„U Bugarskoj su protesti policajaca, penzionera i boraca za zaštitu životne sredine propratili zvanično preuzimanje predsjedavanjem EU“, piše dnevnik Štutgarter nahrihten: „policajci su demonstrirali da važnim raskrsnicama u Sofiji tražili više novca; pred parlamentom u Sofiji su seniori tražili veće penzije“.

List Handelsblat primjećuje da „Bugarska pojačava pritisak da uđe u evrozonu“ i da ta zemlja već ima „dozvolu za štampanje, jer Evropska centralna banka proizvodi banknote u balkanskoj državi Bugarskoj, jedino što Bugari te novčanice još ne smiju da koriste u svojoj zemlji“. Ministar finansija Vladislav Goranov je izjavio da će do sredine godine podnijeti zahtjev za prijem svoje zemlje u mehanizam ERM II a to je „čekaonica za euro. Kursevi valuta zemalja koje žele u eurozonu smiju da se mijenjaju samo u ograničenom obimu. Za bugarsku valutu to nije nikakav problem, jer kurs leva je već čvrsto vezan za kurs eura. Jedna valuta u okviru ERM mora da funkcioniše bar dvije godine prije nego što pređe u euro.“

„Nisu sve zemlje eerozone oduševljene idejom da im se Bugarska pridruži. Prema navodima diplomata EU, Njemačka i Austrija imaju određene zamjerke.  Prije uvođenja eura, taj problem su države rješavale tako što su obarale vrijednost svojih valuta. Pošto ne mogu da obore vrijednost eura, neke evropske države su dospjele pod veliki pritisak da smanje plate i cijene. Posljedica su bili socijalni problemi i veliki porast državnih dugova – sa poznatim posljedicama po čitavu evrozonu.“

Bečki Standard piše da „Bugarska pritiska pedalu gasa kada je riječ o uvođenju eura“ i citira ministra finansija Goranova koji je rekao da njegova zemlja ispunjava sve formalne mastrihtske kriterijume za uvođenje eura. List podsjeća da Bugarskoj ekonomski „ide dobro, između ostalog i zbog subvencija EU koje čine 11 odsto BDP. Rast privrede iznosi 3,9 procenata“.

Za portal javnog servisa MDR je o bugarskom predsjedavanju EU govorila ekspertkinja za Jugoistočnu Evropu Johana Dajmel: „Očekuje sa da se Bugarska – a to je i dio bugarskog programa na čelu EU – pobrine za svoje susjede, dakle ciljano za Zapadni Balkan. U Bugarskoj će u maju biti održani veliki balkanski samit. Tu bi trebalo ojačati perspektivu pristupa regiona EU, perspektivu koja postoji od posljednjeg takvog velikog samita održanog 2003“.

O izbjegličkom problemu Dajmelova je rekla: „Jasno je da Dablinski regulativ mora biti revidiran i prepravljen. Bugarska se pokazala solidarno i daje izbjeglicama dozvolu boravka. Većina izbjeglica, međutim, ne želi da ostane u Bugarskoj, već hoće dalje – u Njemačku ili skandinavske zemlje. Bugarska je na granici sa Turskom podigla ogradu i spada u odgovorne za obezbjeđenje spoljnih granica EU.“

Kada je riječ o perspektivama pristupa Srbije, Makedonije i Albanije, Dajmelova smatra da su te zemlje „kao i čitav Balkan integralan dio Evrope. Samit o Zapadnom Balkanu u maju će biti važan signal. U našu srednjeevropsku i njemačku svjest mora prodrijeti važnost tog prostora. Zato je i Njemačka pokrenula tzv. Berlinski proces. Kada se u regionu Zapadnog Balkana jave ozbiljniji problemi, onda to ima neposredne posljedice kod nas.“