Kako se i očekivalo, predizborni period bio je buran, pun podmetanja, prepirki, zamjerki, prijetnji. Nadalo se da će rezultati izbora bar donekle smiriti stranačke i druge strasti, no situacija nakon oktobarskih izbora se nije smirila. Zbog stranačkih, političkih i nepolitičkih ciljeva, interesi naroda stavljeni su ponovo u drugi plan, a tenzije ozbiljno dizane.

Postizborni period nisu obilježila uspješna formiranja vlasti, već nove prijetnje otcjepljenjima, žalbe na izborne rezultate i Izborni zakon, optužbe zbog podrivanja državnog suvereniteta i integriteta. Među najglasnijima su bili lideri nacionalnih stranaka, a pod krinkom zalaganja za interese svog naroda, čini se, smišljeno su kočili procese formiranja vlasti, kako bi se stvorilo još vremena za političke manevre.

Početkom februara zaokret. U Sarajevu su se sastali lideri Stranke demokratske Akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH - Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Zajednička poruka nakon sastanka je da je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika “definitivno partner SDA i HDZ kada je riječ o formiranju vlasti na državnom nivou”. Njihovi pregovori rezultirali su formiranjem gornjeg doma državnog parlamenta - Doma naroda BiH, što je preduslov za formiranje zajedničke vlade - Vijeća ministara BiH.

“Ko se tuče, taj se voli”

 

Izetbegović i Čović na istom sastanku zaključuju da je “koalicija HDZ i SDA isključivo programska, a tek potom matematička”. Nekoliko dana poslije, u Sarajevu, gdje je na početku svog mandata predsjedavajućeg Predsjedništva BiH izvodio predstave sa zastavom RS, dvojcu Izetbegović-Čović pridružuje se i Milorad Dodik.

Nakon sastanka, sva trojica optimistično izjavljuju kako su razgovarali o uspostavljanju vlasti na državnom nivou, za šta ne vide prepreke. Dodik tako naglašava da “nema problema da Srbin bude predsjedavajući Vijeća ministara... naš pristup je da to završimo konačno”. Izetbegović je dodao kako se razgovaralo i o “poziciji Bošnjaka i Hrvata u RS-u, ali i o poziciji Srba u FBiH”, u smislu popravljanja atmosfere, no dodao je da se u detalje nije ulazilo.

Premda su se do februara ove godine gotovo svakodnevno “gađali” kojekakvim optužbama - gdje je Čovićev HDZ uporno blokirao uspostavu vlasti izražavajući nezadovoljstvo Izbornim zakonom i izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, a Izetbegovićeva SDA uložila zahtjev za promjenu imena Republike Srpske, strasti su se smirile. O nazivu RS, kako je Dodik nedavno izjavio, s Izetbegovićem nije posebno razgovarao. “Ali sam ga upitao da li je ozbiljan u vezi s tim? On me je samo gledao”, rekao je tada Dodik.

"Licemjerna politika SDA”

Uspostava vlasti je, čini se, riješena, no ostaju pitanja NATO puta i EU integracije BiH. Dok SDA i HDZ naglašavaju da za NATO i EU ne postoji alternativa, srpska strana se protivi ulasku BiH u NATO, no, kako je rečeno poslije jednog od sastanaka, “to su pitanja koja partneri trebaju riješiti”.

Čudno je kako se Bakir Izetbegović, pokušavajući stvoriti tzv. bošnjački blok, a nakon što je ponudu za koaliranje sa njegovom SDA odbio i SDP, ponovo okrenuo HDZ-u i SNSD-u. “To je politika licemjerstva, prevare i, što je najporaznije, katastrofa za državu BiH i njene građane”, smatra Senad Šepić, jedan od bivših viših dužnosnika SDA koji je prošle godine napustio tu stranku i osnovao Nezavisni blok, za koji kaže da je "upravo i nastao kao politički projekat koji želi raskrinkati takvu vladavinu i odluke od kojih koristi ima samo vladajuća kasta iz sva tri naroda”.

"SDA je na čelu sa Bakirom Izetbegovićem državne interese svela na političko pilićarenje, izborne prevare, kupovinu političkih papaka i održavanje stranačkog uhljebljenog sistema koji je velika prijetnja za funkcioniranje i opstanak države. SNSD i HDZ BiH, s druge strane, osim istih simptoma koji se tiču održavanja stranačkih aždaha, imaju za cilj razvaljivanje države, to je svima jasno”, kaže Šepić za Deutsche Welle i naglašava da je jedini lijek za to "potpuno drugačija politika”.

“Licemjernost” SDA toj stranci svakako ne olakšava pregovore sa drugim, manjim strankama o formiranju bošnjačkog bloka, a Izetbegović je, premda se to činilo nemogućim nakon brojnih međusobnih optužbi, za sto sjeo i sa liderom Stranke za bolju budućnost (SBB) Fahrudinom Radončićem.

Licemjerstvo ili strategija?

