Nekontrolirano mljackanje, pljuvanje, trzanje ramena i stalno klimajuća glava - godinama je Lars Scheimann takvim pokretima stalno privlačio pozornost. Kad mu je bilo sedam godina, liječnici su mu dijagnosticirali takozvani Tourettov sindrom. "To je išlo dotle da sam glavom lupao o zid", priča ovaj 44-godišnjak. Teški lijekovi su dugo vremena bili njegova svakodnevica. No, onda je džoint na jednom tulumu sve promijenio: "Već nakon deset minuta sam primijetio da tikovi postaju slabiji."

Scheimannu su tada bile 22 godine. Od tada on redovito konzumira travu. Kanabis je za njega medicina i bori se za svoje pravo na taj - u njegovom slučaju - lijek. On je bio prvi pacijent Njemačke koji konzumira kanabis u medicinske svrhe te već šest godina pomoću jednog posebnog odobrenja smije kupovati cvijet konoplje, odnosno marihuanu u ljekarni. 75 eura košta jedno pakiranje od pet grama trave. Od toga Scheimann može napraviti oko 20 džointa. Drugi lijekovi mu nisu više potrebni. Ali za svoju dnevnu dozu on mora platiti iz vlastitog džepa, jer zdravstvena osiguranja u Njemačkoj dosad nisu pokrivala te troškove. "U biti radim gotovo samo da bih se mogao opskrbiti lijekovima", kaže on.

Zagonetka kanabis

Kanabis je najviše konzumirana ilegalna droga u Njemačkoj. Dok je ljudima koji kanabis ne koriste kao lijek u prvom redu stalo do opuštajućeg djelovanja, znanstvenici tu drogu u međuvremenu stavljaju pod laboratorijsko povećalo kako bi saznali više o njoj i njezinom djelovanju. Kanabis se prije svega sastoji od tetrahidrokanabinola (THC) i kanabidiola (CBD), ali i od 600 daljnjih supstanci čija povezanost sve do danas još nije sasvim poznata. THC, na primjer, djeluje na psihu, CBD znatno manje.

Dokazano je da korištenje kanabisa ima pozitivne efekte prije svega kod kroničnih bolova. Medicinar Franjo Grothenhermen je autor knjige "Konoplja kao lijek" te se u svojim terapijama oslanja na kanabis. "Spektar je širok", kaže on. U svojoj ordinaciji on kanabisom liječi mučninu i nedostatak apetita kod oboljenja od raka, HIV-a ili hepatitisa C. Ali i oboljenja poput multiple skleroze ili Tourette sindroma, kao što je to slučaj kod Larsa Scheimanna. U Sjedinjenim Američkim Državama se na taj način provodi terapija i kod posttraumatskih poremećaja kod vojnika koji su bili u ratu.

Mlada znanstvena grana

Neurologinja Hertha Flor sa Središnjeg instituta za duševno zdravlje Sveučilišta u Heidelbergu je kanabis koristila u jednom pokusu s kroničnim oboljenjima. Veoma mala doza u kapljicama je davana pacijentima za vrijeme terapije. Pokus je trajao tri mjeseca. Na kraju su pacijenti terapirani kanabisom imali bolji napredak nego oni kojima je davan placebo ili nisu prolazili nikakav tretman. "Tek u proteklih pet godina se znanost intenzivnije bavi tom temom", kaže Flor. Ona navodi da je dosad bilo dosta suzdržanosti od strane stanovništva i politike.

Protivnici kanabisa upućuju prije svega na tanke dokaze. Kod spazama, bolova, manjka apetita i povraćanja, kažu, postoji dovoljno podataka. Ali, to bi bilo to. Za sve drugo nema pouzdanih dokaza, kaže Franjo Grothenhermen. Trenutačno dvojica znanstvenika u SAD-u rade na novom kanabis-spreju za oboljele o raka. "Ciljne skupine pacijenata su uglavnom veoma male, stoga se zahtjevne kliničke studije ne isplate", navodi taj stručnjak za kanabis.

