1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Boris Džonson – jedini ozbiljan protivnik Borisa Džonsona

14. juni 2019

Bregzit krajem oktobra – to obećava Boris Džonson, bivši gradonačelnik Londona i šef diplomatije, koji kreće u trku da naslijedi Terezu Mej na čelu stranke i vlade. Džonsona niko ne može zaustaviti ako se sam ne saplete.

Großbritannien London - Boris Johnson started Kampaqne für Amt des Ministerpräsident
Foto: Getty Images/L. Neal

Boris Džonsonje posjetio frizera i smršao je. Tako se na neki način pred javnošću pokazao u novom formatu, ne samo izgledom već i taktikom. Posljednjih kriznih mjeseci uzdržao se od medijskih detonacija. Da li je tihovanje trebalo da poveća napetost?

Ali, na bini u Londonu, odakle je najavio kandidaturu za šefa stranke i premijera, Džonson je bio onaj stari Boris – veseo, bezgranični optimista sa malo političke supstance.

Nudeći sebe kao proizvod, Džonson se najviše hvalio vremenom koje je proveo na funkciji gradonačelnika metropole. Naravno, tvrdio je da je bio veličanstven gradonačelnik koji je rješavao probleme, pa još organizovao perfektne Olimpijske igre. Kritičari to vide drukčije – kažu da je bio lijenština bez dostignuća, ali sa preskupim prestižnim poduhvatima. Džonson pak nije ni riječ rekao o neuspješnom mandatu na mjestu šefa diplomatije.

Cajtnot i velika obećanja

Razumije se da u sali nisu bili kritičari već samo fanovi. U najveći delirijum su pali kada je kandidat Džonson najavio da će, šta god da se desi, on 31. oktobra izvesti Veliku Britaniju iz Evropske unije. Rekao je da mu cilj nije Bregzit bez dogovora sa Briselom, ali da hoće „nešto bolje od sadašnjeg dogovora o izlasku".

Kako će to postići? Kaže da njegov tim smjesta počinje sa radom, da će razgovarati sa predstavnicima EU na „najprijateljskiji mogući način". Nije ponovio prijetnju da Britanija neće platiti ceh, to jest dogovoreni novac koji duguje briselskoj kasi.

Kalendar bi mogao da ometa Džonsonove ambicije. Izbori za šefa torijevaca, nakon povlačenja Tereze Mej, održaće se tek 22. jula, onda ide ljetnja pauza, pa bi ozbiljni pregovori u Briselu mogli da počnu tek u septembru. Osim toga, predstavnici ostatka EU su onoliko puta izričito rekli da se pregovori neće nanovo otvarati, ko god postao premijer Britanije. Ali, za Džonsona su to trivijalnosti, on se na binu popeo da probudi optimizam.

Nastupom Džonson ipak nije htio da iz prostorije otjera zloduha „tvrdog" Bregzita. On razvod bez dogovora smatra svojim adutom – na poslijetku, ni Brisel tako nešto ne želi.

Foto: Getty Images/P. Summers

Nažalost, novinari nisu imali priliku da kandidata propitaju o jednom dokumentu britanskog kabineta koji je objavio Fajnenšel tajms, a u kojem se procjenjuje da zemlja ne može ekspresno da se spremi za no-deal scenario. Tu piše da farmaceutskoj industriji za pripremu na novi granični i carinski režim treba između šest i osam mjeseci, a trgovcima četiri-pet mjeseci.

Neprijatno je za Džonsona bilo jedino kada je upitan o tome da li će podnijeti ostavku ako ne uspije. Neće biti lako, rekao je, ali na kraju nije jasno vezao svoju eventualnu premijersku sudbinu za Bregzit koji je obećao za kraj oktobra. Nema sumnje da su to primijetili i njegovi drugovi iz tabora tvrdih Bregzitaša.

Jedini može da dobije izbore?

Boris Džonson je neka vrsta bijelog platna na koje svako krilo konzervativne stranke projektuje ono što mu se snilo. Tvrdolinijaši se pozivaju na Džonsonove oštre opaske u kojima zahtijeva Bregzit, umjerene podsjeća na tradicionalnog konzervativca, starijima je već obećao poreske poklone, a kao Londonac ima crtu privlačnu kosmopolitama. Njima obećava novo „konzervativno evropejstvo", šta god to značilo.

Najveći adut ovog čovjeka je to što sa njim na vrhu torijevci mogu dobiti sljedeće parlamentarne izbore. Već ima podršku 70 poslanika, u trci sa deset kandidata je jedini sa pravim šansama da naslijedi Terezu Mej.

Kampanje obožava, uostalom 2016. je bio jedan od najglasnijih zagovornika Bregzita prodajući prazna obećanja poput onog da će London smjesta prestati da plaća 350 miliona godišnje u evropsku kasu i te pare uložiti u zdravstveni sistem.

Može li iko da ga zaustavi? Pitanje o tome da li je imao mladalačkih grijehova i koristio kokain ga je samo blago uzdrmalo. Savjetnici izgleda paze da se Džonson ne oklizne – na predstavljanju u Londonu je dozvoljeno samo šest novinarskih pitanja. Ne trebaju mu sada kiksevi poput onog kada je pokrivene muslimanske žene nazvao „poštanskim sandučićima". Kasnije se izvinio na svoj način.

Jedan od komentara u britanskoj štampi odlično sažima prvi Džonsonov nastup u trci za Dauning strit 10: Nastup je bio vanredno dosadan, neobičan za Džonsona – njegove pristalice biće oduševljene.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android