Imanje porodice Bush nalazi se na Atlantiku, u blizini Kennebunkporta, dva sata vožnje automobilom od Bostona. Dok naš snimateljski tim u dnevnoj sobi sa puno svjetla postavlja kamere i osvjetljenje za intervju, George W Bush se iznenada pojavljuje, sat vremena prije dogovorenog sastanka: u kratkim hlačicama i svijetlozelenoj majici prekrivenoj mrljama od boje sa ostatkom cigare u kutu usana i iPad-om u ruci. "Rado ću to uraditi za moju dragu Angelu", kaže on.

A onda, na vrlo privlačan i srdačan način, govori prvo o  Angeli Merkel, a zatim o svom slikarstvu; pokazuje svoje slike na iPadu, kaže da rad za slikarskim stalkom strukturira njegov dan i da mu je kist postao sredstvo za izražavanje politike od kada je napustio Bijelu kuću.

DW dokumentarac o Angeli Merkel

George W. Bush se drži podalje od političke scene. Kad 43. predsjednik SAD daje intervjue, zapravo se raspravlja samo o njegovoj umjetnosti. Ali pravi iznimku za naš dokumentarac o Angeli Merkel, dočekuje nas u svojoj  kući i izdvaja za nas puno vremena. "Merkel je u svoju najvažniju - kancelarsku funkciju - unijela visoki nivo i dostojanstvo. Donijela je vrlo teške odluke o tome šta je najbolje za Njemačku i uvijek je ostala vjerna svojim principima," kaže on. "Ona je suosjećajan vođa, žena koja se ne boji voditi."

- pročitajte i ovo:  Špijunaža među prijateljima? Nažalost, normalna stvar!

Merkel, čvrsta poput stijene

Kao i za mnoge Amerikance, Angela Merkel je i za njega svojevrsni personificirani „american dream" - „američki san". Žena, koja je odrasla u komunističkoj neslobodi, dospjela je na vrh slobodnog svijeta. I to ne bilo gdje, već u Njemačkoj, zemlji koju su SAD, prema američkom rezonu, dva puta oslobađale od diktature: prvo u cjelini od nacističkog režima, a zatim su njen istočni dio izvukli „iz kandži Kremlja".

Tokom četiri godine, posebno predsjedavanja Donalda Trumpa, Merkel se u liberalnoj Americi smatrala "liderkom slobodnog svijeta"("the leader of the free world"), što je pozicija koja se do tada odnosila samo na američke predsjednike. U vrludanjima i zabludama unutar EU ali i pojedinačnih zemalja-članica smatrana je svjetionikom u oluji, pouzdanom konstantom u svijetu koji se čini sve bržim i u kojem su problemi sve veći a moguća rješenja sve komplikovanija.

"Merkelovoj je uspjelo da politički preživi u teškom okruženju više od osam godina. To je prilično nevjerovatno kad razmislite", kaže Bush. "I to pokazuje povjerenje koje su joj iskazali njemački birači", rekao je bivši američki predsjednik.

Kada se novoizabrana kancelarka Merkel prvi put rukovala sa Georgom W. Bushom 2006. godine, odnosi između Njemačke i SAD-a su zahladili nakon što je Gerhard Schröder, koji je prije  Merkelove bio kancelar, na kraju svog mandata žestoko kritikovao rat, koji je Bush poveo u Iraku. Mnogi su u tome vidjeli čistu predizbornu taktiku. Činjenica da se odnos sa SAD brzo popravio, imala je puno veze s okolnošću da su se on i Merkel odlično slagali od samog početka, kaže George W. Bush.

Razumijevanje za razlike u politici prema Rusiji

Kao i trenutni američki predsjednik Joe Biden, i Bush također kritikuje izgradnju Sjevernog toka 2, jer naftovod povećava zavisnost Njemačke od Rusije i komplikuje situaciju za Ukrajinu. Bush međutim kaže da može razumjeti da Angela Merkel vodi drugačiju politiku prema Putinu i Rusiji od SAD-a i da svaka zemlja tu mora pronaći svoj sopstveni put.

Na pitanje o politici useljavanja Angele Merkel, on pokazuje veliko razumijevanje. "Moja prva reakcija bila je da je ona žena velikog srca. Siguran sam da ju je motiviralo ljudsko suosjećanje. I, znate, to je za nju očito bila teška politička odluka, ali ona je preuzela odgovornost."

Nezadovoljan oštrom imigracionom politikom Trumpove administracije, Bush je nedavno objavio knjigu s portretima imigranata, uključujući se na svoj način u politički diskurs.

Uzor za djevojke

Bush, otac dvije kćeri, odlazeću njemačku kancelarku vidi kao uzor, posebno za djevojke: "Mnogo je njih koji gledaju u Angelu Merkel i kažu: I ja bih jednog dana mogla doći na odgovornu i moćnu poziciju."

Angela Merkel sada posljednji put dolazi u posjetu Washingtonu kao kancelarka. Stoga je sastanak s novim predsjednikom Bidenom prva i oproštajna posjeta u isto vrijeme. Politička Amerika polako postaje svjesna da se jedna era, veća i od same Angele Merkel,  bliži kraju kao i da se ono što se do sada podrazumijevalo pod transatlantskim odnosima mora iznova definisati i to ne samo zato što zbog zemalja poput Kine ili Indije druge velike sile dobivaju sve važniju ulogu na svjetskoj političkoj sceni.

Angela Merkel bila je posljednja njemačka kancelarka koja je imala posla s Amerikom, za koju su bliski odnosi s Njemačkom i Evropom bili državni rezon i nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Prošlost više neće biti dovoljna kao argument

Kad je Angela Merkel stupila na dužnost kanceklarke prije 16 godina, u gotovo svakoj američkoj porodici je postojao veoma ličan i blizak odnos prema Njemačkoj.

Još uvijek je bilo veterana, uključujući i one među istaknutim političarima, koji su se i sami borili protiv nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu ili koji su bili stacionirani u Zapadnoj Njemačkoj u godinama do konačnog pada Berlinskog zida.

Jedan od zapanjujućih preokreta istorije bio je da su stotine hiljada "okupatora", koji su kao mladi vojnici proveli jedan period u Njemačkoj, postali pravi ambasadori njemačko-američkog prijateljstva. Ko god ih naslijedi na toj funkciji, ima veliki zadatak nadahnuti mlađu generaciju, kojoj su strahote Drugog svjetskog rata i "Gvozdena zavjesa" jako daleke, na bliske transatlantske odnose. Prošlost više neće biti dovoljna kao argument. „Je li Angela Merkel dobro obavila posao?", želim znati na kraju. "Mislim da jeste," klima glavom George W. Bush. "Ali ni ona, ni ja ne bismo se trebali zamarati kratkotrajnom historiografijom. Tek dugo vremena nakon naše smrti znaće se gdje su nas smjestili."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu