Antoine Vella je stručnjak pri Uredu za narkotike i kriminal Ujedinjenih naroda (UNODC) i može samo potvrditi kako je Turska sve važnije čvorište prometa kokaina: "U posljednje dvije godine su zaplijenjene velike količine u više pojedinačnih slučajeva, kako u Turskoj, tako i u zemljama Latinske Amerike na putu u Tursku." Od 2014. do 2020. se količina zaplijenjene droge povećala za pet puta da bi prije dvije godine to bilo gotovo dvije tone. Podsjetimo: na ulicama njemačkih gradova samo jedan gram - pod pretpostavkom da je doista "čist" - košta najmanje 70 eura.

- pročitajte još:Od čega da živimo ako ne od koke?

Ali već i ta ukupna količina je prošlog kolovoza dostignuta samo jednom jedinom pošiljkom: u zračnoj luci Fortaleze na sjeveru Brazila je zaplijenjen avion Gulfstream IV doslovce prepun kokaina - ukupno je nađeno 1,3 tone.

- pročitajte još:Droga i korupcija otežavaju put Albanije u EU

Avion je pobudio pažnju nadležnih zapravo samo zato jer je sve bilo i više nego sumnjivo: u Brazil je dospio iz Malage u Španjolskoj, u Fortalezi je ušao u Brazil i obavio carinske formalnosti da bi nastavio za Ribeirao Preto. Tamo je trebao pokupiti četiri putnika na put u Bruxelles, makar je na koncu bio samo jedan. Na putu gdje je najprije trebao sletjeti u jednu manju luku u Portugalu je opet sletio u Fortalezu za formalnosti izlaska iz zemlje, ali nije poslušao nalog tornja i parkirao je kod drugog hangara nego što mu je određeno. Vrhunac je bilo kad je pilot htio platiti lučke pristojbe u gotovini - i tu je službenicima aerodroma bilo jasno da tu nešto nije u redu. U zrakoplovu je nađeno 24 kovčega svaki s po 54 kilograma kokaina.

Druga namjena predsjedničkog aviona

Čitava priča je upravo prepuna pikanterija i počnimo od samog aviona: mlažnjak za 16 putnika oznake TC-GVA je zapravo prije bio u vlasništvu turskog ratnog zrakoplovstva. Zapravo je baš tim zrakoplovom Erdogan pobjegao u sigurnost kad je pokušan vojni udar 2016. Avion, sagrađen 1987. je prodan turskoj čarter-kompaniji ACM Air, ali njen vlasnik, Seyhmus Ozkan očito ima odlične veze s političkim vrhom Turske: samo dan nakon što je i vlasnik, naravno uhićen su turski mediji objavili fotografiju Ozkana sa Suleymanom Soyluom, turskim ministrom unutrašnjih poslova i Ethemom Sancakom, "poduzetnikom" s tijesnim vezama s predsjednikom Erdoganom.

- pročitajte još:Heroin i dalje ide preko Balkana

Kod policijske premetačine su se u avionu nalazila četiri člana posade tuskog državljanstva i jedan brazilsko-španjolski putnik, 61-godišnji Angel Gonzales Valdez. I tu je priča više nego čudna: Valdez je već pri uhićenju bio smrtno bolestan od karcinoma i doista je ubrzo potom preminuo u istražnom zatvoru. Njegov brazilski odvjetnik, Maria Das Dores Goncalvez Cavalcante tvrdi kako mu je njegov štićenik na bolesničkoj postelji rekao kako ništa nije znao i kako je tek slijedio ono što mu je rekao pilot aviona.

Putnik, pilot, vlasnik...

Je li Valdez baš potpuno nedužan - teško je reći: inženjer po zanimanju, u njegovom poduzetničkom životu je čak dva puta bankrotirao tako da je on i njegova obitelj živjela skromnim životom. Gdje je onda našao 160.000 eura koliko je koštao čarter tog aviona za put u Europu? A i odvjetniku Cavalcanteu je rekao kako svojoj obitelji oporučno ostavlja 500.000 eura.

No i pilot je vrijedan pažnje policije: Veli D., bivši pilot turskog ratnog zrakoplovstva je nakon 4 mjeseca pušten iz brazilskog pritvora jer se nije moglo dokazati da je on bio svjestan što to vozi u avionu. No čim se vratio u Tursku prošlog prosinca, uhićen je tamo - ubrzo potom i vlasnik ACM Aira. Tu se istraga još vodi već i zato jer se vlasnik kompanije, Ozkan "ne sjeća" tko je dogovorio taj let i tko ga je i kako platio.

