Partija desnog centra GERB koju predvodi bivši premijer Bojko Borisov je na vanrednim parlamentarnim izborima u Bugarskoj osvojila najviše glasova (32,55 odsto). Slijede socijalisti (27,02) nacionalisti (9,12), turska partija DPS (8,94) i nova populistička stranka Volja (4,16). Ostali su, po svemu sudeći, ispod cenzusa od četiri odsto.

Građani Bugarske su odlučivali o tri bitna pitanja: Da li će zemlja konačno dobiti stabilnu vladu? Da li će Bugarska koja je članica Sjevernoatlanskog pakta i EU ostati dio te zajednice ili će skliznuti u pravcu Rusije? Da li će vlada biti više desno ili lijevo orjentisana i kakvu ulogu će u tome odigrati populisti?

Velika koalicija?

Prema preliminarnim rezultatima novi premijer će biti – stari premijer, Bojko Borisov. No, njemu neće biti lako da formira koalicionu vladu. Evropski analitičari i političari zagovaraju uglavnom veliku koaliciju sa socijalistima. Ipak, mršavi su izgledi za tako nešto. Istraživač javnog mnjenja Andrej Rajčev podsjeća na to što se čulo u redovima i jedne i druge partije: „Oni su kategorično odbili veliku koaliciju. Polarizacija je toliko jaka da smatram kako je takva koalicija nemoguća."

Politikolog Andrej Smilov zastupa drukčije mišljenje: „U predizbornoj kampanji obje partije su htjele da predstave svoju konfrontaciju kao smrtno ozbiljnu stvar. Međutim, ispod površine je mnogo prostora za saradnju. Jedna od opcija bi bila ekspertska vlada ili programska vlada, kako bi umirili glasače i uvjerili ih da je, na primjer, zbog očuvanja bezbjednosti zemlje i izbjegličke opasnosti neophodno formirati takvu vladu."

Borisov je na izborno veče ostavio mogućnost za saradnju sa socijalistima, ali je njihova šefica Kornelija Ninova to odbila. Borisovu će vjerovatno ostati mogućnost formiranja manjinske vlade, kao tri puta do sada u posljednje četiri godine.

Mogući koalicioni partner su takozvani „Ujedinjeni patrioti". To je predizborni savez manjih nacionalističkih, pa i neofašističkih partija. Ako partija „Volja" zaista uđe u parlament, i ona bi mogla da bude potencijalni partner za Borisova. Tu stranku je osnovao biznismen Veselin Mareški koji se inače sam naziva „bugarskim Trampom". Kako god, vlada će biti slaba i nestabilna. Ona će izbjegavati goruća pitanja kao što su suzbijanje korupcije, oživljavanje ekonomije, borba protiv siromaštva i reforme u posrnulom zdravstvu i školstvu.

Između Rusije i Turske

Izbori su prvi put poslije duže vremena imali i geopolitičku dimenziju. Analitičar Ognjan Minčev kaže: „Prvi put poslije dvije decenije odlučuje se i o geopolitičkom usmjerenju zemlje. Da li će Bugarska ostati dio evroatlanskog prostora ili će postati neka vrsta ničije zemlje između Istoka i Zapada?". U stvari, riječ je o odnosu Bugarske prema Rusiji, kojoj je zemlja tradicionalno naklonjena. Sankcije koje je EU uvela Rusiji nakon aneksije Krima – a koje podržava i Bugarska – dovode u pitanje i nedavno izabrani predsjednik države Rumen Radev i socijalisti.

Osim toga u igri su i dva velika energetska projekta. Danijel Smilov objašnjava: „Glavna razlika između partije GERB i socijalista je u odnosu prema planiranoj atomskoj elektrani Belene i Južnom toku. Socijalisti žele da svakako realizuju i finansiraju državnim parama ove projekte iza kojih stoji Moskva, a GERB je skeptičan."

Istorijski i geografski Bugarska je oduvijek bila u zoni napetosti između Rusije i Turske. Tako je Turska bila druga velika spoljnopolitička tema izbora. Agresivna Erdoganova politika i navodna izbjeglička opasnost podgrijavaju tradicionalni antiturski nacionalizam. Mada su obje najveće partije preuzele ovu temu, „Ujedinjeni patrioti" su postali treća po snazi partija u Bugarskoj.

Tradicionalna turska manjinska stranka DPS im je za petama sa skoro devet odsto glasova. Andrej Rajčev smatra da su ključnu ulogu na izborima imali agresivno miješanje Ankare u kampanju korist manje stranke turske manjine DOST – koja nije prešla cenzus – kao i prijetnje Redžepa Tajipa Erdogana da će otvoriti branu i izbjeglicama preplaviti Evropu.

Nada u Brisel

U direktnoj vezi je i jasno proevropsko opredjeljenje većine Bugara. EU pomaže zemlji u obezbjeđenju granice sa Turskom i ulaže milijarde iz svojih fondova. To građani znaju i podržavaju većinski proevropsku politiku. Uostalom, skoro sve partije smatraju da je takva politika neophodna, uprkos ponekoj otrovnoj strelici uperenoj protiv „briselskih birokrata", u čemu je prednjačila socijalistkinja Ninova. Čak su i bugarski nacionalisti više skloni nego neskloni EU.

Od Evropske unije građani očekuju važan doprinos u borbi protiv korupcije pri čemu više vjeruju Briselu nego domaćim političarima. Naime, borba protiv korupcije je bila glavna tema jedne liberalno-konzervativne stranke koja nije prešla cenzus od četiri odsto. Dakle, ostaje po starom – proevropska većina u Bugarskoj može skoro jedino da se nada spasu iz Brisela.