1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

BiH: Pandemija kao ekološka slamka spasa

Nihad Penava
21. april 2020

Je li istina da svako zlo ima neko dobro? Šta kažu eksperti iz BiH, hoće li okoliš, zbog ograničenosti kretanja i smanjenog rada zagađivača, uslijed pandemije koronavirusa „prodisati“?

Bosnien-Herzegowina Corona-Pandemie | Botanischer Garten in Sarajevo
Zemaljski muzej u SarajevuFoto: DW/N. Penava

„Satelitski snimci pokazuju mnogo čišći zrak, u Nju Delhiju za čak 71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj plaži u Brazilu, delfini se sada vide u Trstu, ribe plivaju kanalima u Veneciji...“, piše Nenad Pejić u svom komentaru za DW prije koji dan.

Tako je i u Sarajevu, poznatom po svom zagađenom zraku, atmosfera konačno malo „prodisala“. Uz New Delhi, i u prijestolnici BiH zabilježen je čist zrak. Ipak, sarajevskim građanima nije preporučljivo izlaziti, jer upravo je taj, sada čisti zrak, vodeći prijenosnik koronavirusa.

Vrijedi li ona stara mudrost da „u svakom zlu ima neko dobro"? Šta pandemija koronavirusa donosi okolišu?

Prilika prirodi da „udahne"

„Jasno je da je razvojem pandemije došlo do značajne redukcije emisije polutanata u atmosferu. Pored brojnih poznatih i sada još nepoznatih – negativnih posljedica širenja novog virusa, dešava se i neočekivano poboljšanje stanja okoliša“, optimistično počinje prof. dr. sc. Senka Barudanović, rukovoditeljica smjera Ekologija na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

„Nakon zagađivanja, koje kontinuirano raste tokom dva stoljeća, prisilna pauza od mjesec do dva daje prirodi šansu da 'udahne'“, kaže redovna univerzitetska profesorica Barudanović, članica nekoliko tijela UN-a za zaštitu prirode.

Prof. Dr. Senka BarudanovićFoto: Privat

Globalne vode trpe

Iako je zrak profitirao pandemijom koronavirusa, globalni vodeni resursi ipak trpe, pojašnjava profesorica Barudanović.

„Ova svakodnevica nameće globalne enormno povećane količine deterdženata, dezinfekcijskih sredstava i izbjeljivača, koji dospijevaju u rijeke, mora i okeane. Kako će se to odraziti na stanje voda i živog svijeta u vodama, od kojeg zavisi produkcija polovine kisika na planeti? „Na udaru su posebno srednji i donji tokovi rijeka, u kojima je prostorno koncentrisan najveći dio stanovništva BiH“, upozorava profesorica Barudanović.

Uz sve i požari

Sujevjerni vole reći da „nevolja ide uz nevolju“. Tako diljem BiH i susjedne Hrvatske pandemiju koronavirusa prate brojni požari. Piromani izgleda ne poštuju niti policijski sat. Međutim, stanje se poboljšava.

„Čini se da i požari lagano jenjavaju. Već početkom naredne sedmice očekujemo kišu, što je nekada bolje i od vatrogasaca. Ono što malo ljudi zna – to je da požari negativno utječu na cijeli okoliš, pa i na tlo, na kojem sve stoji i od čega sve ovisi“, kaže pedolog Ejub Trako.

Pedolog mr. sc. Ejub TrakoFoto: Privat

„Zeleno zlato" BiH odmah nakon finskog

Uprkos trenutnim požarima, o kvaliteti bh. drveta najbolje svjedoče brojni komadi stilskog namještaja i muzički instrumenti svojevremene austrougarske elite.

Na razini Evrope, 1992. godine, kada je BiH dobivala svoju neovisnost, bh. šume su prema broju kultura bile odmah nakon finskih. Od tada su prošla skoro tri desetljeća, a šume su kontinuirano smanjivane. Još prije više od 12 godina, njemački naučnici upozoravaju da je nestalo oko 20% šumskog fonda BiH.

Najviše šume posječeno je u zapadnoj Bosni, ali i na planinama Cincar, Prenj i Velež. Najugroženije šumske kulture u BiH su bor, bukva, gorski jasen, javor i jela.

Prof. Dr. Dalibor BallianFoto: Privat

Šumar budućnosti

Dalibor Ballian je redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu i godinama izučava drvno blago. Zbog toga mu nisu bili dovoljni samo univerzitetski amfiteatar, laboratorija i kabinet.

