Poslanik Muhamed i sam oplakuje žrtve - sa porukom "Je suis Charlie" i suzama u očima - satiričari su ga objavili na naslovnicu svog "izdanja preživjelih", objavljenog samo nekoliko dana nakon krvavog napada na redakciju pariškog satiričnog lista Charlie Hebdo u januaru 2015. godine.

Ova naslovnica urezana je u kolektivno sjećanje Francuza. "Tout est pardonné" - sve im je oprošteno - napisali su preživjeli urednici crnim slovima ispod tada objavljene karikature.

Naravno, to nije bilo podvlačenje crte, iako je tako zvučalo. Ne za preživjele, koji se još uvijek bore da prerade doživljeno – i sigurno ne za francusko pravosuđe. Uz to, suđenje za 13 ljudi, koji su osumnjičeni da stoje iza napada, počinje u srijedu 2. septembra pred Specijalnim tribunalom u Parizu.

"Sad je red na druge"

Pa ipak, došlo je do barem jednog simboličnog podvlačenja crte. "Charlie Hebdo" se odavno iselio iz starih prostorija redakcije. Satirični časopis sada se priprema na mjestu koje nije poznato javnosti. Svakog, ko želi intervjuirati trenutnog izdavača Laurenta Sourisseaua, poznatog po nadimku "Riss", nadgledaju trojica službenika sigurnosti koji se ne odvajaju od njega.

Kada su braća Chérif i Saïd Kouachi upali u parišku redakciju satiričnog magazina 7. januara 2015. godine i tamo ustrijelili jedanaest ljudi, oni su iz svojih kalašnjikova otvorili vatru i na Rissa. Metak mu je smrvio rame, ali ovaj, sada 53-godišnjak, je preživio.

Te iste godine Riss je najavio da više neće crtati karikature koje pokazuju poslanika Muhameda. Zapravo su, kako je rekao, karikirali Božijeg poslanika braneći princip slobode izražavanja po kojem možeš crtati ono što želiš. Ali sada je, kako je dodao, vrijeme za druge da se time bave.

Satirični magazin u godinama koje su uslijedile nije našao dovoljno saboraca, koji bi bili spremni da se hvataju u koštac sa islamom, na koji se, u poređenju sa oštrom kritikom katolicizma, zapravo rijetko osvrtalo .

"Ne želim da me skeč ili karikatura Muhameda spriječi da gledam kako moja djeca rastu", rekao je poznati autor i humorist Stéphane Guillon povodom treće godišnjice svoje suzdržanosti da objavljuje karikature na tu temu.

Napad je, kako se činilo na početku, čitavu naciju pretvorio u branitelje umjetničke slobode i slobode izražavanja. Više od 1,5 miliona ljudi izašlo je na ulice Pariza 11. januara kako bi iskazalo svoju solidarnost sa "Charlie Hebdo" i demonstriralo borbu za pravo na slobodu izražavanja - više od 40 šefova država i vlada iz cijelog svijeta se sa njima solidariziralo.

Naklonost Francuza prema kontroverznom satiričnom časopisu, probuđena nakon krvavog napada, bila je kratkotrajna. Ljevičarski magazin imao je dobrih 40.000 pretplatnika prije napada 7. januara 2015. godine. Taj broj je porastao na 260.000 nekoliko sedmica kasnije, ali je onda u godinama koje su uslijedile pao na ispod 35.000.

„Jeste li još uvijek tu?", upitani su čitatelji u uvodniku povodom 4. godišnjice napada.

"Ja nisam Charlie"

Ali osjećaj zajedništva brzo je nestao. Rezerve protiv "Charlie Hebdoa" ponovo su dolazile do izražaja. Došlo je do "incidenata" na komemorativnim skupovima u predgrađima Pariza , koji su prijavljeni Ministarstvu obrazovanja. Više od 200 školaraca odbilo je ukazati  spomen žrtvama. Mnogi od njih pokazali su čak razumijevanje za ubistvo satiričara koji su objavili karikature poslanika Muhameda.

