1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
FudbalNjemačka

Bundesliga: sve što trebate znati o „pravilu 50+1“

Andreas Sten-Ziemons
19. juli 2025

U Njemačkoj „pravilo 50+1“ štiti profesionalne nogometne klubove od potpune kontrole investitora – jedinstvena konstrukcija u Europi i svijetu. Ima mnogo pristaša na međunarodnoj razini, ali i privlači kritike.

Navijači Štutgarta na tribinama
Ultrasi VfB Stuttgarta (ali ne samo oni...) u pravilu 50+1 vide jedini "spas" od komercijalizacije nogometaFoto: Robin Rudel/Pressefoto Rudel/picture alliance

Što je pravilo 50+1?

Pravilo 50+1 središnji je propis u njemačkom profesionalnom nogometu, osmišljen kako bi se osiguralo da članovi nekog nogometnog kluba zadrže kontrolu nad svojom profesionalnom divizijom.

Pravilo, koje je na snazi ​​od 1999. godine, propisuje da matični klub, na primjer, FC Bayern München, mora kontrolirati najmanje 50 posto plus jedan glas u svojoj izdvojenoj profesionalnoj nogometnoj kompaniji – ovom slučaju to je FC Bayern München Fußball AG. Time se osigurava da većina prava glasa uvijek pripada klubu i njegovim članovima, odnosno da oni većinom glasova mogu donositi odluke o svom klubu.

Poštivanje ovog pravila u njemačkom profesionalnom nogometu prvenstveno nadzire Njemačka nogometna liga (DFL). DFL je ligaški savez odgovoran za organizaciju i regulaciju Bundeslige i 2. Bundeslige.

Savezni ured za kartele, središnje njemačko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja, također igra važnu ulogu. Od 2018. godine Ured preispituje pravilo 50+1 zbog mogućih kršenja zakona o tržišnom natjecanju.

Kad odlučuju članovi: scena s godišnje skupštine minhenskog Bayerna održane koncem 2023. godineFoto: Sampics Photographie/picture alliance

Što je svrha ovog pravila?

Profesionalni nogometni klubovi njime su „zaštićeni" od preuzimanja od strane eksternih investitora. Pravilo sprječava bilo kojeg investitora da stekne potpunu kontrolu nad klubom i upravlja njime isključivo na financijskim osnovama - potencijalno zanemarujući na primjer interese navijača. Pravilo stoga ujedno i osigurava donekle slične (financijske) mogućnosti, jer je nemoguće da neki klub u kupovinu igrača uloži puno više novca od drugih klubova zahvaljujući svom moćnom meceni.

Nadalje, to pravilo štiti i kulturu navijača, koja je u Njemačkojsnažno razvijena. Navijači u Njemačkoj nisu samo gledatelji koji plaćaju, već aktivni članovi kluba koji mogu sudjelovati u važnim klupskim odlukama, na primjer, na godišnjoj skupštini. Velika većina organiziranih navijača u Njemačkoj protivi se komercijalizaciji nogometa. Pravilo 50+1 stoga im je od jako velike važnosti.

Postoje li iznimke od pravila?

Jedno posebno pravilo omogućuje investitorima stjecanje većinskog udjela u profesionalnoj nogometnoj diviziji, ali tek nakon 20 godina kontinuiranog ulaganja. Trenutno je klubovima Bundeslige Bayeru 04 iz Leverkusena i VfL Wolfsburgu dopušteno da budu pod kontrolom tvrtki jer su od njih primali kontinuiranu (i značajnu) podršku više od dva desetljeća.

Bayer 04 Leverkusen Fußball GmbH je naime u potpunom vlasništvu kemijske tvrtke Bayer AG, a VfL Wolfsburg-Fußball GmbH je u potpunom vlasništvu koncerna Volkswagen.

Do 2023. iznimka se odnosila i na TSG Hoffenheim, koji je financijski podržavao klupski mecena Dietmar Hopp, jedan od suosnivača softverske tvrtke SAP, a koji je posjedovao većinu glasačkih prava u TSG 1899 Hoffenheim Fußball-Spielbetriebs GmbH.

