Bila je to pozorišna scena kakveBoris Johnson voli. On je na nastupio u istočnom Londonu posljednji put prije glasanja torijevaca o svom budućem partijskom šefu i time i budućem premijeru. Pri tome je Johnson mahao haringom umotanom u plastičnu foliju. Riba je bila iz ribarnice sa otoka Isle of Man. "Nakon desetljeća u kojima su haringe jednostavno slane poštom sada su troškovi zbog briselske birokratije masovno porasli. Jer oni inzistiraju na tome da svaka riba mora biti u ledenom plastičnom jastuku." To je, kako smatra Johnson besmisleno, skupo i loše po okoliš. Nakon Brexita Velika Britanije se može osloboditi takvih propisa, poručio je Johnson.

Nažalost ova priča je potpuno pogrešna. S jedne strane otok Isle of Man, koji se nalazi između Irske i Velike Britanije, ne pripada EU i slijedi njene propise - ako uopće - samo dobrovoljno. S druge strane EU nije nadležna za propise o higijeni i sigurnosti prilikom nacionalnog transporta životnih namirnica, ona je nadležna za transnacionalna pravila. Glasnogovornik Europske komisije u Briselu je to odmah razjasnio. Prokleti jastuk od leda za ribu, dimljene haringe, potiče dakle od londonske birokratije. 

Jonhsonove fanatične priče

Zbog ovog i drugih incidenata Martin Wolf, glavni urednik "Financial Times-a", naziva Borisa Johnsona i "serijskim fantazistom" koji, kako on smatra, nije sposoban za najviši državni ured. No ne samo kada je riječ o haringama Johnson je svoju bujnu maštu dokazao i kada je riječ o biciklima.

Prošlog ponedjeljka on je odgovarao na pitanje kada je posljednji put plakao. Odgovor: Kada je njegov omiljeni bicikl, koji se zove Bikey, ukraden ispred Parlamenta. "Imao sam taj bicikl čitavo vrijeme dok sam bio gradonačelnik. Nikada nije ukraden i ostavljao sam ga svugdje po gradu. Sadiq Khan (gradonačelnik Londona - op. red.) nije kako treba ni stupio na dužnost a (bicikl) je ukraden", rekao je Johnson.  

Johnson priča anegdote da bi svom političkom protivniku dodijelio packu. Nažalost sam je dokazao da priča nije tačna. 2014. godine je u jednoj kolumni napisao da njegov Bikey udario u rupu i on ga je morao baciti u staro željezo. U to vrijeme je on sam još uvijek bio gradonačelnik.

Na posljednjim lokalnim izborima u maju Johnson je na Twitteru napisao da je on već birao konzervativnu stranku i da bi njegovi sunarodnjaci trebali slijediti njegov primjer. Glupo je jedino to što u njegovom mjestu stanovanja u Londonu lokalni izbori nisu bili održani. Tweet je potom prilično brzo bio izbrisan.

To je samo nekoliko primjera koji govore o Johnsonovom - oprezno rečeno - opuštenom odnosu prema istini. "Boris je naravno karakter, larger than life, ponekad i veoma težak. Na njega se često ne može osloniti", kaže Anne McElvoy iz Economista za Deutschlandfunk.

Sumnje u Johnsonovu kompetentnost

"Bio sam šef Borisu Johnsonu - on je potpuno nesposoban za premijera", napisao je njegov bivši šef za list "daily Telegraph", Max Hastings. "On ne bi prepoznao istinu ako bi se ona njemu predstavila u sučeljavanju argumenata", napisao je Hastings. 

Naposljetku Johnson se nedavno počeo raspravljati o tome koliko djece on zapravo ima. Njemu se naime pripisuje da ima više djece iz izvanbraničnih afera. Johnsonovi savjetnici su mu vjerojatno morali jasno reći da bi pogrešni navodi izazvali pravi skandal.  

No polemika protiv Johnsona je beskorisna, kaže njegov bivši šef Hastings. Unatoč tome koliko god se govorilo o Johnsonovim nedostacima to na članove njegove stranke ne ostavlja trag.

Nezaustavljivo u premijersku stolicu

Iako još nikada u novijoj britanskoj istoriji jedan kandidat za premijersku poziciju nije ocjenjivan tako loše, još nikada nije bilo prikupljeno tako mnogo dokaza o njegovom kreativnom odnosu prema istini i njegovoj nesposobnosti da ovlada pojedinostima premijerskog posla čini se nezaustavljivim to da će on naredne srijede postati britanski premijer.

Odluku o tome donijelo je oko 160 000 članova konzervativne stranke. Oni predstavljaju nešto više od 0,3 posto birtanskog glasačkog tijela i kao grupa nisu reprezentativni: Stariji, dobrostojeći, muškarci-bijelci su među članovima stranke u većini, više od 40 posto njih su stariji od 66 godina.

Kada je 2007. godine Gordon Brown bez održavanja novih izbora preuzeo dužnost od Tony-ja Blaira, Boris Johnson je napisao je taj postupak "nedemokratski". 12 godina kasnije se čini da taj sud za njega samog više ne važi.

Ranija velika imena torijevaca kao što su Michael Heseltine i bivši premijer John Major su prosuli žuč protiv Borisa Johnsona i njegove ambicije da postane premijer. No njegov uspon ništa nije moglo zaustaviti.

Brexit ili No-Deal-Brexit - pitanje je sad

Major će učiniti sve kako bi spriječio da pod vodstvom Borisa Johnsona ne bude postignut dogovor oko Brexita. Anne McElvoy iz Economista međutim vjeruje: "Boris Johnson je ponekad veoma pametan i fleksibilan, fleksibilniji nego što on nagovještava svojim sloganima. On će pokušati još jednom pregovarati. U svakom slučaju on neće odmah težiti 'No Deal-u'."

Konzervativni politički magazin "National Review" međutim vjeruje sljedeće: "Ako je došlo vrijeme za Borisa Johnsona onda sat više ne funkcionira." To bi moglo važiti za Veliku Britaniju, ali u EU i dalje funkcionira: 31. oktobra je ponovo Brexit dan. Do tada se novi premijer Boris Johnson mora odlučiti da li će ispuniti svoje posljednja obećanje da će taj dan na "život ili smrt" izvesti zemlju iz EU.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android