Već na prvi pogled Bogojevo nije obično vojvođansko selo. Sela od dvije tisuće stanovnika nemaju pet trgovina mješovitom robom, neke već na samom ulazu u selo, jedan poveći supermarket, četiri ljekarne, optičara, benzinsku pumpu, poljoprivrednu ljekarnu, željezariju i pekaru, te jedan upravo smiješno i kičasto grandiozni restoran. Smješteno nedaleko od graničnog prijelaza i mosta preko Dunava kod Erduta, Bogojevo je zadnjih godina postalo prava meka za Hrvate koji iz bliže i dalje okolice dolaze u kupovinu po jeftinije… pa, gotovo sve, a osobito cigarete, lijekove, živežne namirnice, higijenske potrepštine i raznu drugu robu.

Na graničnom prijelazu Erdut-Bogojevo (na naslovnoj fotografiji) se uvijek čeka, pa makar bio i radni dan, prijepodne, kao što je bio slučaj kada smo se mi uputili u šoping "preko grane". Pred najvećim supermarketom u mjestu vukovarske, osječke, pa i belomanastirske registracije, unutra odmah do ulaza velika polica s Kraševim slatkišima i čokoladama. U zamrzivačima neizbježni Agrokor, ovdje doduše Frikom, a ne Ledo, a u hladnjacima prepoznatljiva Dukatova etiketa na kojoj piše "Sveže mleko". I gotovo sve je, nešto barem malo, a nešto i upola jeftinije nego u Hrvatskoj. Prodavačica odmah prepoznaje da smo iz Hrvatske, nema problema da slikamo, kaže, a na upit dolazi li puno hrvatskih građana samo se smije i pokazuje na veliku halu supermarketa koji je izrastao na mjestu nekad male trgovine mješovitom robom. Pitamo i primaju li kartice, smije se i na to i odgovara: "Sve." Jedan od savjeta koje smo, naime, dobili pred polazak je da plaćamo karticama kako bismo izbjegli proviziju u mjenjačnicama, koje su, jasno, također posvuda, kako u Bogojevu, tako i u Apatinu.

I na proslave u Srbiju

Ogroman broj Slavonaca svako malo je tu: neki samo turistički ili kako bi pravili društvo pušačima kojima prenose dodatnu šteku preko granice (jeftinije su i 80 kuna po šteki, no dozvoljeno je prenijeti samo jednu po osobi), neki u redovitoj nabavi, a neki već poluprofesionalno prebacujući preko granice robu, povrće i voće, koju onda prodaju na osječkim tržnicama. Jeftinije su i tjestenine, sokovi, zamrznuto povrće, riža, džemovi, ali i slatkiši, osobito hrvatskih proizvođača.

Mnogi, kad su već ovdje, stanu i na ručak koji je također jeftiniji nego u Hrvatskoj, a nije rijedak slučaj da Osječani radi proslava potegnu čak do Bogojeva ili obližnjeg Apatina, gdje mogu uživati u ribljim specijalitetima ulovljenima u Dunavu, odmah pored restorana. I tu su cijene, kažu, puno pristupačnije nego u restoranima po Hrvatskoj.

S lijekovima oprezno zbog carinika

Ima tu i umirovljenika koji u brojnim ljekarnama kupuju tablete protiv bolova, vitamine, kreme i pomade, ali i lijekove koje kod nas mogu dobiti samo na recept, no doplata je veća od pune cijene u Srbiji. Kupuju se i pomagala, a osobito su bili popularni toplomjeri sa živom, već godinama zabranjeni u EU, pa tako i u Hrvatskoj, no sada ih više nema ni u Srbiji. "S lijekovima treba biti oprezan, jer carinici prave probleme", govore nam u ljekarni i preporučuju da sakrijemo vrećice s njihovim logotipom, da se barem ne vide "na prvu".

Slično je i u Bosanskom Brodu, Orašju te u Gornjoj Prisiki na jugu BiH, kamo dolaze Splićani i stanovnici okolice, u Posušju, gdje šopingiraju stanovnici Imotske Krajine, kao i u mnogim drugim pograničnim mjestima Bosne i Hercegovine i Srbije. S druge strane, brojne trgovine uz hrvatsku granicu u Mađarskoj, od Nagykanizse do Mohača, u Sloveniji, pa i u Trstu, ostale su bez hrvatskih kupaca jer tamošnja roba više jednostavno nije dovoljno jeftina da bi opravdala trošak puta. S druge strane, kupovina samo šteke cigareta čini put u, primjerice, Bogojevo, koje je samo 30 kilometara udaljeno od Osijeka ili 20 kilometara od Vukovara, isplativim.

Stotine milijuna kuna

Iako je izvjesno da se svota koju hrvatski građani ostavljaju u inozemstvu kreće u iznosu od više stotina milijuna kuna, koliko točno potroše svake godine u pograničnim mjestima Srbije i Bosne i Hercegovine teško je čak i procijeniti. Taj podatak nemaju ni u Ministarstvu financija, ni u HGK, ni u Zavodu za statistiku, ni u HUP-u. Nije nam mogla pomoći ni Porezna uprava Srbije, podatke smo dobili samo od Uprave za neizravno oporezivanje BiH. Prema njihovoj evidenciji, strani su državljani u prošloj, 2018. godini podnijeli ukupno 405.781 zahtjev za povrat PDV-a za robu kupljenu u BiH, u ukupnoj vrijednosti od 121 milijun konvertibilnih maraka (malo manje od 500 milijuna kuna). U toj cifri su naravno svi granični prijelazi, pa tako i oni aerodromski i oni prema Srbiji. Prema Hrvatskoj, po broju zahtjeva prednjače granični prijelaz Orašje, Brod, Brčko i Gradiška, prema Slavoniji, Hukića Brdo, odnosno Maljevac s hrvatske strane kod Karlovca te Doljani u dolini Neretve. Pravo na povrat PDV-a ne odnosi se na kupljena motorna goriva, alkoholna pića i prerađevine od duhana, što sve spada u najčešće kupovanu robu.

Koliko je odlazak u Bogojevo i slična mjesta stanovnicima Osijeka i Vukovara, ali i drugima važan, svjedoči i činjenica da je policija poslala službeni demanti nakon što se društvenim mrežama proširila informacija da će početkom lipnja biti obustavljen promet preko graničnog prijelaza Erdut-Bogojevo. Konsterniranim građanima policija je priopćila da ta informacija nije istinita.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android