Podne je u selu Rakita i zvone zvona za uzbunu. Mještani se skupljaju ispred zapuštenog Doma kulture. Kao za bojno polje, spremaju se za još jedan protest protiv izgradnje mini hidroelektrane (MHE) na njihovoj rijeci.

„Evo su ovdje raskopali da naprave blagu akumulaciju. Tu nam je nekad bilo igralište", kaže nam tugaljivo jedan mještanin dok čeka da se komšije skupe, pokazujući mjesto gdje se spajaju rječice Vučedolska i Rakitska. Nekoliko metara niže od malog ušća je ograđeno gradilište.

„Kamo vam sad puta?"

Na ogradi gradilišta je crveni znak da je zabranjen ulaz nezaposlenima. Na kućici preko puta i mještani su stavili znak da je radnicima zabranjen pristup van gradilišta. Svako je obilježio svoj posjed.

„Investitori derivacionih malih hidroelektrana, niste dobrodošli! Ovo je naš ekološki raj. Ovde vijekovima žive zajedno ljudi, pastrmke, riječni rakovi, orlovi i ostali živi svijet. Dozvolu za izgradnju od strane naroda niste dobili. Branićemo složno naše rijeke do kraja", stoji na crvenoj tabli koju su postavili mještani.

Iza table urušeno brdo. Sa izgradnjom vodozahvata, kažu, stvorilo se klizište i odnijelo seoski put, ali i dio šume. „Tu je moglo da se prođe u svako doba", priča Ivanka iz Rakite. „Tuda smo išli do štala, imanja, ljudi su tamo živjeli, odande se dotjerivala drva. Kamo vam sad puta? I ja tamo imam šumu, ali niko ne može više da mi donese niti jedan kubik drva."

Zove komšiju Daneta da nam pokaže. „Da, bio je tu mahalski put za imanja, šume, livade, orase, krompir. Taj put je bio žila kucavica za ovo selo", priča Danilo. „Građevinski inspektor iz Babušnice donio je 2018. rješenje o sanaciji tog terena i vraćanje u prvobitno stanje. Ali kakvo prvobitno stanje kad te šume više nema? A i taj rok je istekao u maju ove godine, a on, kao što vidite, još nije ni krenuo s radovima."

Sukobi ne jenjavaju

Rakita je seoce u babušničkoj opštini koje je nekada bilo naseljeno rudarima iz rudnika kamenog uglja „Jerma". Gašenjem rudnika odlazili su i stanovnici i selo se svelo na stotinak mahom starijih mještana.

Kada je investitor Goran Belić počeo izgradnju MHE „Zvonce", selo se diglo iz zaborava i postalo ključno poprište borbe protiv izgradnje malih centrala. Tamo se, kako kažu, „vodi bitka za sve srpske rijeke" – gotovo svakodnevno, već dvije godine.

Mještani su pisali peticije, prijave, organizovali proteste, straže, vraćali rijeku u korito, vapili za državom. Rezultat njihove borbe je odluka Ministarstva za zaštitu životne sredine da se cijevi izvade iz Rakitske rijeke i korito vrati u prvobitno stanje. Investitor je najavio žalbu tvrdeći da ima sve dozvole. Do konačne presude radovi se nastavljaju, a sa njima i sukobi.

Istorija tih – što verbalnih, što fizičkih – sukoba mještana i aktivista sa radnicima na gradilištu i obezbjeđenjem počela je da liči na partizanske diverzantske akcije.

Prvo je ispred privatne kuće u kojoj su bili smješteni radnici gradilišta pronađena ručna bomba, pa je izgorila kamp-prikolica koja je služila kao magacin, da bi u aprilu došlo i do eksplozije na bageru. Čak je i policijska stanica u susjednom selu Zvonce proradila otkad je počela izgradnja MHE, pričaju mještani.

„Ovdje će nekome odletjeti glava", kaže aktivista inicijative „Odbranimo rijeke Stare planine" Aleksandar Jovanović Ćuta. „Ovdje je narodna milicija bez ikakvog naloga, plašeći se oružane pobune, upala ljudima u kuće i otimala lovačko oružje. Ovdje su ljudi od osamdeset godina vođeni na DNK analizu, ovdje je došlo do nasrtaja sjekirom, a država ćuti", priča on za DW.

Poslije prvih incidenata, investitor je angažovao privatno obezbeđenje da bi, kako je objasnio, zaštitio svoje radnike. Mještani pak tvrde da to obezbjeđenje zavodi red i van gradilišta i da se već mjesecima osvrću za sobom i izbjegavaju da se kreću sami.

U posljednjem incidentu prije nekoliko dana napadnut je predsjednik Mjesne zajednice Rakita i jedan od najglasnijih boraca za rijeku Desimir Stojanov Desko. „Obezbjeđenje me je istuklo, oteli su mi mobilni telefon, razbili naočare. Sad mi svaki dan neko prijeti. Maloprije mi je ovaj drugi iz obezbjeđenja rekao da ću goriti kao lila", priča Desimir.

U takvoj atmosferi, žali se Desimirova supruga, žive gotovo svakodnevno. „Izgubili smo živce, oboljeli smo, ne spavamo dvije godine, umorni smo od svega ovoga i uplašeni", priča Zorica Stojanov.

Epizodne provokacije

Ipak, potpomognuti aktivistima iz cijele Srbije koji se bore protiv MHE, ponovo odlaze do gradilišta i protestuju. Već su naviknuti na scenu – s jedne strane trake radnici postavljaju nove cijevi u korito dok ih čuva obezbjeđenje, s druge strane mještani i aktivisti protestuju.

Da triler ne izgubi na dinamici, u šumarak pored gradilišta stiže nekoliko krupnih momaka u majicama Grupe građana „Grza" koja je spriječila izgradnju hidroelektrane u Paraćinu. Uz pratnju ekipe agencije Tanjuga, glasno ulaze među demonstrante vređajući ih i optužujući da su pronevjerili novac građana.

„Ovi su ubačeni element", tvrde neki mještani. Drugi samo sležu ramenima i napuštaju protest. Tanjug je izvjestio da su mještani podijeljeni. To je i bio cilj, smatra koordinatorka kampanje „Spasimo plavo srce Evrope" Iva Marković koja je organizovala dolazak aktivista iz drugih dijelova Srbije u Rakitu.

„Ova vrsta provokacije i namještaljke je pokazatelj da smo uboli živac, da ovo nekoga boli i da mu smeta što postoji organizovan otpor i što njega čine ljudi koji nisu ni u jednoj partiji, koji nisu instruisani ni od kakve strane sile. To plaši one koji žele da nastave izgradnju malih hidroelektrana", kaže Marković za DW.

„Moraću da branim djedovinu"

Zbog situacije u kojoj su se našli, i mještani i aktivisti ipak najviše krive sistem – od Ministarstva koje nije u stanju da obezbjedi sprovođenje sopstvenih odluka, do lokalne samouprave koja uprkos svim incidentima i dalje odbija da o slučaju Rakite raspravlja na sjednici lokalnog parlamenta.

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan odgovara da pitanje sprovođenja odluke o zabrani postavljanja cijevi u rijeku nije pitanje za Ministarstvo, već za druge državne organe. „To morate da pitate one koji su nadležni da sprovedu te odluke, a to su inspekcije, sve ostale, osim ekološke", rekao je Trivan agenciji FoNet.

Dok taj neko ne stigne, na terenu se sukobi nastavljaju. Mještani na protestima demonstriraju hrabrost, ali po povratku u selo priznaju da strahuju da će biti i gore. „Ljudi su prepoznali da je nama jedino to preostalo. U ovoj zemlji su nam sve uzeli. Ako nam uzmu još i reke, moraće samo da nam kažu gdje ćemo to da se selimo. Ako se to desi, Srbija će po prvi put imati ekološke izbjeglice", kaže Aleksandar Jovanović.

Desimir Stojanov je pak odlučan da iz svog sela ne ide. „Idemo mic po mic dok ne dođu na moju djedovinu, jer kad dođu na moju dedovinu, onda ću da ih zamolim da to ne rade. Ako nastave, ja ću da budem tu", izričit je Desimir.

„Da li će oni kašike, da li će pesnice, bilo šta da primijene, ja se neću pomjeriti odavde živ, a ako budem u mogućnosti da pružim otpor, pružiću ga najžešće moguće. Ja nemam drugog rješenja", dodaje ovaj čovjek. „Moraću da branim svoju djedovinu."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android