Oko 60 izbjeglica iz Sirije, Avganistana i Pakistana nalazi se u Bosilegradu, opštini koja se na nalazi krajnjem jugoistoku Srbije, nadomak granice sa Bugarskom i Makedonijom. Baš toliki je i smještajni kapacitet u ovom izbjegličkom centru koji je od otvaranja u decembru do kraja popunjen. To, međutim, ne smeta predsjedniku opštine Bosilegrad Vladimiru Zaharijevu da apeluje na Vladu Srbije da pošalje još izbjeglica.

„Mi smo napisali Vladi Srbije i Komesarijatu za izbjeglice da, ako imaju problem sa smještajem izbjeglica, da ih slobodno šalju kod nas. A da bi mogli da ih smjestimo potrebno je da im obezbijedimo dobre uslove. To je nama izvanredna prilika da se infrastrukturno razvijemo, da njima pomognemo koliko god da treba, a jednog dana će to sve, svaka cigla, ostati nama", kaže Zaharijev.

Ivan Mišković, zadužen za odnose s javnošću u Komesarijatu za izbjeglice, smatra da je ovo mudar potez. „To je lijep gest tolerancije u svakom slučaju, ali treba imati na umu da gdje god Komesarijat uz odobrenje Vlade Republike Srbije otvori prihvatni centar, to donosi i desetine radnih mjesta. Vi tu morate da imate i osobu koja čisti, čuvare, morate da uposlite i ljekare, nekog ko će da sprema hranu, to su sve ljudi na lokalu koji rade", kaže Mišković.

On dodaje da donatorska sredstva dolaze do opština preko projekata koji pomažu da se lakše podnese teret koji nosi izbjeglička kriza – tako se finansiraju putevi ili poboljšava odvoz smeća.

Na „kraju svijeta"

Ovoj maloj i siromašnoj opštini infrastrukturni projekti su prijeko potrebni. Bosilegrad je skoro odsječen od ostatka svijeta i daleko je od svih većih mjesta u Srbiji, ali i  Bugarskoj. Posljedica je iseljavanje ljudi iz samog gradića i 37 okolnih sela.

Izbjeglicama, međutim, Bosilegrad odgovara. Tu se uglavnom nalaze porodice sa malom djecom, ali ima i mladih momaka. Među njima i jedan fudbaler iz Avganistana koga bi u Bosilegradu voljeli da  zadrže kao trenera. „Volim da igram fudbal sa mještanima ovdje, svi me poznaju i svi su veoma ljubazni i dragi. Ipak, ja ne planiram da ostanem ovdje, cilj mi je da idem dalje prema Njemačkoj ili Austriji", kaže Ali.

Za Hedžala Alija iz Sirije, koji je u ovaj centar došao sa suprugom i dvoje male djece, Bosilegrad je dobro mjesto za čekanje broja za prelazak preko mađarske granice. U Srbiji je već šest mjeseci, a za to vrijeme on i njegova porodica naučili su nekoliko srpskih riječi i rečenica. Sa njima se priča pola na engleskom, pola na srpskom, i svakim danom je komunikacija sve bolja.

S obzirom da je ovo veoma mali prihvatni centar na kraju svijeta, nevladine organizacije ovdje kao da nisu stigle. Nema besplatnih časova njemačkog, engleskog i srpskog, nema organizovanih sportskih dešavanja, turnira, nema ničega što izbjeglicama može olakšati boravak. Muškarci preko dana igraju fudbal ili gledaju druge dok igraju, a žene provode vrijeme sa djecom i kuhaju. Tokom ramazana se preko dana kuha samo maloj djeci. Žene kažu da ipak mogu da ispoštuju post onako kako bi to radile i u svojoj kući.

Majke sa djecom su svakodnevno u šetnji po naseljenom dijelu opštine. Svaki dan je isti, ali njima to ne smeta. Za neke od njih, kako izgleda, to je i poželjno.

Bugari u Srbiji bolji od onih u Bugarskoj

Moniju iz Pakistana odgovara to što se ništa oko njega ne dešava. Kaže da je po dolasku u Srbiju prvo bio četiri mjeseca u Beogradu, u Miksalištu. „Tamo se nisam osjećao bezbjedno, pa sam molio nadležne da me premjeste. Premjestili su me u jedan drugi centar, nije važno koji, ali i tu sam imao problem da ostanem, pa sam molio ponovo za premještaj. Ovdje je najbolje. Najbezbjednije u odnosu na druge centre u kojima sam bio. Tek sam sada zadovoljan", objašnjava Moni.

Većina njih je došla iz pravca Grčke i Makedonije, a oni koji su došli iz Bugarske nose loše uspomene iz te zemlje. Na pitanje da li znaju da u Bosilegradu većinu čine Bugari, ostali su zatečeni. Teško im je da povjeruju da je toliko velika razlika u ponašanju između Bugara u Bugarskoj i Bugara u Srbiji.

Sve ove porodice koje se nalaze u izbjegličkom centru već su se upoznale sa mještanima. Neki su se, kako saznajemo, raspitivali i za kupovinu kuće u Bosilegradu.

Stanovnici kažu da im izbjeglice ne smetaju i da je dobro što su u prilici da im pomognu. „Saosjećam sa njima, oni su ljudi u problemu, naravno da im treba pomoći", kaže jedan mladić. Jedan stariji mještanin kaže da nikakvih problema nema. „Ne smetaju nam, zašto bi nam smetali. Mirni su, čuvamo ih malo", šali se on.

Zahvaljujući izbjeglicama i vlasnici prodavnica pomalo trljaju ruke jer u ovoj nerazvijenoj opštini čak je i dnevna kupovina namirnica minimalna. Ipak, svi oni su svjesni da i pored niskih cijena kuća niko od njih zapravo ne želi da ostane tu.

Čekanje na Mađare

Svih 60 izbjeglica u prihvatnom centru u Bosilegradu nalazi se na spisku za prelazak granice sa Mađarskom. Međutim, u Srbiji se u 18 prihvatnih centara trenutno nalazi više od 6.000 izbjeglica, a preko granice puštaju tek deset ljudi dnevno – samo radnim danima. Tako viüe hiljada izbjeglica čekaju svoj dan kada će otići u EU gdje ih uglavnom čeka dio porodice.

Bosilegrad je širom otvorio vrata izbjeglicama koje se nalaze u Srbiji i u planu je renoviranje još jednog prostora u okviru centra koji će moći da primi još 150 ljudi, a predsjednik Opštine Vladimir Zaharijev vjeruje da će uz podršku države uspjeti da poboljša kvalitet života i izbjeglicama i svojim sugrađanima.