Međutim, u lipnju 2023. Hopp se odrekao svojih većinskih prava i vratio pravo glasa matičnom klubu. Time je TSG ponovno postao „normalan" bundesligaški klub koji podliježe pravilu 50+1.

RB Leipzig je poseban slučaj. Iako se klub formalno pridržava pravila 50+1, kritiziran je jer ima samo 23 člana s pravom glasa, od kojih većina njeguje bliske veze s klupskim sponzorom, kompanijom Red Bullom. Kritičari stoga optužuju klub da zaobilazi pravilo bez izravnog kršenja.

Savezni ured za kartele upravo poziva RB na poboljšanja i korekcije takve „konstrukcije" te zahtijeva otvoreniji pristup članstvu. Što se tiče Leverkusena i Wolfsburga, preporuka je da se pravilo o izuzeću od regulative 50+1 prilagodi, jer ono više nije baš kompatibilno s novijom sudskom praksom Europskog suda pravde (ECJ) o sportskom antimonopolskom pravu.

Ima li kritika na račun pravila 50+1?

Kritičari tvrde da pravilo 50+1 njemačke nogometne klubove stavlja u financijski nepovoljan položaj u usporedbi s klubovima u drugim zemljama. Dok momčadi u Engleskoj, Francuskoj ili Saudijskoj Arabiji mogu raspolagati ogromnim svotama novca zahvaljujući svojim potentnim investitorima, njemački klubovi su ograničeni ovim pravilom u prikupljanju kapitala. Potencijalni investitori su njime „obeshrabreni", tvrde kritičari, jer oni zauzvrat ne dobivaju kontrolu nad klubom iako ulažu (puno) novca.

Druga kritika je da se pravilo može zaobići u praksi (npr. RB Leipzig), što ga čini neučinkovitim i nevjerodostojnim. Drugi kritičari, koji bi željeli vidjeti veću dozu uključivanja investitora u njemački profesionalni nogomet, općenito ga vide kao prepreku strukturnim reformama u nogometu i poduzetničkoj fleksibilnosti.

Žele li fanovi iz drugih zemalja pravilo 50+1?

Mnogi navijači iz drugih zemalja priželjkuju model poput njemačkog pravila 50+1 –osebno kao odgovor na kontroverzna preuzimanja od strane investitora i rastući utjecaj bogatih mecena. Slični zahtjevi su se čuli u Engleskoj nakon što je saudijski državni investicijski fond PIF 2021. godine preuzeo klub Premier lige Newcastle United.

Žestoke je rasprave tijekom 2021. izazvala kratkoročno najavljena mogućnost formiranja svojevrsne Superlige (Super League), tada je spremnost na sudjelovanje u takvom natjecanju najavljivalo šest (financijski moćnih) engleskih klubova.

U Francuskoj rastu kritike na račun dominacije klubova u vlasništvu investitora poput Paris Saint-Germaina (PSG), kojim upravlja katarski državni investicijski fond. OGC Nice, Olympique Lyon, Olympique Marseille, AS Monaco i Toulouse FC također su u većinskom vlasništvu stranih investitora. Mnogi navijači žele više utjecaja na donošenje odluka u klubu, te jaču vezu između klubova i njihove baze, odnosno članova.

U Italiji su klubovi s dugom tradicijom poput AC Milana i Intera iz Milana u posljednjih nekoliko godina višestruko mijenjali vlasnika obično se u tim procesima vodilo malo ili nimalo računa o interesima navijača. Stoga su sve glasniji pozivi na uvođenje propisa koji ograničavaju utjecaj investitora i štite identitet klubova.

U Španjolskoj najbolji prvoligaši Real Madrid i FC Barcelona ostaju i dalje klubovi u vlasništvu njihovih članova, ali neki manji klubovi Primere Division su u vlasništvu stranih investitora. I u Španjolskoj postoje pokreti koji se zalažu za povratak strukturama koje vode sami članovi.

A i u Brazilu, gdje se nogometno tržište investitorima otvorilo tek 2021. godine, raste zabrinutost zbog gubitka identiteta klubova. Stoga postoje razne inicijative, među navijačima, kao i među sportskim ekonomistima, pravnicima i političarima, koje se zalažu za uvođenje mehanizama pravne zaštite utemeljenih na modelu „Made in Germany".