U tekstu Tagescajtunga (TAZ) pod naslovom „Šta je geopolitički na kocki uBosni i Hercegovini“, novinar Erih Ratfelder iz Sarajeva posebnu pažnju posvećuje promjeni američke politike prema BiH. Kako ocjenjuje, „SAD se pod Donaldom Trampom sve više približavaju Republici Srpskoj, dok se evropskim zemljama nameće pitanje da li će same morati da brane teritorijalni integritet i postojeći ustavni poredak BiH“.

Podsjeća se da su SAD, EU i više od 50 drugih država decenijama podržavale državu uređenu Dejtonskim sporazumom. Sada, međutim, „zaokret u američkoj spoljnoj politici“ prema njegovom mišljenju stvara novu neizvjesnost na Balkanu.

Veliki dio teksta posvećen je Miloradu Dodiku i njegovim kontaktima u Vašingtonu. Autor navodi procjene prema kojima je „Dodik preko lobističkih kompanija i političkih kontakata u SAD pokušavao da utiče na promjenu američke politike“. Kao jedan od ključnih rezultata tog djelovanja autor izdvaja „ukidanje američkih sankcija Dodiku, njegovoj porodici i povezanim kompanijama i pojedincima u oktobru 2025. godine“.

Zvanično obrazloženje američke administracije bilo je da je „Dodik odstupio sa funkcija, a da je njegova stranka povukla sporne zakone“. Tagescajtung, međutim, smatra da „iza tog poteza stoje i konkretni poslovni interesi“. U tom kontekstu posebno navodi projekat gasovoda Južna interkonekcija, kojim bi američki tečni gas preko Hrvatske trebalo da stiže u BiH.

Autor teksta povezuje taj dogovor sa promjenom Dodikovog stava prema projektu i istovremenim pritiskom SAD na tadašnjeg visokog predstavnika Kristijana Šmita. Navodi se da je „Šmit blokirao dogovor o gasovodu i pokrenuo pravne postupke protiv Dodika i da je potom morao da napusti funkciju“. Prema njegovim riječima, „Vašington je nakon toga pokušao da na njegovo mjesto dovede italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, kojeg smatraju bliskim Trampu“.

Zato Tagescajtung iz Berlina postavlja pitanje: „Da li su SAD na Balkanu sada protiv EU?“ Prema njegovoj interpretaciji, „približavanje Vašingtona Republici Srpskoj ne mijenja samo odnose unutar BiH već može imati posljedice i po bezbjednosnu arhitekturu jugoistočne Evrope“.

U tekstu se ističe i stav američkog sociologa Kurta Basuenerea iz Sarajeva, koji „upozorava da Evropa ne pokazuje dovoljno odlučnosti u zaštiti teritorijalnog integriteta BiH“. „Evropa trenutno ne pokazuje ni jasnoću, ni samopouzdanje, ni volju“, kaže Basuener.

Sličnu kritiku iznosi i publicistkinja I, kako ističe Ratfelder, „dobra poznavateljka Balkana Marion Kraske“. „Ona njemačkoj politici zamjera što je previše usmjerena na nalazišta ruda u Srbiji, umjesto na podršku demokratizaciji. I Basuener i Kraske smatraju da Njemačka i EU imaju posebnu odgovornost da spriječe destabilizaciju BiH”.

Na kraju teskta autor povezuje geopolitičku situaciju sa predstojećim izborima i posebno naglašava pitanje izborne krađe. Podsjeća na posljednje izbore u Republici Srpskoj, kada su se, kako piše, nakon početnog pada Dodikovog izbornog rezultata pojavili „čudesni“ dodatni glasovi za njega. Upravo zbog toga, smatra Erih Ratfelder, primjena novih tehnologija za kontrolu izbornog procesa mogla bi biti posebno važna.

