Premda je od rata u BiH prošlo više od 20 godina, podjele ne jenjavaju, a najčešće ih potpiruju političke vođe. Oni koji su rat u najgorem obliku osjetili na vlastitoj koži upozoravaju da patnja i žrtve ne poznaju različitosti.

Bolna sjećanja za bolju budućnost

Janko Samouković iz Pazarića je početkom rata u BiH, sa 23 godine, završio u logoru Silos u Tarčinu. U zloglasni logor je odveden kao civil, jer je bio drugačiji. Bio je druge nacionalnosti, različite od onih koji su u to vrijeme kontrolirali njegov rodni Pazarić.

Amir Omerspahić je bio približno istih godina kada je krajem jula 1995. godine, nakon pada Žepe, bivše zaštićene UN zone, odveden u logor Šljivovica kod Užica u Srbiji. Do oslobađanja iz logora krajem januara ‘96. pretrpio je svakodnevna fizička i psihička maltretiranja. Godinama o tome nije mogao pričati.

Krešo Primorac iz Potoka kod Mostara nije bio u logoru, ali su ga, kako kaže, ostavili ‘njegovi' na neprijateljskoj teritoriji, bez hrane i vode, i proglasili ga mrtvim.

Janko, Amir i Krešo danas zajedno poručuju drugima da patnje i žrtve ne poznaju razlike po vjeri, naciji ili bilo čemu drugom. Oni propagiraju mir, pomirenje i izgradnju povjerenja među ljudima i narodima u BiH za dobro svih, a njihovi portreti i poruke, zajedno sa portretima i porukama još 18 bivših logorašica i logoraša obilaze gradove u BiH, u sklopu izložbe “Lično”, autora Velije Hasanbegovića, koji je i sam bio ratni zarobljenik.

"Moje fotografije govore o prošlosti, a poruke koje ovi ljudi šalju govore o budućnosti. Budimo pametni, ne dozvolimo da se ikome ponovi ono kroz šta su oni prošli,” izjavio je Hasanbegović na otvaranju izložbe u Kulturnom centru u Istočnom Novom Sarajevu.

Podjele i svađe - recept za uspjeh nacionalista

 

Izložba je osmišljena u okviru projekta PRO-Budućnost, čija je osnovna premisa, prema riječima Siniše Sajevića, koordinatora projekta, “da je žrtva zaista žrtva, da ne treba prebrojavati krvna zrnca, ni gledati etničku pripadnost, ni religijsku, niti bilo koju drugu različitost”.

"Ukoliko je neko pretrpio neku patnju, određeno stradanje, treba progovoriti i govoriti o tome i moramo imati pijetet prema tim žrtvama. Čak i govornici (bivši zatočenici logora) kažu da stvari koje su prošli, bez obzira na različite etničke pripadnosti, kao da su bile 99 posto iste, kao da su kroz isti logor prošli, a ne kroz tri različita logora ili različita stradanja”, kaže Sajević za Deutsche Welle.

Janko Samouković, bivši zatočenik logora Silos, kaže da je nakon svega što je preživio, odlučio krenuti nekim putem koji je “malo neobičan u ovoj našoj državi, u kojoj još uvijek vlada neka zbrka i haos”. "Ja sam se odlučio krenuti putem neke dobrote, nekog poštenja, da svoju energiju usmjerim da se to što se desilo meni i ovim ljudima i svim ljudima u BiH, više nikada nikome ne desi”, kaže Janko za Deutsche Welle.

Dodaje da izložba “Lično” odlično prenosi poruke koje i sam želi prenijeti, “jer niko ne može poglede i izraz lica ovih ljudi da sakrije, skloni ili ukrade, a tu su lica ljudi iz sva tri naroda u BiH i na svim tim licima se vidi bol i patnja kroz koji su prošli”. Janko je uvjeren da u svim narodima postoje dobri i loši ljudi i da bi to trebala biti jedina podjela, a ne ona po nacionalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti.

Dijalog je ključ pomirenja

Na žalost, takve podjele su još uvijek aktuelne. "Evo izborna je godina, a ja nikada ne bih mogao glasati i podržati onoga ko me poziva na neki novi sukob, a na žalost, vidimo da je to možda najbolji recept za uspjeh, što je za mene poražavajuće”, zaključuje Janko.

Krešo Primorac je, nakon vlastitog iskustva, kako sam kaže, za sve krivio druge narode... sve dok ga iz Njemačke nije nazvao njegov prijatelj Samir. Bošnjak. “Poziv mog prijatelja Samira iz Njemačke, koji me je nazvao da pita kako sam, kako sam to sve podnio, ukazao mi je na to da ljudi nisu loši zato što pripadaju određenom narodu, nego jednostavno zato što su loši ljudi”, kaže Krešo za Deutsche Welle. Samirov poziv ga je, kako veli, prosvijetlio, naveo ga da razmisli.

Nakon svega tvrdi: "Dijalog je ključ svega - i pomirenja i građenja povjerenja, što je jako bitno među mladim ljudima. Da bi se izgradilo povjerenje, mora se uspostaviti dijalog, a dijalog se mora zasnivati na istini. Znači da mi moramo istinu svjedočiti, suosjećati sa svim nevinim žrtvama na prostoru BiH, bez obzira iz kojeg naroda dolazili”.

Naglašava i da se narodi u BiH moraju okrenuti jedni drugima. "Mi moramo između sebe graditi čiste odnose, uvažavati jedni druge, to je jedino rješenje, naravno, uz malo bolju ekonomiju i da nam mladi ne odlaze”.

Rat nije igra

Amir Omerspahić je godinama nakon zatočeništva u Srbiji pokušavao pobjeći od bolnih sjećanja. Povukao se u sebe, a o vlastitoj patnji nije pričao ni sa porodicom. U svemu tome ipak se sjećao trenutka topline. U premlaćivanjima je izgubio prst na ruci, a gangrena je počela zahvaćati ranu, pa su ga morali izmjestiti u bolnicu.

"Kada sam otišao u bolnicu... tu sam prvi put osjetio neku toplinu, jer je taj doktor što me je primio bio ljubazan prema meni i spasio mi je život”, prisjeća se Amir.

"Imao sam 17 godina kad je rat počeo i moj motiv za ovo što radim je da prenesem, pogotovo mladoj populaciji, šta jedan mladić u ratu može preživjeti, da rat nije igra, da je to surova stvarnost u kojoj se gube životi i gdje ostaju posljedice, trajne, do kraja života”, upozorava on.

Izložbe i izložba

Izložbu u Istočnom Novom Sarajevu otvorio je načelnik Opštine Ljubiša Ćosić koji je naglasio da se “toliko godina nakon rata i dalje govori o pomirenju, ali da će do istinskog pomirenja doći kada svako svakoga bude uvažavao, kada se svi budu poštivali međusobno, kada budu poštovali žrtve svoga naroda, ali i poštovali i uvažavali žrtve drugih naroda”.

"Na ovim slikama su lica ljudi koji su prošli kroz patnje, ali prije svega su to lica ljudi, bez obzira bili oni Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, prije svega su ljudi”, rekao je Ćosić.

Inače, Ćosićem su se, prije nekih mjesec dana, bavili mediji u FBiH, budući da su prozori zgrade Opštine u kojoj je načelnik bili “ukrašeni” crno-bijelim posterima sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića. Ćosićev komentar je, između ostalog, bio da će ih uskoro zamijeniti Mladićevim posterima u boji.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje