Volfgang Gedeon misli da su u Njemačkoj na djelu „zeleni komunizam“ i „diktatura manjina“. Još smatra da su Jevreji sami krivi za antisemitizam, da je islam veliki spoljni neprijatelj „hrišćanskog Zapada“, u svojim pamfletnim knjigama ozbiljno citira Protokole sionskih mudraca, a osvjedočene naciste slavi kao disidente. I bio bi taj Volfgang Gedeon samo jedan više skriboman sa rasističkim tendencijama – ima ih u Njemačkoj uvijek na pretek – da nije ujedno i poslanik Alternative za Njemačku u pokrajinskom parlamentu Baden-Virtemberga.

Dva poslanička kluba

Tu počinje nova saga o toj desničarskoj partiji koja je jakim dvocifrenim rezultatima ušla u brojne pokrajinske parlamente, a pred savezne izbore sljedeće godine može da računa sa oko 15 odsto podrške. Alternativa je prikupila veliki broj simpatizera u jeku izbjegličke krize kritikujući ono što smatraju „politikom otvorenih vrata“ Angele Merkel i protiveći se dolasku muslimana. Svo vrijeme su, makar kozmetički, vodeći ljudi stranke pokušavali da se ograde od neonacista i antisemita, plašeći se sudbine nekih drugih radikalno desnih stranaka koje su u posljeratnoj Njemačkoj bile popularne po nekoliko godina, a onda nestajale.

S tim objašnjenjem – da u Alternativi nema mjesta za antisemite – pokrajinski šef partije Jerg Mojten htio je da isključi Volfganga Gedeona iz poslaničkog kluba. Prijetio je Mojten i svojom ostavkom, ali je na kraju našao kompromisno rješenje: pošto u poslaničkom klubu u Baden-Virtembergu nije bilo neophodne dvotrećinske većine za isključenje spornog kolege, Mojten je sa još 12 poslanika istupio iz poslaničkog kluba i formirao drugi sa imenom Alternativa za Baden-Virtemberg. U originalnom klubu ostalo je još samo deset poslanika. Nije pomoglo ni to što je Gedeon na kraju popustio i istupio iz frakcije.

Sada se Mojten nada da će se novoj poslaničkoj grupi pridružiti još neki, to jest da će stari poslanički klub spasti na manje od šest poslanika čime bi izgubio pravo da se naziva poslaničkim klubom. „Ako sada najmanje pet poslanika pređe kod nas, onda druga grupa više ne može da postoji. Onda ćemo imati novu frakciju Alternative za Njemačku koja je slobodna od antisemitizma“, izjavio je Mojten.

Tuča pred izbore

Ipak, i on zna da to neće biti lako: u Štutgart je doputovala njegova koleginica Frauke Petri sa kojom dijeli predsjedavanje saveznom strankom kako bi osudila cijepanje poslaničkog kluba i dala podršku onima koji su ostali u originalnoj ekipi. Pozadina priče je dublja – Alternativa se sljedeće godine nada rekordnom rezultatu i ulasku u Bundestag, a iako nema realne šanse da bude u vladajućoj koaliciji (sa tom partijom niko neće da sarađuje), red je da pred izbore proglasi kandidata za kancelara. Na tu ulogu puca Frauke Petri, uglađena, elokventna u svojim kostimima, lice koje je privuklo nove glasače. Mojten bi zajedno sa još nekim viđenim funkcionerima htio to da spriječi i možda sam bude kandidat za kancelara.

„Počelo je kao neshvatljivi kabare oko poslanika Volfganga Gedeona, moguće pristalice blesavih i antisemitskih globalnih teorija zavjere“, piše Franfurter rundšau. „Za tren oka se pretvorilo u najveću krizu stranke osnovane 2013. Partija kojoj su puna usta priče kako su oni posljednja nada Njemačke zapravo lijepo pokazuje za šta je jedino dobra: svađa oko vođstva, intrige, lični sukobi, i da tu i tamo uvrijedi nekog fudbalskog reprezentativca. Inače je ta partija neupotrebljiva“, piše list.

Ovo sa uvredama fudbalskog reprezentativca napisano je na konto potpredsjednika partije Aleksandera Gaulanda koji je uoči Evropskog prvenstva izjavio da je tamnoputi fudbaler Džerom Boateng dobar igrač, ali da ga većina Nijemaca ne bi htjela kao komšiju. Sada je Gauland u intervjuu za Dojčlandfunk indirektno kritikovao šeficu Frauke Petri i dao podršku Jergu Mojtenu. Gauland od početka spada u krajnje desno krilo partije i jedno od popularnih lica Alternative.

Nije kraj

Gauland i Petri su zapravo zajedno predvodili prvi puč u partiji kada su iz nje najureni osnivač Bernd Luke i drugi ekonomski liberali. Stranka je pred izbore 2013. i osnovana sa prevashodno ekonomskim zahtjevima od kojih su najvažniji odbijanje nove pomoći Grčkoj, ukidanje evra ili istupanje njemačke iz evrozone. Cijepanje je pokazalo da veliki dio birača umjesto toga želi radikalnu desnicu – dok je Alternativa poslije cijepanja jačala, nova partija koju je osnovao poraženi Luke (Alfa) ne može se u istraživanjima javnog mnjenja pronaći ni lupom.

Zato se postavlja pitanja da li će aktuelni razdor stranku odvući još više udesno? Da li će joj to povećati ili smanjiti popularnost? Ili se radi o konačnom raskrinkavanju ove partije? „Ovo svakako nije početak kraja“, kaže ugledni politikolog Albreht fon Luke. On potvrđuje da su desničarske partije u Njemačkoj često propadala onda kada bi se otkrio njihov karakter „smeđe močvare“ (smeđe, braon, kao boja nacista). „Ali Alternativa i dalje ima šansu da krene drugim putem jer ne smijemo zaboraviti: biračko tijelo je do sada trčalo ovoj stranci iz sasvim drugih razloga. Bojim se da ih ni ovo pitanje (antisemitizma) neće otjerati od stranke.“