Katolička zajednica u Bosni i Hercegovini već se decenijama bori sa istim problemima, pa ipak se čini da joj podrška Austrijske biskupske konferencije nikada nije bila potrebnija nego sada. Odlijev stanovništva posljednjih nekoliko godina znatno je veći nego ranije, zemlja ostaje bez ljudi, a župe bez župljana, kaže tako za Deutsche Welle banjalučki svećenik Franjo Apanović. „Mi sada imamo situaciju da iz Banjaluke odlaze cijele familije. Ranije su na pečalbu odlazili muževi, kako bi neko vrijeme radili, zaradili novac i vratili se, danas se odlazi sa namjerom da se vani i ostane, i to zauvijek", kaže Apanović.

Na problem iseljavanja i „nestajanja jednog naroda" već godinama ukazuje i banjalučki biskup Franjo Komarica, a početkom godine o ovome se oglasila i Bosanskohercegovačka biskupska konferencija. Biskupi su tom prilikom uputili poruku politici, ističući kako se „pripadnicima hrvatskoga naroda na sve načine šalju poruke da Bosna i Hercegovina nije i njihova domovina i da za njih u njoj nema mjesta, što je opasno za budućnost zemlje i svih njezinih ljudi i naroda."

Uslovi za ravnopravnost su odgovornost politike

Ovoga je očigledno svjesna i Austrijska biskupska konferencija, i upravo je to, kako za DW kažu u njenom sjedištu u Beču, jedan od razloga njenog dolaska u Sarajevo. Tako je biskup Hermann Glettler za vrijeme boravka u Sarajevu istakao da „braća i sestre, koji su već preko 20 godina pod pritiskom" nisu zaboravljeni, te pozvao na „liječenje rana vremena i podršku procesu pomirenja". Glettler je pri tome takođe apelovao na politiku i naveo da je ona ta koja mora stvoriti uslove za ravnopravnost i realne šanse za budućnost, posebno za mlade ljude u BiH. Nazvavši politiku paraliziranom, on je dodao da ipak postoji nada u Boga i da se prošlost može preraditi malim koracima u svakodnevici i spremnošću na oprost.

Zajedničke akcije - put ka EU

Kako za DW objašnjava Erich Leitenberger, glasnogovornik bečke organizacije Pro Oriente, koja se zalaže za dijalog između katoličke i pravoslavne crkve, boravkom u Sarajevu Austrijska biskupska konferencija u prvom je redu poslala poruku da Bosna i Hercegovina nije zaboravljena. „Austrijski biskupi su izuzetno dobro informisani i oni znaju sve o svim problemema Bosne i Hercegovine. Znaju sve o lošoj ekonomiji, o odlasku mladih i obrazovanih ljudi, o segregaciji koju politika i sistem pojačavaju. To je problem za koji se riješenje mora naći u civilnom društvu i tome shodno austrijski biskupi slijede politiku malih koraka, kakav je na primjer projekat Evropskih škola u BiH. Njih, za razliku od domaćih, pohađaju djeca svih konfesija. To je pokušaj da se radi na svijesti o onome što nam je zajedničko. Krajnji cilj je da se sve zemlje Balkana ponovo spoje u Evropskoj uniji", kaže Leitenberger. A kada se o Evropi priča kao o svima nama, dodaje on, tada su  potrebne zajedničke akcije, a upravo je Biskupska konferencija u Sarajevu jedna od tih akcija.

Bez konkretnog učinka

No šta Austrijske biskupska konferencija konkretno na terenu može učiniti za katolike u BiH, na primjer u Banjoj Luci? Kako može utjecati na politiku da stvori uslove za održiv povratak, da im stvori radna mjesta? „Ona po tom pitanju ne može uraditi ništa", kaže za Deutsche Welle Erhard Busek, predsjednik bečkog Instutita za Podunavlje i Srednju Evropu - IDM, i dodaje kako bi vjerovati u to bila velika iluzija. „Ono što konferencija može uraditi jeste staviti austrijskoj javnosti do znanja zašto je Bosna i Hercegovina važna, zašto je važna za Austriju i ona može doprinijeti međureligijskim dijalogu u BiH, od kojeg opet i sam Austrija može štošta naučiti", kaže Busek.

I upravo to je ono čim su se austrijski biskupi proteklih dana bavili u Sarajevu. Posjetili su Predsjedništvo i predstavnike svih religijskih zajednica, Visokog predstavnika te pojedine karitativne organizacije, i uspjeli inicirati jak medijski eho u Austriji, koji je opširno tematizirao kako položaj katolika u BiH tako i stanje u zemlji uopšte.

Drastično stanje u RS-u

To neće promijeniti činjenicu da u Bosni i Hercegovini od prijeratnih preko 800.000 katolika danas živi njih samo 370.000, pri čemu je slika u Republici Srpskoj posebno zastrašujuća, gdje od prijeratnih 150.000 katolika danas živi njih svega nešto preko 8.000. Ali je moguće, kako kaže predsjednik IDM-a, da će ta posjeta nekome od njih dati snagu da istraje u teškoj situaciji, jer je postao svestan toga da neko za njega, negdje na svijetu, ipak malo brine. „Ta posjeta je na kraju krajeva samo moralna podrška i ako neko zbog toga u Banja Luci odustane od kupovine karte u jednom pravcu, Bože moj, tim bolje", kaže Busek. „Samo bi bilo naivno vjerovati da će vlast u RS-u zbog te posjete stvoriti radna mjesta za povratnike, odnosno da će ta radna mjesta, ako ih uopšte bude, biti rezervisana za banjalučke katolike."

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android