ekipa preko oglasa u izlogu nude susjedima koji možda ne mogu sami u nabavku ili je potrebna neka druga pomoć.

"Još mjesec, dva..."

Pomoć, ali financijska, je potrebna upravo ovakvim malim poduzetnicima poput Marija. Njemačka vlada je pripremila hitnu financijsku injekciju od 5.000 eura upravo za poduzetnike poput njega, ali je web-stranica na kojoj se podnosi zahtjev zbog opterećenosti pala nekoliko sati nakon što je otvorena.

Mario je svoje radnike već poslao na skraćeno radno vrijeme. To se također financira iz državnih fondova koji su odobreni ovaj tjedan. No s obzirom na to da sve to ide preko knjigovođa koji su sada zatrpani poslom, malo će potrajati dok pomoć ne dođe. Koliko još može izdržati u ovoj situaciji? "Mjesec, dva a dalje ćemo vidjeti", kaže Mario.

I on kao i Mime povlači paralele s devedesetima. „Ma ja sam preživio rat, preživjet ćemo i ovo", zaključuje optimistično.

Ražnjići i ćevapčići na prislinom odmoru

Darijo Đonlić, vlasnik "Croatia Grill Zum Ritter" se odlučio toliko dugo dok traju mjere ograničenja kretanja građana staviti ključ u bravu. "Meni se to ne isplati.To nema smisla", kaže Đonlić koji je do svog restorana u četvrti Reinickendorf svratio samo kako bi pokupio neke stvari.

"Mi nismo klasični take away restoran. Mesne plate baš i nisu jelo prikladno za dostave", kaže on. Osim toga, nastavlja, mi dobrim dijelom zarađujemo na piću. "Naše su porcije jeftine i velike, tu nema puno zarade", dodaje. On se nada da će, ako ništa drugo, kada uskoro zatopli, moći goste posluživati na terasi.

Do tada će gosti, uglavnom iz četvrti, svoje "Grillplatte" morati naručivati negdje drugdje. No i "Borik", još jedan restoran u istoj četvrti i sa sličnom ponudom je do daljnjega stavio ključ u bravu (naslovna slika). Ćevapčići, ražnjići i obavezni đuveč, čekaju neka bolja vremena.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android