DW: U Kelnu ste održali predavanje o islamu u BiH od 1878. godine do današnjih dana. Da li se islam u BiH za to vrijeme znatno promijenio?

Höpken: Postoje promjene ali i kontinuitet. Jedan od kontinuiteta je da je bosanski islam nakon Osmanske vladavine prolazio kroz sve političke sisteme, od Austro-Ugarske, socijalističke Jugoslavije, pa do današnje BiH. On se uvijek kretao u jednom sekularnom okruženju i suočavao se sa sekularnim uređenjem. Mislim da je to kontinuirani element u istoriji bosanskog islama. Na to je dosta uticalo na koji način se taj islam shvatao i živio. Međutim, postoje i promjene u islamu. Ako pogledamo noviju epohu, tačnije poslije rata, u Bosni se primjećuju stvari kao i u drugim regionima, tačnije veoma je jaka transnacionalizacija islama, jedna pluralizacija. Do rata u socijalističkom vremenu je takoreći bio jedan islam i jedna Islamska zajednica kao institucionalni predstavnik. Danas se to iz temelja promijenilo. Postoji pluralitet kod islamskih aktera. Tu je i Islamska zajednica kao tradicionalni akter. Ta pluralizacija i transnacionalizacija u toj formi nisu poznati u ranijim vremenima. To je izraz globalnih promjena.

Koliko je BiH zaista sekularna država?

BiH je, ako pogledamo zakone i institucionalni ustroj, sekularna država. Ne vidim da se taj sekularni ustroj od relevantnih političkih i vjerskih aktera dovodi u pitanje. Međutim, mislim da svakodnevna praksa izlgleda sasvim drugačije. Ako pogledamo korištenje vjerskih simbola od strane političara i oštar vjerski govor što stalno doživljavamo u predizbornim kampanjama kao i korištenje vjere u nacionalne svrhe, onda se može reći da postoji politička tendencija koja ima latentne tendencije što je protivno sekularnom karakteru države.

U Evropi se bosanski islam često pominje kao islam koji bi se mogao nazvati “evropski islam”, dakle islam kakav proželjkuje Evropa. Da li islam u BiH zaista može biti "evropski”islam?

Pojam “evropski” islam je nastao iz političkih diskusija kako bi se suprostavilo globalnim prijetnjama radikalnog islama. To mi izgleda važnije od toga kako ćemo to nazvati. Činjenica je da je kroz istoriju bosanskog islama dominantna jedna posebnost. Jedna od centralnih posebnosti  je permanentno sučeljavanje sa sekularnim uređenjem i sekularnim principima. To je nešto što je veoma uticalo na bosanski islam i što mu je kroz istoriju, pa sve do danas, dalo posebnu notu. Da li se to danas zove bosanski islam ili nekako drugačije, to je za mene sekundarno. Mislim da to nije odlučujući faktor.

Na islam u BiH su kroz istoriju bili vidni brojni uticaji. Danas je najizraženiji uticaj Turske i Saudijske Arabije.

To nije ništa novo. Diskusije o bosanskom islamu su se od 19 i početka 20 vijeka vodile sa ostalim islamskim društvima, regionima i tamošnjim diskusijama. Često govorimo diskusiji o islamu u BiH od 1890-tih  godina koja je imala jak uticaj arapskih diskusija. Bili smo svjedoci sučeljavanja sa Kemalizmom poslije 1918. godine. Te bosanske diskusije su bile, a i danas su, dio transnacionalnih diskuskursa. Drugo je pitanje koliko Turska i Saudijska Arabija preko religije vrše politički uticaj.

Dugo godina pratite razvoj islama u BiH. Pratite njegov razvoj od 1878, pa do današnjih dana. S čim se islam u BiH može ponositi? Ako može?

Ono što je za mene interesantno kod bosanskog islama je njegovo sučeljavanje sa sekularizmom kao nečim što se želi povezati sa bosanskom realnošću i religijom u BiH sa drugim islamskim regionima  u arapskom svijetu. Tamo se uvijek vodila diskusija gdje se sekularizam posmatra kao nešto neprijateljsko, nešto što je došlo sa kolonijalnim silama, nešto što je protiv islama i protiv čega se mora boriti. Nije slučajno da je pojama “sekularizam” nepoželjan u arapskom svijetu. Posebnost u BiH je što u diskusijama nema takvih mišljenja. Može se reći da se sučeljavanje sa sekularizmom u drugim islamskim regionima uvijek bilo sučeljavanje protiv zapadnog uticaja. Imam utisak da se u BiH tokom diskusija povezuju islam i evropski principi.

Prema istraživanju koje je prije nekoliko godina proveo Dino Abazović, 36,8 posto ispitanika je reklo da ide u džamiju, dok 22,7 posto ide samo za vrijeme vjerskih praznika. Koliko su muslimani u BiH religiozni?

To je teško utvrditi jer o tome imamo  veoma malo tačnih podataka. Također je pitanje koliko se kroz ispitivanje javnog mnjenja može utvrditi koliko je ko religiozan. Kada je riječ o ispitivanju javnog mnjenja o religioznosti onda sam veoma skeptičan. I kod nas su crkve prazne. Ali, to ne znači da ljudi nisu religiozni. Za vrijeme Božića ljudi također odlaze u crkvu, isto kao što i više muslimana za Bajram odlazi u džamiju. To malo govori o religioznosti. Mislim da je i u BiH tako. Kada govorimo o islamu u BiH, mislim da je jedino što se može reći da BiH ima jednu pluralnu sliku. Riječ je o tome kako ljudi integrišu svoju religiju u svakodnevni život. To može biti veoma površno. Islam kroz istoriju pripada bosanskoj kulturi, bez obzira da li je čovjek religiozan ili nije. To može biti veoma parcijalno jer se recimo Bajram uzima veoma ozbiljno. Isto kao što i mi za ozbiljno uzimamo Božić. Može to biti i oblikovanje traganja za načinom života jer neki kažu da  mu principi religije u današnjoj situaciji nude više morala, sigurnosti i identiteta. Isto tako, to traganje se može ispoljiti u veoma radikalnoj varijanti u kojoj sekularizmu nema mjesta.

U BiH se mnoge stvari vežu za politiku i politika također utiče na mnoge stvari. Religija nije pošteđena. Koliko politika u BiH zloupotrebljava religiju, u ovom slučaju islam?

Ima slučajeva da političke elite koriste islam u poliitčke svrhe, posebno u predizbornoj kampanji. Ne znam da li je to speifičnost islama u BiH i da li je to posebno izraženo kod muslimana u BiH. Mislim da je ono što vidimo u BiH više dio jake resakralizacije političkog viđenja religije koje možemo vidjeti i u drugim zemljama. Predizborna kampanja u Hrvatskoj, recimo, također se vodi uz učešće Katoličke crkve. Ili Pravoslavne u Srbiji. 

Prof. Wolfgang Höpken je profesor istorije istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Lepzigu. Gostujući je profesor na Univerzitetima u Hamburgu, Oldenburgu, Baselu i Braunschweigu, kao i na univerzitetima u SAD  (Woodrow-Wilson-Center for International Scholars, Washington, D.C.; Ohio-University).

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android