Zajednička izjava ministara vanjskih poslova Ukrajine, Rusije, Francuske i Njemačke duga je nepunu stranicu. Bit izjave je da bi se Kontaktna skupina trebala sastati prije iduće subote i dogovoriti obostrani, trajni prekid vatre. Kod tako kratkog roka lako je kontrolirati uspješnost prvog dijela izjave i vjerojatno su pripreme za sastanak već u tijeku. Kad ministri ne bi taj rok imali pod nadzorom, zašto bi ga određivali? Tim više što ne govore o posljedicama ako se taj rok ne ispuni.

A vrijedi li to i za pregovore o obostranom prekidu vatre? Jer, samo ako dođe do prekida vatre može stupiti na snagu drugi dio izjave, zajednički ukrajinsko-ruski nadzor granice.

Ništa bez uvjeta

Gotovo neugodno je bilo nakon sastanka slušati pohvale ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova na račun savezne kancelarke Angele Merkel i višestruko ponavljanje zahvale saveznom ministru vanjskih poslova Steinmeieru. Ali, ako to nije potpuno bilo taktičko izricanje pohvala, onda se nazire korekcija smjera ruske vlade. Ako ukrajinska vlada vidi da Rusija koristi svoj postojeći utjecaj na separatiste kako bi došlo do prekida vatre, onda će joj možda biti lakše zaustaviti snažnu vojnu ofenzivu.

Ako - onda: s tom formulom stoji ili pada ova izjava. Ona pokazuje put na kojem bi sastanak Kontaktne skupine bio prvi korak. Je li to dovoljno? Ako se pogleda lica i govor tijela vodećih diplomata nakon razgovora vidi se da ni jedan nije izgledao zadovoljno. Nigdje nije bilo osmijeha. Ali ipak, nakon sastanka su svi skupa otišli na večeru.