Na sastanku G7 u maju u Japanu, njemačka kancelarka Angela Merkel je na fotografijama okružena liderima svjetskih sila: Barak Obama, Mateo Renci, Fransoa Oland, Dejvid Kameron, Šinzo Abe i Džastin Trudo. Samo će posljednja dvojica i sljedeće godine biti na funkciji. I, naravno, Angela Merkel – barem do jeseni kada su novi izbori za njemački Bundestag. Bila je ovo trusna godina za svjetsku politiku u kojoj je Njemačkoj pripala uloga da brani liberalni Zapad od nadolazećeg populizma.

Priče i prijetnje

Bila je ovo godina Borisa Džonsona i Donalda Trampa. Godina u kojoj su jačali Redžep Erdogan i Vladimir Putin. Ta imena su tek dio razloga što je prije svega Evropa sa puno nade gledala u Angelu Merkel. U sve složenijoj situaciji Njemačka je na polju spoljne politike pronašla svoju novu ulogu – posrednika koji je spreman da neumorno razgovara i da, kada treba, zaprijeti.

Ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer je to ovako sumirao u autorskom tekstu za magazin Foreign Affairs: „Nijemci ne vjeruju da razgovor za okruglim stolom rješava svaki problem, ali ne vjeruju ni da to može pucanje." Drugim riječima – Berlin traži balans u spoljnoj politici. „Sve je značajnija uloga Njemačke u svjetskoj diplomatiji, bez obzira da li se radi o takozvanom Normandijskom formatu o ukrajinskom konfliktu ili o pregovorima o Siriji“, kaže za DW Jirgen Hart, koji je u poslaničkom klubu demohrišćana zadužen za spoljnu politiku. Ipak, pregled dešavanja za ovu godinu jednako je sumoran kao i prognoze za sljedeću.

Kraj orijentalne romanse

Godina je počela solidno kada se radi o odnosima Berlina i Ankare. U martu je Evropska unija postigla dogovor sa Turskom o zadržavanju izbjeglica i migranata koji su prošle godine masovno prelazili Egejsko more na putu ka Zapadnoj Evropi. Taj dil, za mnoge neprincipijelan, smatra se uspjehom Angele Merkel koja je kod kuće pod pritiskom zbog navodne politike otvorenih vrata za migrante. Prema podacima Evropske komisije, broj ljudi koji dnevno prelaze Egejsko more pao je sa 1.740 na 89 u prosjeku.

Onda su tradicionalno tijesni odnosi sa Turskom krenuli nizbrdo. U aprilu je turski predsjednik Erdogan podnio tužbu protiv njemačkog komičara Jana Bemermana zbog uvredljive satirične pesmice. U junu je njemački parlament izglasao deklaraciju kojom se pogrom nad Jermenima u Otomanskoj imperiji naziva genocidom, što je izazvalo ljutnju u Ankari. Kulminacija su bile prijetnje smrću posebno protiv 11 njemačkih poslanika turskog porijekla, kao i zabrana poslanicima da posjete vojnu bazu Indžirlik u Turskoj, odakle njemački avioni kreću u izviđačke misije nad Sirijom.

Zatim njemački zvaničnici u julu nisu žurili sa osudama pokušaja puča. To je bio jedan od razloga za masovne demonstracije Turaka u Njemačkoj. U političkom Berlinu se povela i rasprava o lojalnosti tih građana Njemačkoj. „Turska pati zbog krvavih napada koje najoštrije osuđujem. Sa druge strane, progon kritičkih novinara i opozicije je prekardašio mjeru i nedostojan je demokratije“, kaže za DW Nils Anen, stručnjak za spoljnu politiku vladajućih socijaldemokrata.

Daleko je Moskva

Kada se radi o odnosima sa Rusijom, iznad njih se i dalje nadvija sijenka konflikta u Ukrajini. Ruski predsjednik Vladimir Putin bio je u oktobru u Berlinu kako bi raspravljao o Sporazumu iz Minska u kojem je dogovoren prekid vatre. Tu nije bilo velikih pomaka iako je Njemačka i ovdje bila posrednik između Putina i ukrajinskog predsjednika Porošenka. Evropske sankcije protiv Rusije još jednom su produžene i sada ostaje da se vidi šta će na to reći budući predsjednik SAD Donald Tramp.

