Do kraja septembra vlada u Berlinu mora da donese tešku odluku: da li će Njemačka okončati, zadržati ili čak pooštriti takozvano „Zaustavljanje izvoza oružja" zemljama koje su „direktno uključene u sukob u Jemenu".

Pritisak za omekšavanje embarga vrše partnerske zemlje, prije svega Francuska i Velika Britanija, ali i domaći proizvođači oružja. Evropski partneri opominju da se treba pridržavati ugovora u zajedničkim projektima u regionu u kojem Evropa jedva da može naći pouzdane partnere. Proizvođači oružja se boje da će lošije poslovati i da će biti izgubljena radna mjesta.

Moralna obaveza

Ispravno je da se sve to uzme u obzir. Isto tako je tačno i da spoljna i spoljnotrgovinska politika ne mogu da se zasnivaju isključivo na moralnim principima. Zaraćene strane imaju različite izvore za snabdijevanje oružjem i ti izvori imaju malo skrupula kada u stravičnom ratu zarađuju novac. Učesnici rata nisu nužno zavisni od njemačkog oružja pri dnevnom bombardovanju i ubijanju. Do koje mjere je dakle nužno da se njemačka oprema i oružje ne isporučuju u Jemen kada će na to mjesto uskočiti drugi koji će možda i „bolje" zaraditi od Nijemaca?

Uprkos tome – embargo je neophodan. Smatram da je on i politička i moralna dužnost. Da su druge zemlje manje uzdržane kada je riječ o isporukama oružja i opreme zaraćenim stranama u Jemenu ne smije da bude razlog za njemačke političare da urade istu stvar. To je u protivrječnosti sa svim spoljnopolitičkim vrijednostima i ciljevima koje Savezna Republika Njemačka od svog osnivanja ponosno zastupa. To bi protivrječilo i Ustavu, ako ne njegovim formulacijama, onda sigurno njegovom duhu.

Ali u politici je kao i u životu: ako niko nije spreman da prvi potegne neko važno pitanje, onda se situacija neće promijeniti.

Ko zarađuje na umiranju

Prošlog utorka šokantni izvještaj Ujedinjenih nacija jasno je pokazao do koje mjere su brutalni svi učesnici rata u Jemenu. Zemlja zloupotrebljavaju za svoje strateške ciljeve i za rat preko posrednika, prije svega Iran i Saudijska Arabija. Ratna koalicija predvođena Saudijcima bombarduje često civilne ciljeve kao što su škole i bolnice. Pobunjenici Huti koje podržava Iran takođe gađaju naseljene oblasti i jednako kao njihovi protivnici jesu vinovnici mučenja, silovanja i otmica. Povrh toga, u izvještaju UN se navodi da zaraćene strane uprkos katastrofalnom stanju na terenu namjerno izgladnjuju ljude kako bi stekli prednost u sukobu.

To je prljav rat, pun prezira prema čovječnosti. U njemu niko nema „čiste ruke", kako kaže autor izvještaja. Sve to važi i za spoljne mentore. Ko u Jemen šalje oružje preuzima krivicu i na sebe. Ujedinjene nacije opominju da isporuke iranskog, ali i američkog, francuskog i britanskog oružja moraju da se posmatraju u najmanju ruku kao saučesništvo u ratnim zločinima.

Dakle, kada se u septembru u Berlinu bude odlučivalo o produženju embarga na isporuku oružja zaraćenim stranama i njihovim mentorima u Jemenu, ne smije da se raspravlja o umekšavanju embarga. Naprotiv, embargo bi trebalo pooštriti. Naime, postoji skandalozno veliki broj izuzetaka i zaobilaznih puteva, tako da opozicija u Njemačkoj, na primjer Zeleni, već govore o lažnom alibiju.

Jedan od primjera za zaobilaženje embarga na osnovu specijalnih dozvola jesu Ujedinjeni Arapski Emirati. Tamo je samo u prvih šest mjeseci ove godine izvezena njemačka vojna oprema u vrijednosti od 206 miliona evra. A ta zemlja je, uprkos nedavnoj promijeni strategije prema Saudijskoj Arabiji i povlačenju trupa iz Jemena, duboko upletena u jemenski sukob – ona savezničke milicije i plaćenike i dalje snabdijeva modernim oružjem. A i to oružje je smrtonosno za ljude.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android