„Ana Brnabić je političarka, ali poznaje i drugu stranu“, piše Zidojče cajtung, „za tako nešto je dovoljno dugo radila u privatnoj privredi. Njeno najvažnije težište u Beogradu otkako je u junu 2017, izabrana za srpsku premijerku: digitalizacija srpske uprave, digitalno vaspitanje čak i sasvim malih đaka u osnovnoj školi, jednostavnija i brža birokratija. Srednjoročni cilj nestranačke ekonomistkinje rođene 1975: pristup njene zemlje EU, jednom.“

„Utoliko se ona dobro uklapa u ovaj diskusioni kružok: ako politika i privreda treba da zajedno rade na komplikovanim problemima našeg vremena, onda je dobro da o tome razgovaraju vrlo različiti ljudi. Dobro je i ako su tu ljudi poput srpske premijerke, koji razmišljaju više u kategorijama zajedničkog nego suprotstavljenog, jer su naviknuti da mijenjaju perspektive."

„Na primjer, pri pogledu na jedan običan formular. To je ona potvrda koja je potrebna svakome ko odlazi na rad il na službeni put u neku zemlju EU. Papir koji pokazuje koji socijalni sistem EU je nadležan za nekog osiguranika zove se A1 i očigledno nije baš uspješna priča. Bar ne za Ditera Kepmfa, predsjednika Saveza njemačke industrije (BDI). On kaže: Ako ovdje ima nekog ko može da popuni formular A1 – respekt!"

„Tako nešto donosi siguran aplauz publike.“

„Ana Brnabić (…) dolazi iz zemlje koja ovih godina pravi velike skokove – poslije velikih konflikata proteklih decenija (…) Njemačka je za nas veliki problem, kaže. Tamo odlaze naši najbolji ljudi (…) To su ljudi koji nedostaju Srbiji. To se u privredi zove odliv mozgova – kada mladi, dobro obrazovani ljudi ne ostaju u svojoj zemlji, već je napuštaju u potrazi za poslom. A mladi ljudi sa univerzitetskim diplomama traže svoju sreću često u Njemačkoj, gdje se nadaju interesantnim platama i šansama za napredovanje u poslu. S druge strane, njemačke firme zapošljavaju i u Srbiji 60.000 ljudi i to od sedam miliona stanovnika. Što je Njemačka jača, mi smo srećniji, kaže srpska premijerka. Formulari A1, zastoj sa reformama, dugi rokovi? Pa sad…"

„Njemačka i Srbija se ne mogu direktno porediti, ali postoje stvari koje mogu jedna od druge da nauče. Neo ko dobro poznaje Srbiju je član uprave Simensa Mihael Zen, rođen 1968. Između ostalog, on ima jedan pogon sa vetrogeneratorima u Srbiji. Zajedničko djelanje politike i privrede je najbolji recept, kaže. Promjene u energetici, promjene klime, obnovljivi izvori energije: ni on ne može bez politike (…) Ako mu je išta potrebno, onda je to pouzdana politika.“

„Ni u Beogradu se stvari ne odvijaju drukčije. Ana Brnabić, koja kod kuće sjedi između mnogo stolica, kaže da ima lokalne i globalne izazove. Kada je zemlja produbila razgovore o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Evroazijskom unijom koju predvodi Rusija, Brisel je bio skeptičan. Srpkinja ne razumije uzbuđenje – za nju je važno imati partnerstva u čitavom svijetu, rekla je nedavno u jednom intervjuu. Svijet je u prelomnoj fazi, s tim i ona mora da izađe na kraj.“

Priredio Saša Bojić

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android