Slike iz Poljske koje su prošle sedmice obišle svijet su davale nadu. Lično sam bila na licu mjesta i vidjela više hiljada mojih zemljaka kako demonstriraju na ulicama. Demonstriraju za nezavisno sudstvo i protiv radikalne politike. To je prije svega razlog za nadu.

S druge strane, to što je neophodno da se danas u srcu Evrope mora demonstrirati za nezavisno sudstvo je loše i zastrašujuće. Zastrašujući je i radikalni način na koji vladajuća stranka PiS sprovodi svoje reforme kao i nepoštivanje s kojim odbacuje bilo kakav otpor.

Rekonstrukciju države vlada naziva „dobrim promjenama". To je samo po sebi cinično kao i ime stranke „Pravo na pravdu“. Ona sa državnim vlastima radi šta i kako hoće.

Borba za političku kulturu

Ne radi se o „pravu i pravdi“. Radi se o moći i novcu. Ali ne samo to. Radi se i o ideologiji i monopolu na tumačenju istorije. Ne: ova vlada ne radi  obazrivo i promišljeno. Naprotiv: ona sortira stanovništvo na dobre i loše. Ono što se trenutno dešava u Poljskoj je daleko više od borbe za političku moć. To je odavno postala borba za političku kulturu.

Na jednoj strani su betonske glave koji predsjendnike svojih stranaka slijepo slijede kao imperatore i koji su imuni na svaku vrstu kritike i ozbiljan dijalog. Na drugoj strani su oni oni koji žele živjeti u slobodnoj i pravnoj državi kao i drugi Evropljani. Međutim, ono što ih sprečava nije samo vladin bezobzirni kurs: kako na vanjskopolitičkom, tako i na unutarpolitičkom i društvenom planu. Oni ne vode dijalog, nego podjelu.

Za političare vladajuće stranke PiS opozicija nije „druga politička snaga“. Ona je totalna opozicija“ koja je zaslužila „totalni poraz". Za mene je to totalno ludilo. Mirni protesti građana za vladu u Varšavi nisu povod za vođenje dijaloga. Političari PiS demonstrante nazivaju „politički bijesnim osobama“.

Neprijatelji i izdajnici

Disidenti nisu jednostavno disidenti čije se mišljenje u pravoj demokratiji i ne mora dijeliti, ali se se treba poštovati. Za PiS su oni izdajnici i neprijatelji koji se trebaju ignorisati i grditi.

Jaroslaw Kaczynski  je odluku predsjednika Andrzeja Dude o vetu na sporne zakone o reformi pravosuđa, nazvao „greškom" koja se može korigirati i odmah zaboraviti kako bi se nastavile reforme. Ovo ignorisanje državnih autoriteta je gnusno i pokazuje koliko je još uvijek nezrela poljska demokratija.  Ako jedna vlada ima tako malo poštovanja prema predsjedniku, koliko onda ima za obične građane?

Umjesto da traži kompromise ona traži sukobe. Nepristojno je ako vlada želi državi i društvu nametnuti uređenje po svojoj volji umjesto da izvrši reforme u skladu sa ustavom i da vjeruje mehanizmima demokratije.

Kriza će se produbiti

Kako će se stvari dalje odvijati? Optimistični scenarij nije najvjerovatniji. Da li će mladi predsjednik izdržati pritisak vladajuće stranke ili ne? Vlada u svakom slučaju neće popustiti. Šta više, ona poziva da se ne popušta niti „pritiscima sa ulice“ niti pritiscima „iz inostranstva".

Kaczyński & Co. će ostati pri svojoj ideji o radikalnim promjenama u Poljskoj. Zbog toga se u Poljskoj očekuju novi protesti. Frontovi postaju sve tvrđi, a društvo sve više podijeljeno. To ne znači dobro za političku stabilnost velike zemlje u centru Evrope. Ne znači dobro ni za samu Evropu.