U Berlinu je sve veća zabrinutost da bi Njemačka mogla da postane sljedeća meta ruske kampanje destabilizacije zapadnih demokratija. Obavještajne službe upozoravaju da je sve više dokaza da se iz Rusije spremaju pokušaji za manipulaciju izbora za Bundestag sljedeće godine, najviše širenjem lažnih vijesti, korišćenjem botova i dezinformacija.

Sirijski debakl

Koalicija pod vodstvom SAD uspjela je tokom ove godine da smanji uticaj Islamske države na prostoru Iraka i Sirije. No to nije nimalo pomoglo sirijskom stanovništvu u ratu koji ne jenjava. I ovdje se njemačko Ministarstvo spoljnih poslova angažovalo, ali bez vidnih uspjeha. „Situacija je užasna, da ti se srce slomi. Sve ćemo pokušati kako bismo sirijskom režimu, ali i Rusiji i Iranu, stavili do znanja da hitno treba poboljšati položaj civilnog stanovništva", rekla je Merkelova.

Ne idite, braćo Britanci

Odluka britanskih građana da napuste EU ostavila je njemačke političare bez teksta. Merkelova ishod referenduma naziva „vododjelnicom“ projekta evropskog ujedinjenja. Jasno je stavila Londonu do znanja da izlaz znači izlaz – ne možete napustiti EU, a zadržati pogodnosti poput pristupa slobodnom tržištu.

„Lako se može ispostaviti da je za njemačke međunarodne odnose Bregzit ipak najgori događaj 2016. godine. Time je znatno oslabljena EU, kao sidro liberalnog međunarodnog poretka i najvažnije njemačko spoljnopolitičko pitanje. Odložene posljedice Bregzita biće enormne“, analizira za DW Adrian Oroz, šef berlinske kancelarije Minhenske bezbednosne konferencije.

Stiže Donald

Kontroverzni milijarder Donald Tramp ne samo da je pobjedio na izborima za američkog predsednika, već je i simbolično nasledio Angelu Merkel kao osoba godine u izboru magazina Tajm. Glasanje u Americi šokiralo je nemačke lidere baš kao i Bregzit. Niko od bitnih političkih igrača nikada ranije nije upoznao Donalda Trampa, niti su održavani kontakti sa njegovi štabom.

Čestitajući Trampu, kancelarka Merkel je podsjetila da Njemačku i Ameriku povezuju vrijednosti slobode i poštovanja ljudskog dostojanstva, bez obzira na porijeklo, boju kože, religiju, pol, seksualnu orijentaciju ili političke stavove.

Još se ne može tačno predvidjeti kako će novi stanar Bijele kuće uticati na promjenu transatlantskih odnosa, ali je sasvim izvjesno da ti odnosi neće biti isti. Donald Tramp je doveo u pitanje američko članstvo u NATO i izdaleka hvalio Vladimira Putina. O tome socijaldemokratski poslanik Nils Anen kaže: „Izbor Trampa je doveo do velike nesigurnosti u vezi sa budućim spoljnopolitičkim kursom SAD.“

Sljedeća godina – kao ova, samo na steroidima

Šta ovako sumorni pregled (ne)uspjeha njemačke diplomatije u ovoj godini znači za sljedeću? Situacija će ostati slično komplikovana, sa otežavajućim faktorom koji se zovu Bregzit i Tramp. „Glavni zadatak njemačke diplomatije u 2017. biće da riješi krize i preduprijedi konflikte – posebno u evropskom susjedstvu“, kaže Jirgen Hart iz CDU. U humanitarnu pomoć biće investirano oko 1,3 milijarde evra kako bi se suzbili uzroci migracije – to je tema od nacionalnog interesa za Njemačku.

Ukrajina, Rusija, Sirija – sve to ostaju teme sa slabim izgledima da se sklone sa agende i tokom sljedeće godine. Njemačka kancelarka je već rekla da Njemačka ne može sama. Amid Nuripur, poslanik Zelenih, o tome kaže: „Ova godina je pokazala da je ispravno preuzeti više globalne odgovornosti, ali takođe je pokazala da nismo do kraja spremni i da ne možemo sami. Treba nam Evropa.“

Angela Merkel će – sada, kada joj podrška najviše treba – ostati bez velikih saveznika poput Obame i Olanda. Moraće da trči i svoju četvrtu kampanju pred izbore. „Plašim se da će 2017. izgledati kao 2016., ali još gore. Kao ova godina na steroidima“, zaključuje Adrian Oroz.