Svima su nam već poznati rituali korona-ere: pranje ruku, ne izlaženje iz kuće, držanje odstojanja. No što ako nema doma a kreveti u prenoćištu su zbijeni jedan do drugog? Ovoj dilemi su izloženi milijuni beskućnika diljem svijeta.

Na širem području Washingtona DC živi oko 10.000 beskućnika. Oni su zbog već spomenutih poteškoća povezanih s nedostatkom stalnog mjesta za život ugroženi ali i zbog nekih drugih aspekata. "Među beskućnicima je mnogo starijih, često i s tjelesnim nedostacima. Oni žive u lošim higijenskim uvjetima a sve to ih čini posebno podložnima za koronavirus", piše na stranici organizacije "Nacionalni savez za borbu protiv beskućništva".

Bez pravne pomoći

Nakon izbijanja pandemije koronavirusa beskućnicima je dobrim dijelom uskraćena i druga vrsta pomoći, ona legalna. "U principu idemo tamo gdje su beskućnici, u smještaje, pučke kuhinje. No smještaji su zatvoreni. Zato smo uveli telefonsku vezu za pravno savjetovanje", kaže Amber Harding iz jedna udruge koja beskućnicima pruža pravnu pomoć.

Za neke, poput obitelji bez krova nad glavom, je tijekom koronakrize postalo lakše doći do smještaja. Po pravilu ove obitelji moraju sakupiti mnogo spisa ako žele uopće dobiti šansu za jedan ovakav smještaj. Sada se to može obaviti telefonskim putem. Pitanje je, kaže Harding, zašto to i prije nije bilo moguće.

Grad se istovremeno brine da zbog korone još više građana ne ostane bez krova nad glavom te je za vrijeme trajanja krize uveo moratorij na deložacije. No te mjere samo toliko dugo dok traje izvanredno stanje koje je uveo grad Washington DC. "Prema sadašnjim zakonima, stanodavac može one stanare koji nisu plaćali stanarinu izbaciti čim prođe izvanredno stanje", kaže Harding. Zato bi država svima koji su ovisni o državnoj potpori plaćati stanarinu.

Korona je već došla u smještaje za beskućnike

Stručnjake zabrinjava što će se dogoditi kada koronavirus stigne i u smještaje za beskućnika kako je to već slučaj u New Yorku. "Kada bi imali razvijeni sustav testiranja mogli bi odvojiti one koji su zaraženi. Život u smještajima kamo se beskućnici sklanjaju od često niskih temperatura u Washingtonu su tijesni, često se radi o krevetima na kat a ni higijena baš nije na zavidnoj razini. "Strah me tjedana koji dolaze. Bojim se da mnogi beskućnici neće preživjeti", zaključuje Harding.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android