"Mrtav" Escobar Brazila

Po svemu sudeći, Ozkan vrlo vjerojatno zna da bi to bilo posljednje što će reći u životu jer sve to izgleda kao operacija Sergia Roberta de Carvalha - tri putnika koja se nisu ukrcala u zaplijenjeni avion su povezana s tim kriminalcem. Zapravo iskaz Ozkana bi malo što promijenio, jer policijski dosje o ovom bivšem časniku brazilske vojne policije već zauzima nekoliko polica: poznato je da kako je upravo on između 2018. i 2021. u Europu prošvercao nekih 50 tona kokaina, a jedva da ima paragrafa krivičnog zakona kojeg on nije počinio. Zato ga i zovu "Escobar Brazila" i već više puta pokazao slabosti istražnih tijela.

Naime on je posve lijepo i mirno dugo vremena živio u Španjolskoj pod imenom Paul Wouter sa - krivotvorenom - putovnicom Surinama. Tek kad je španjolska policija zaplijenila još jednu pošiljku - sa 1,7 tona kokaina, tu se pojavilo i njegovo ime pa je uhićen. Ali obzirom da je taj "Wouter" bio nekažnjen, pušten je iz pritvora do suđenja uz polog od 200.000 eura. Opet je lijepo i mirno živio gotovo dvije godine, sve do kolovoza 2020. i tek što je trebalo konačno početi suđenje, njegov odvjetnik je sudu predočio sve potrebne dokumente kojima je njegov štićenik, na žalost, blago u Gospodu preminuo.

Nešto sitniša u vozilu za bijeg

Tek kad je Carvalho/Wouter "umro" je konačno i policiji Brazila postalo jasno, koga je to Španjolska imala već u rukama. Da je mrtav, to ne vjeruje baš nitko: brazilski mediji nagađaju kako se podvrgao plastičnoj operaciji i sad živi negdje opet pod drugim imenom. Provedena je racija u policiji poznatim njegovim prebivalištima u Španjolskoj, Portugalu, Brazilu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kolumbiji, ali su tek morali utvrditi da im je opet umakao.

No ovaj put očito - za dlaku: u njegovoj kući u Portugalu su pronađeni osobne iskaznice i putovnice čak nekoliko drugih identiteta, baš kao i vozilo u kojem je nađeno 12 milijuna eura u gotovini. No izvor koji za DW otkriva detalje tvrdi kako je i taj iznos za Carvalha - sitniš. On okreće milijarde dolara putem tvrtki koje je dao osnovati diljem svijeta. Poznate su samo neke - PTW General Trading LLC sa sjedištem u Dubaiju, Excelsior u Brazilu, Sky F8 i Notavelabaidia Unipessoal LDA u Portugalu...

Svi putevi vode u...

I naravno - Turska. Posve je izvjesno kako je tamo povezan sa čitavim nizom "poduzetnika", a ta mu je zemlja sve važnija kao međupostaja u transportu kokaina u Europu. To ide ili zračnim putem - tu nema problema niti avione poslati na zračnu luku Istanbula s odredišta iz Južne Amerike ili Afrike. Ali Vella iz Ureda za narkotike UN-a nam kaže kako se sve više okreću pomorskom transportu.

Tako je u lipnju 2020. u Buonaventuri u Kolumbiji zaplijenjena pošiljka od 4,9 tona kokaina čije je odredište bila Turska. Gotovo da je jedva spomena vrijedna pošiljka od 44 kilograma čistog kokaina koja je zaplijenjena u luci Guayaquila u Ekvadoru. Opet: "banane" su trebale stići u Tursku. Ekvador se često pojavljuje kao izvor narkotika: u lipnju 2021. je na jugu Turske zaplijenjeno 1,3 tone kokaina, najveća ikad zaplijenjena količina u toj zemlji, čije je porijeklo opet bio Ekvador. Je li ta pošiljka "banana" bila veća, ali je otkriven samo djelić?

Sad opet postaje veoma zanimljivo: naime najveća luka Ekvadora, Puerto Bolivar je u vlasništvu turske kompanije Yilport. Vlasnik te kompanije Yuksel Yildrim je još jedan "poduzetnik" veoma blizak predsjedniku Erdoganu. Ali i tako se događaju "nezgode": nešto ranije je u luci Kocaeli zaplijenjeno 540 kokaina, ovaj put iz Brazila. A vlasnik te turske luke je - Yilport.

Turcima je kokain skup

Prema podacima kojima raspolaže UNODC, neosporno je i da potrošnja kokaina u samoj Turskoj raste, ali nikoga se ne može uvjeriti da su sve te tone kokaina za "domaće" tržište: to je za Europljane razmjerno skup narkotik, tako da turske službe polaze od pretpostavke kako je tamo samo pet potrošača na deset tisuća stanovnika. To se ne može niti usporediti s brojkama u zemljama kao što su Španjolska, Nizozemska ili Njemačka.

Zato je i Vella uvjeren: Turska je tek međupostaja na putu kokaina iz Južne Amerike u Europu jer šverceri neprestance traže nove i druge rute i "partnere". A bez obzira na eventualne "veze" s političkim vrhom, tamo i policija ima pune ruke posla: samo 2020. je uhićeno gotovo 4.500 osoba za koje se sumnja da su povezane sa švercom kokaina.