Novi problemi u Bundesveru: nema dovoljno pancir-prsluka, zimske odjeće i šatora predviđenih za upotrebu u okviru jedinica za brza djejstva NATO. List Rajniše post je dospio u posjed dokumenta iz Ministarstva odbrane u kojem piše da će njemačka armija bar do 2021. godine imati „smanjene sposobnosti" na planu „pokretnog smještaja"; tačnije, između 2018. i 2020. će za akcije u okviru „brzih snaga" (Very High Readiness Joint Task Force – VJTF) biti potrebno više od 10.000 šatora, ali da ih sada ima – samo 2500, a i ti ne odgovaraju potrebama.

Problemi nisu novi

Kao što se moglo i očekivati, poslanici Bundestaga su na ovu vijest reagovali ogorčeno. „To je neprihvatljivo", odmah je uzviknuo socijaldemokratski poslanik Fric Felgentroj. „Ovo pokazuje do kakvog očajnog stanja je štednja dovela Bundesver", rekla je političarka Liberala (FDP) Mari-Agnes Štrak-Cimerman. Eksperti za odbranu govore o „skandalu". Doduše, Jens Flosdorf, portparol ministarke odbrane Ursule fon der Lajen, požurio je da „spusti loptu" rekavši da se vojska upravo nalazi u fazi „ubrzanih nabavki", ali veliko vajkanje političkog establišmenta je već uzelo maha, sa porukom: „Tako to više ne ide".

Nije to prvi put da neko javno demistifikuje stanje u vojsci ekonomske supersile Njemačke.U septembru 2009, kada je u Njemačkoj još postojala vojna obaveza, problem je još uvijek bio samo u – donjem vešu. Tabloid Bild je saznao da se njemački vojnici u Avganistanu žale da dobijaju prastare vojničke gaće od debelog pliša (ispostavilo se da su proizvedene 60-ih godina), iznošene čarape, čizme pune rupa. Početkom 2012. je opunomoćenik Bundestaga za odbranu u svom izvještaju naveo da vojnici u stranim misijama nemaju dovoljno municije, a da im je zaštitna odjeća toliko loša da je često sami privatno kupuju, na primjer, pantalone, jakne, majice i prsluke. Razlog: oprema koju dobijaju od Bundesvera je preglomazna i preteška te smanjuje slobodu kretanja. Zbog toga mnogi vojnici na odgovarajuću privatnu kupovinu potroše i po 1000 eura.

Ne valjaju točkovi, šasije, vrata, vješanje...

Vojna obaveza je u Njemačkoj ukinuta 2011, i nekako u to vrijeme su stigla mnogobrojna nova saznanja. Puška Hekler i Koh G36, dio osnovnog naoružanja vojnika, poslije izlaganja sunčevoj toploti, metke i u rukama najboljeg strijelca rasipa u vidu lepeze koja na normalnom rastojanju ima raspon i do 60 centimetara.

Dronovima tipa HERON koji su za 110 miliona evra iznajmljeni od Izraela počeli su da otkazuju motori, a jedan od njih je uništio Bundesverov transportni Transal-avion.

Kada su u Avganistan vojnicima stigla oklopna vozila tipa Mungos, još prilikom njihovog transporta u baze su im otpadali točkovi. Oni kojima su točkovi ostali na broju, nisu mogli da voze po zahtjevnijim terenima, a vojnici su se žalili da su sjedišta i vrata loše obrađeni, kao i da je vozilo presporo u kretanju unazad, što je od životne važnosti kada se treba brzo povlačiti. Ispostavilo se i da su veličina točkova, vješanje i kompletna šasija neadekvatni kada je riječ o avganistanskom terenu.

Avioni za otpad?

Prilikom jednog napada na njemačku patrolu u Avganistanu, oklopno vozilo MOWAG Eagle IV je naletjelo na relativno slabu minu koja ga je uništila do te mjere – trojica vojnika u kabini su ostala nepovrijeđena – da je jedan kamion morao da ga odvuče – na otpad. Takve probleme nisu imale američke kolege sa svojim vozilom tipa MRAP.

Potkraj 2014. je objelodanjeno da je od 190 helikoptera Bundesvera samo 41 „u voznom stanju", a od 198 borbenih aviona – samo njih 80. Tada se saznalo da se sa proizvodnjom transportnog aviona A400M kasni više godina i da zato njemačka vojska svoju opremu u inostrane misije prevozi avionima tipa Transal starim i po 50 godina, čiji su kapaciteti premali za potrebe koje nameću moderna ratišta poput onog u Iraku.

Nova uloga Njemačke

Mnoge od navedenih manjkavosti su izašle na vidjelo tako što više nisu mogle da se zataškavaju ili da bi se vladi stavilo do znanja da treba da izdvoji više novca za odbranu. Posljednji talas otkrića je, međutim, došao u vrijeme u kojem se NATO, vajkajući se zbog „agresivne ruske politike", nanovo konsoliduje i podsjeća svoje zemlje-članice da njihovi izdaci za odbranu ne smijeju biti manji od propisanih 2% bruto društvenog proizvoda.

U isto vrijeme, međutim, njemačka vlada predlaže i da jedan od dva nova komandna centra NATO u Evropi bude u Njemačkoj. Uz lapidarno objašnjenje da za to ima podršku Vašingtona, to bi bila prilika za jačanje uticaja i značaja Berlina na značajnoj poziciji „mosta" – mirovnog ili ratnog – između Zapada i „agresivne" Rusije. S druge strane, natezanje u Berlinu oko formiranja velike vladajuće koalicije već nedjeljama ima dimenzije farse u kojoj v.d. vlada iz dana u dan gubi dio kredibiliteta.

Što je rashodovano, rashodovano je

Ako poreske obveznike treba ubijediti da se mora povećati budžet za odbranu, sigurno je lakše to činiti iznošenjem u javnost blamaža sa starudijom od vojne opreme, nego vizijom Njemačke kao centrale za koordinaciju mogućeg rata protiv Rusije. Pogotovo ako se zna da među njemačkim građanima nikako ne može da se zapati tipično američka slika ruskog neprijatelja i da takva argumentacija lako može da izazove suprotan efekat od masovnog odobravanja nove ratne politike.

Naravno, u to da je u njemačkoj vojsci mnogo toga zarđalo, niko ne sumnja: gore iznijeti podaci nisu kompletna lista manjkavosti. Ako tome dodamo i podatak da su 2015. na manevrima NATO cijevi na njemačkim oklopnim borbenim vozilima simulirane drškama metle (osim cijevi, vozilima je nedostajala i sva druga potrebna borbena oprema), sliku može da upotpuni najnovija informacija: Tornado-avioni eskadrile u Jagelu na sjeveru Njemačke već nedjelju dana ne lete jer je u kerozin kojim su napunjeni umiješano previše bio-dizela, tako da će obuka novih pilota kasniti tri mjeseca.