Na svom ekološkom ranču u dubokoj prirodi Tarčina, 30-ak km jugozapadno od Sarajeva, profesor Ballian provodi svoje izolacijske dane pandemije i izučava šume. Uz pregršt šumskih atlasa i enciklopedija, čak i online-nastavu realizira iz svoje drvene kućice.

„Proteklih godina, većini su bili bitni samo metri ili vreće drva, pa kako god, a najbolje što jeftinije a još bolje besplatno", direktan je profesor Ballian.

„Na šumskim kulturama u BiH ne provode se mjere njege u obimu koji bi omogućio dobar rast i razvoj. Npr. u Federaciji, mjere njege provode se godišnje tek na površini nešto više od 4.000 hektara. Ovo je nedovoljno, ako se uzme u obzir to da je površina federalnih šumskih kultura veća od 65.000 hektara. Zbog toga se, kao strateški cilj njege šumskih kultura, nameće povećanje površine šuma obuhvaćenih mjerama njege u toku godine za 100% (oko 8.000 hektara, op. a). Pored ovoga, uz šumske kulture, koje se trebaju zasaditi, treba početi s mjerama popunjavanja i čišćenja šuma“, upozorava prof. dr. sc. Ballian.

Profesor Ballian kaže da Bosanci i Hercegovci ne mogu spriječiti ozonsku rupu, ali svakako mogu, primjerenom i kontroliranom sječom šuma, izbjeći katastrofe kao što su erozije, kako bi se sačuvale šume kao zdrave rekreacijske zone.

Ipak, i u BiH počelo je kažnjavanje zbog nelegalne sječe, čak i zatvorsko. Moguće da je još najveća manjkavost toga što u zatvoru najčešće završe oni koji su usjekli tek nekoliko metara drva, za ogrjev, a ne organizirani trgovci šumskog drveta.

Botanički vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu riznica je biljnih i šumskih kultura iz zemlje i svijetaFoto: DW/N. Penava

Vodeći muzej u BiH najbolja karantena za šumske biljke

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine (ZM BiH), impresivno arhitektonsko zdanje u srcu Sarajeva, utemeljen je još za vrijeme Austro-Ugarske. Kako je tadašnja bečka elita imala istančanu brigu za okoliš i ukus za estetiku, u atriju muzeja lociran je botanički vrt, riznica biljnih kultura, pa i šumskih, iz različitih dijelova svijeta.

Iako je ZM BiH država prepustila samoopstanku, muzej se ipak održao. Istina, zatvoren je, ovih dana, zbog pandemije koronavirusa, ali „šumskim biljkama je ovo najbolja karantena, posebno ugroženim i endemskim, jer pažljivo brinemo o njima", šali se Berina Bečić, šefica muzejskog botaničkog vrta.

„U našem botaničkom vrtu nalazi se veliki broj šumskih biljaka, od kojih većina potječe iz različitih područja BiH. Ovdje nalazimo predstavnike naših bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, veliki broj endemskih i reliktnih biljaka. Neke od njih već su ozbiljno ugrožene u svojim prirodnim staništima. Najznačajnija i najpoznatija među njima je pančićeva omorika ili frenja, koja raste samo između Višegrada i Bajine Bašte, ali i bosanski bor ili munika ili smrča ili crna mura, hrvatska sibireja, dalmatinska zanovijet ili tilovina itd. U našem botaničkom vrtu uspješno uzgajamo i mnoge egzotične šumske biljke iz različitih dijelova svijeta, i jednako brinemo o njima i tokom pandemije koronavirusa", pojašnjava magistrica Bečić.

Berina Bečić, šefica botaničkog vrta pri Zemaljskom muzeju u Sarajevu.Foto: Privat

Ekološke pouke pandemije

„Kada se ova trenutna nepovoljna hidrološka slika multiplicira na globalni plan, jasno je da će sadašnja pandemija ostaviti posljedice u vodi  na cijeloj planeti. Možda će nas to ipak natjerati da više cijenimo i pokušamo očuvati naše planinske potoke i njihove izvore, kao najčistije vode i osnovu naše sigurnosti“, poručuje profesorica Senka Barudanović.

Prof. Dalibor Ballian vjeruje da je pandemija koronavirusa, zbog umanjenog protoka na državnim granicama, svojevrsna slamka spasa prirodno bogatim šumama BiH. Lokalne šume godinama su patile od prekomjerne i nelegalne sječe, te izvoza, a „šume su pluća planete, koje održavaju ravnotežu eko-sistema, i ne možemo ih priključiti na respirator za umjetno disanje".

Na ovo još samo ukazuju i nevladine organizacije, te tek pokoji osviješteni i ambiciozni aktivist, upozoravajući „gluhe uši“ da će jednog dana biti kasno.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android