Kao prakticirajući liječnik, Grothenhermen u Njemačkoj smije izdavati recepte za kanabis tekućinu ili THC-CBD-sprej. Ukoliko pacijenti drogu radije žele u obliku koji im omogućava da ju puše, moraju proći kompliciran proces. "Sve što je od psihofarmaka bilo na tržištu, to sam i probao", kaže Lars Scheimann. "Nisam više bio Lars - bio sam debeo, u glavi slomljen i nisam se mogao ni za što motivirati." Tek kad je uspio dokazati da mu klasične medicinske metode nisu mogle olakšati bolove, dobio je posebno odobrenje. U Njemačkoj u međuvremenu postoji oko 400 ljudi s takvim statusom. Oni travu dobivaju u ljekarni.

Ovisni pacijenti?

"Kod izdavanja lijekova naravno nastojimo ostati u određenim granicama", kaže Grothenhermen. "Pacijent prvo dobije male količine koje mu ne škode. Kasnije se tijelo privikne, a psihički efekti se više ne pojavljuju." I Lars Scheimann je svoju konzumaciju polako povećavao. No, već prije nekoliko godina se konzumiranje ustalilo na pet grama, pojašnjava Grothenhermen, dodajući da ta količina više nema opojnog djelovanja na Scheimanna. Ipak, i kanabis koji se koristi u medicini ima određeni potencijal za ovisnost, upozorava taj liječnik.

Kao i kod svakog drugog lijeka, i kod kanabisa se prilikom izdavanja recepta moraju uzeti u obzir korist i rizik, ističe Grothenhermen. "Ali danas smo po tom pitanju napredovali u usporedbi sa 70-im godinama. Tada su oboljeli od raka umirali uz jake bolove." Zbog velikog rizika od ovisnosti tim pacijentima se nije davao morfij, pojašnjava taj liječnik: "To je glupost - takvi pacijenti danas dobiju opijate ako su im potrebni."

I predsjednik Njemačke zajednice za borbu protiv bolova Michael Schäfer opasnost od ovisnosti kod terapeutskog korištenja kanabisa procjenjuje kao relativno malu, ako se sredstvo daje ravnomjerno u dugom vremenskom roku. U intervjuu za medicinski Liječnički časopis on, međutim, upozorava na opasnost od davanja kanabisa adolescentima kod kojih se "doista mogu pojaviti psihičke reakcije poput poremećaja ličnosti". Većina pacijenata je znatno starija, kaže Schäfer.

Neodlučna politika

Lars Scheimann se i u svom poslu bavi kanabisom. On je danas vlasnik jedne trgovine konoplje u središtu Duisburga. Tu Scheimann prodaje hranu za životinje od konoplje iz vlastite proizvodnje, kao i brojne druge proizvode na bazi industrijske konoplje. Proizvodi koji se u toj trgovini mogu naći na bazi konoplje poput špageta, čokolade ili umaka ne sadrže THC - Scheimannu je tu stalo do brojnih sporednih sastojaka konoplje, poput omega-3 masnih kiselina. "U međuvremenu u dućan dolaze ljudi iz svih društvenih slojeva", priča on. Unatoč dobrom prometu u dućanu, 2.000 eura mjesečno za njegov lijek - marihuanu - teško je izdvojiti. On i nekoliko drugih pacijenata koji koriste kanabis u medicinske svrhe su stoga pokrenuli tužbu na njemačkim sudovima. Žele postići da im se dopusti da mogu sami legalno uzgajati marihuanu.

No, kako njemačka država želi izbjeći da se ubuduće u brojnim stanovima legalno uzgaja marihuana, tim pacijentima će se vjerojatno na drugi način izaći ususret. Opunomoćenica njemačke vlade za droge je već najavila zakon prema kojemu bi ti ljudi novac za svoj lijek mogli dobiti nazad od zdravstvenih osiguranja.

Zemlje poput Izraela ili Kanade su, međutim, po tom pitanju znatno dalje odmakle. U nekim saveznim državama SAD-a, u Nizozemskoj ili u Urugvaju je kanabis u međuvremenu čak u potpunosti legaliziran. U tim zemljama je taj razvoj brojnima pomogao da se obogate. Za Larsa Scheimanna bi veliki uspjeh bio već kad bi mu se platio njegov lijek. On se ne namjerava obogatiti prodavanjem kanabisa, ukoliko bi to doista postalo zakonito u Njemačkoj, jer kaže: "Pa, ja sam već bogat, zato što mi se vratilo zdravlje i što mogu voditi normalan život - bez tikova."