Znaci da škole imaju sve veće poteškoće da izvedu mlade na put u pogledu njihovog opredjeljenja za vrijednosti republike, počeli su se nazirati nekoliko godina ranije, sugerirano je u izvještajima Ministarstva obrazovanja, koji su govorili o opadajućoj identifikaciji učenika - muslimana sa sekularnim društvenim sistemom.

Stroži zakoni

Da politika nije našla recept protiv sve veće podjele u društvu, dokazuje i rasprava o "Zakonu protiv separatizma" kojeg je u julu najavio novi premijer Jean Castex.

Predsjednik Emmanuel Macron mogao bi predstaviti glavne smjernice ovog zakona još ove sedmice - u govoru u Panteonu povodom 150. godina od okončanja monarhije. Zakon vjerovatno cilja na militantno krilo islama, koje se u Francuskoj smatra ne samo sigurnosnim već i socijalnim izazovom, jer raste broj onih koji vjerska pravila stavljaju iznad državnih.

Prema riječima Macrona, već je definirano 47 četvrti i naselja u predgrađima Pariza, koje bi država "trebala ponovo pridobiti za republiku" (quartier de requequête républicaine).

Podrazumijeva se da ovo "ponovno pridobijanje" ne bi trebale provoditi isključivo snage sigurnosti, ali prisutnost naoružanih snaga sigurnosti na ovom području je tu najvidljivija promjena od vremena krvavih napada.

Zemlja u vanrednom stanju

Još u potrazi za atentatorima - braćom Kouachi - koje su kasnije ubili francuski specijalci, Francuska je mobilizirala sve raspoložive snage. Nakon koordinirane serije napada na parišku koncertnu dvoranu Bataclan kao i restorane i barove u Parizu u novembru 2015. godine, tadašnji predsjednik François Hollande proglasio je vanredno stanje. Omogućio je istražiteljima da pretraže više od 4.500 kuća bez sudskog naloga - a navodno je pomogao da se osujeti više od 30 napada u zemlji.

Vanredno stanje ostalo je na snazi gotovo dvije godine prije nego što ga je predsjednik Macron ukinuo u novembru 2017. godine. No, novi antiteroristički zakon koji je stupio na snagu, dao je sigurnosnim snagama gotovo iste ovlasti kao i za vrijeme vanrednog stanja. Olakšano je prisluškivanje i nadgledanje osumnjičenih i dozvoljena provjera ljudi, prtljaga i automobila u bilo kojem trenutku u radijusu od 20 kilometara od graničnih prijelaza, aerodroma, morskih luka i željezničkih stanica.

Vojska na svakom koraku

Nekoliko dana nakon napada na redakciju "Charlie Hebdoa", vlada je zadužila francuske oružane snage da osiguraju centralne punktove u gradu i zemlji. U tzv. "Opération Sentinelle", nekoliko hiljada vojnika do danas osiguravaju javne zgrade, škole, pozorišta i medijske kuće; patroliraju na željezničkim stanicama, aerodromima i pješačkim zonama. Betonske barijere, postavljene na osjetljivim mjestima, također trebaju pružiti zaštitu od novih napada. Eiffelov toranj, koji je posebno popularan i kojeg posjeti gotovo sedam miliona turista godišnje, ograđen je staklenim zidom, neprobojnim za metke.

Francuzi, koji vole slobodu, iznenađujuće opušteno podnose ograničenja. Stalna prijetnja od terorističkih napada sada je dio svakodnevice na koju su se ljudi navikli, baš kao i na raspravu o mogućoj vjerskoj dimenziji serije napada.

Mogu li se napadi objasniti radikalnom, salafističkom interpretacijom islama ili su mladi ljudi na marginama društva prije svega željeli dokumentirati svoj radikalni raskid s Francuskom?

Neke od odgovora na ova pitanja možda bi moglo dati suđenje 13-orici osumnjičenih koji su optuženi da su u pozadini vukli konce napada. Čak i ako proces još uvijek nije tema koja dominira u javnosti, pravosuđe će ga dokumentirati. Sve će se snimati i biće napravljen film - kako bi se osiguralo da suđenje ostane zabilježeno kao historijski dokument - poput naslovnice izdanja "Preživjelih" koju je krasila karikatura Božijeg poslanika Muhameda.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android