Između političke iscrpljenosti i borbe protiv izborne krađe

Drugi tekst u tazu, autora Tarika Moćevića, mnogo je više usmjeren na raspoloženje birača i unutrašnjo-političku scenu. Već sam naslov govori o „iscrpljenosti“ građana, a Moćević ocjenjuje da se „pred izbore u Sarajevu osjeća prije svega apatija i nepovjerenje u mogućnost stvarne političke promjene“.

Autor opisuje ulice glavnog grada preplavljene predizbornim plakatima i sloganima poput „Građanska država“, „Izgradnja domovine“ i „Slobodno živi“. Ipak, kako primjećuje, „građani imaju prečih briga – od svakodnevnih redukcija vode do ekonomskih problema“.

Raspoloženje u Sarajevu ilustruje izjavom 38-godišnjeg Kenana, koji kaže: „Prvi put ne znam za koga da glasam. Kandidati su ionako svi isti. Nisam siguran ni da li ću uopšte izaći na izbore.“

Tagescajtung podsjeća da je „prethodni mandat obilježila vlast ‚Trojke‘, koja je sa vlasti potisnula SDA obećavajući reformu pravosuđa, depolitizaciju javnih preduzeća i ekonomski rast“. Međutim, prema njegovoj ocjeni, „Trojka nije uspjela da ispuni velika očekivanja građana, što SDA sada koristi u kampanji za povratak na vlast“.

Posebno mjesto u analizi zauzima saradnja Trojke sa SNSD-om Milorada Dodika. Napominje se da je „upravo takva saradnja bila neophodna za formiranje državne vlasti“, ali da su „kritičari na vrijeme upozoravali na moguće probleme“. Mandat je, kako piše autor, obilježila politička blokada koja je kulminirala ustavnom krizom 2025. godine i Dodikovom presudom zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

“SDA sada upravo na tim događajima gradi kampanju”, navodi se u tekstu i ukazuje da se stranka predstavlja kao „jedina snaga koja je u stanju da odbrani suverenitet države“.

Velika pažnja posvećena je i trci za Predsjedništvo BiH. Autor navodi kandidate Trojke i SDA, Denisa Bećirovića i Bakira Izetbegovića, te ocjenjuje da se očekuje tijesna trka za bošnjačkog člana Predsjedništva.

Kod hrvatskog člana Predsjedništva, autor ponovo otvara pitanje zahtjeva HDZ-a za izmjenom Izbornog zakona. Navodi da “HDZ insistira na tome da hrvatskog člana biraju ‘legitimni’ hrvatski birači, dok probosanske stranke takvo rješenje vide kao dodatnu etničku podjelu države”.

“Nakon što Željko Komšić više nema pravo da se kandiduje za još jedan mandat, Demokratska fronta kandidovala je Slavena Kovačevića”. Autor primjećuje da “Kovačević nema političku prepoznatljivost kakvu je imao Komšić, što otvara prostor kandidatkinji HDZ-a Darijani Filipović”.

“Kada je riječ o Republici Srpskoj, Dodik, uprkos zabrani obavljanja političkih funkcija, i dalje ostaje ‘dominantna politička figura’. SNSD nije ozbiljnije uzdrman političkom krizom. Opozicija kampanju zasniva na kritikama korupcije i kriminala u vlasti, dok je ishod izbora u RS neizvjestan”, piše njemački list.

“Ipak, jedna stvar bi mogla biti zajednička svim dijelovima zemlje – slab interes birača.” Autor Tarik Moćević podsjeća da je izlaznost posljednjih godina bila između 50 i 55 odsto, ali smatra da bi sada mogla biti i niža, jer mnogi građani imaju osjećaj da ih je „svaka kombinacija vlasti već razočarala“.

Oba teksta berlinskog dnevnika Tagescajtung posebnu pažnju posvećuju novim tehnologijama koje će se prvi put koristiti na izborima. Birači će se identifikovati ličnom kartom i otiskom prsta, a glasački listić će sami skenirati. Cilj je da se smanji prostor za izborne prevare i učiniti proces transparentnijim.

*Ovaj izbor iz štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na nemačkom jeziku i ne odražava nužno stavove redakcije.