Mariam Hammad nam pokazuje naselje Amona. Bijeli kontejneri na brežuljku se skoro na mogu prepoznati. Ova 82-godišnja Palestinka iz Silwada ne smije dalje. To joj zabranjuje izraelska vojska. Vojnici štite doseljenike na Zapadnoj obali koju je zauzeo Izrael. Mariam Hammad tamo ne smije bez obzira što na brdu posjeduje 24 dunuma zemlje.

"Ta zemlja mi puno znači. Pripadala je mom djedu i ocu. Oduzeli su nam je bez ikakvog razloga. Šta će im naša zemlja? Kažu da je zemlja njihova, ali je ona u našem posjedu od moje desete godina. Sada imam 82 godine. Želim da mi vrate moju zemlju", kaže Mariam.

Mariam grupi novinara priča o danu kada je najveća sudska instanca u Izraelu izrekla presudu u njenu i korist njenih komšija. Suci su naveli da Palestinci imaju pravo na imovinu i naredili da se uklone kontejneri za stanovanje u Amoni. Ministar odbrane Lieberman poštuje odluku suda: „Kada je riječ o Amoni, odluka je donesena. Ona je konačna. Zbog toga je nemoguće dozvoliti da Amona ostane tamo gdje je izgrađena. Većina stambenih objekata je izgrađena na privatnom, palestinskom području".

Zajednički interes?

Međutim, odluka je donesena prije dvije godine. Kuće bi tek sada trebale biti uklonjene. Eli Greenberg u Amoni živi već 14 godina. Prije njega su tu živjele neženje iz susjednog naselja Ofra. Oni su se tu naselili i sa brda protjerali Palestince koji su vlasnici zemljišta. Bilo je to 1996. godine. Eli kaže da se najobičniji kontejneri za stanovanje nalaze na 900 metara nadmorske visine. Najmanji kontejner košta 370 eura. Za tu cijenu u Izraelu ne možete nigdje boraviti.

Eli ne želi otići. On smatra da Palestinci, koji su vlasnici zemljišta, kao što je Mariam Hammad, uopšte nemaju interesa da on sa suprugom i sedmoro djece napusti područje.

„Moj argument je veća dobrobit za sve. U našem zajedničkom interesu bi trebalo biti da stvari koje se razvijaju, pustimo da se dalje razvijaju. Niko ko ima imalo mozga ne želi da ova zemlja ponovo bude pusta", kaže Eli Greenberg.

Mariam Hammad nije planirala napustiti zemlju. Naprotiv, ova 82-godišnjakinja ima sedmoro djece i 30 unučadi. Ona kaže da joj je zemljište potrebno: „Moja djeca su za tu zemlju veoma zainteresovana. Kažu mi da jedva čekaju da ih odvedem tamo i da obrađuju zemlju kao što su to radili njihovi djedovi. Jednog dana ću ih odvesti tamo i oraćemo zemlju kao što smo to davno radili".

Male šanse za povratak

Osim što ima pomalo romantičnu ideje o poljoprivredi, Mariam zna da se niti ona ni njena djeca i unučad  neće vratiti. To im je već sada jasno. Naime, iz Amone su jednom već uklonjeni kontejneri za stanovanje. Eli Greenberg nam pokazuje da je kontejner postavljen na temeljima srušene kuće. „Gdje su sada vlasnici parcele"?, cinično pita Eli. On zna da se, bez obzira na uklanjanje naselja, ni jedan Palestinac neće vratiti jer će područje i dalje čuvati vojska. „Čuvaće ga jer se u blizini nalazi naselje Ofra i zato što je opasno dozvoliti nasilničkim grupama pristup mirnim jevrejskim selima kao što je Ofra. Niko to neće dozvoliti", kaže Eli.

Mariam Hammad je uspjela postići da na njenom zemljištu više ne smiju biti  izraelska naselja. Međutim, ona se nikada neće moći vratiti na svoja 24 dunuma zemlje. To tvrdi i Gilad Grossmann iz izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Yesh Din, koja podržava Palestince.

„Ako pravna država funkcioniše, onda smo sa presudom veoma zadovoljni. Nažalost, to na Zapadnoj obali nije čest slučaj. Ali, evakuacijom sa Amone se ne okončava naseljavanje. To je veliko političko pitanje", kaže Grossmann.

U sporu oko Amone se ne radi o tom pitanju. Niti premijer Netanjahu, niti ministar odbrane Lieberman, ili desničarski ministar obrazovanja Bennet, projekat naseljavanja ne dovode u pitanje. Oni se bore daleko više za naklonost doseljenika i njihove glasove na narednim izborima.

Upitno postizanje pravde

Predsjednik Vijeća doseljenika iz regiona oko Amone, Avi Roe, se ne brine. Evakuaciju, najavljenu za decembar, on više ne može spriječiti. Ali to ne znači kraj pokreta na Zapadnoj obali, za koji koristi biblijski pojam Judeje i Samarije: „Bog je blagoslovio 450.000 Jevreja koji žive u Judeji, Samariji i dolini rijeke Jordan. Nadamo se da će taj broj biti veći. Na kraju dana je realnost jača od svih razgovora, diskusija i  procesa. Oni su bitniji za akademske rasprave, ali nemaju nikakve veze sa stanjem na terenu".

Ni jedan izraelski političar se neće usprotiviti projektu naseljavanja. Palestinci, kao što je Mariam, istina imaju pravo. Doseljenici kao Eli moraju napustiti svoje kontejnere i preseliti se drugdje. Međutim, pravda na Bliskom istoku u tom smislu više nije moguća.