SDA se poslije izbora, smatra novinar i analitičar Tvrtko Milović, našla nasuprot skoro svih bošnjačkih stranaka i nekoliko različitih blokova koji su formirani. "Zanimljivo, sve postizborne kombinacije su formirane na osnovu protivljenja koalicije sa SDA. Iznenađujuće mudro, predsjednik SDA Izetbegović je sačekao da se ostale bošnjačke stranke potroše u svojoj anti-SDA retorici, da bi se, jedna po jedna, sve pojedinačno primakle natrag SDA. Blokovi su se raspali i odjednom su svi potencijalni partneri SDA”, smatra Milović.

Za razliku od bošnjačkih stranaka, dodaje on, "HDZ i SNSD su već prvi dan jasno konstatirali realno stanje i odmah dali do znanja da je SDA poželjan partner”. "I ovaj put iznenađujuće mudro, Izetbegović je sačekao da se primiri anti-HDZ i anti-SNSD retorika u medijima, kako bi se sastao sa Čovićem i Dodikom. Ne bih rekao da je Izetbegović nešto posebno mijenjao stavove poslije izbora, jednostavno je pustio javnost da sama shvati kako u BiH nema previše prostora za manevre”, kaže Milović za Deutsche Welle.

Ko je jamio, jamio

Napominje da su prethodne dvije vladajuće koalicije demonstrirale "kako izbacivanje izbornih pobjednika iz vlasti ne donosi ništa produktivno”. "Ovaj put, prvi put nakon mnogo godina, imamo zaista vlast sastavljenu od izbornih pobjednika”, zaključuje Milović.

Realni politički procesi ili predstave za javnost, u svakom slučaju, prema riječima Senada Šepića, “igra je poznata i nema tu ništa nepredvidivo”. "Nažalost, ovdje je postalo normalno da ljudi kradu na izborima, da tenderima kupuju poslanike, onda koaliraju s onima za koje govore da nema gorih, a to predstavljaju kao - interes države. Zapravo, u pitanju je samo njihov opstanak, a dok oni opstaju, ova država nema nikakvu šansu za napredak”, upozorava Šepić.

Ne vidi, kako kaže, da se "Čović pretjerano trudi da ubijedi Dodika bilo šta oko NATO-a”. "Oni imaju čvrst savez da ruše ovu zemlju, a Bakir Izetbegović čvrst nijet da očuva svoju političku avliju. To će tako trajati, a sve više naših ljudi će se iseljavati”, zaključuje Šepić.

Dok se narod iseljava, manipulacije političara ipak djeluju, pa je nakon sastanaka SDA i HDZ formiran Dom naroda Parlamenta FBiH, čime je ostvaren preduvjet i za konstituiranje Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Stranački dogovori ili slučajnost, no odmah po konstituiranju gornjeg doma državnog Parlamenta, za njegovog predsjedavajućeg izabran je upravo Bakir Izetbegović, a za njegove zamjenike Dragan Čović i Nikola Špirić (SNSD).

"HDZ je postigao što je htio na izborima. Iako je izgubio utrku za člana Predsjedništva od Željka Komšića, Dragan Čović je zadržao (i osvojio nove) poluge vlasti”, smatra Tvrtko Milović. Dodaje kako misli da su Čovića dopale “dobre karte”, te da će se tek vidjeti kako će ih iskoristiti. “Realno, sve što se očekuje od Čovića jeste da postigne optimalno rješenje za nepravedan i neustavan Izborni zakon BiH. Dok to ne ostvari, njegove pobjede nemaju za Hrvate nikakvo posebno značenje”, zaključuje Milović.

Šta je s opozicijom?

Senad Šepić smatra da se političkim igrama na bh. sceni treba stati ukraj i to okupljanjem svih političkih snaga protiv trenutačnih političkih koncepata i uz “jasno artikulisanje političkih ciljeva koji moraju voditi ovu zemlju u EU i NATO”.

Milović, pak, smatra da opozicija u BiH nije jedinstvena, niti ima obavezu biti jedinstvena, te da problem nastaje kada se “izborni gubitnici okupljaju u nekakve blokove kako bi se maskirali u pobjednika”. "Čak i kada bi na taj način zauzeli vlast, oni i dalje ostaju gubitnici okupljeni oko vrlo prizemne ideje uzimanja vlasti, a kada ostvare taj cilj, raspadaju se na ideološkim i praktičnim pitanjima”, tvrdi i naglašava da "opozicija mora ponuditi konkrenta rješenja za konkretne probleme, a da bi pobijedili nacionalne stranke, opozicija mora ponuditi rješenje nacionalnih pitanja”.

Naglašava da trenutačna bh. opozicija još uvijek nije spremna potući nacionalne stranke, odnosno da SDA, HDZ i SNSD zapravo ni nemaju nikakve opozicije, te zaključuje kako “tri vladajuće stranke mogu spavati sasvim mirno, ne osam, nego 18 godina”.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android