Kada se Christian Wolff, evangelički pastor u jednoj lajpciškog crkvi penje za propovjedaonicu, može pokojeg posjetitelja bogoslužja i razljutiti. Jer ovaj teolog rado drži propovijedi političkog karaktera - i pritom je još član SPD-a! Znalo se dogoditi da ljudi napuste njegove propovijedi demonstrativno zalupivši sa sobom vrata crkve, razjareni riječima pastora starog šezdeset i koju godinu. Za njega je, međutim, sasvim logično i razumljivo da se miješa u politiku. Ali to ne znači da daje izborne preporuke - ne čini to ni za predstojeće parlamentarne izbore 22. lipnja. "To bi bilo glupo", kaže.

Sloboda propovijedi

"Pastori načelno imaju slobodu u koncipiranju svojih propovijedi", objašnjava Reinhard Mawik, glasnogovornik Evangeličke crkve u Njemačkoj (EKD). Ali dodaje da se njegova crkva vidi kao "nadstranačka" institucija. Preporuke vjernicima da glasuju za određenu stranku su neuobičajene. Umjesto toga, pozivaju građane da se u što većem broju odazovu na izbore.

Isto vrijedi i za Katoličku crkvu. Prije nekoliko tjedana je, međutim, frajburški nadbiskup Robert Zollitsch privukao na sebe pozornost javnosti prilično decidiranim očitovanjem o euroskeptičnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD). On je rekao da se nada kako se radi o stranci "nekolicine nostalgičara koji neće ući u Bundestag". AfD je bio zgrožen, Njemačka biskupska konferencija, čiji je Zollitsch predsjednik, je stala u njegovu obranu, iznoseći stav da je to slobodno mišljenje pojedinca, a ne izborna preporuka crkvenog dužnosnika.

Preporuke s oltara

Biskupi su, osim toga, najavili da će se obratiti građanima s pozivom da izađu na izbore. To je od početka 1980-ih godina uobičajeno. Nije prije toga crkva u Njemačkoj uvijek davala konkretne izborne preporuke, ali je birala formulacije iz kojih je svima bilo jasno na koga misli, kaže Thomas Großbölting, profesor povijesti na Wilhelmovom sveučilištu u Münsteru. Ali Katolička crkva je znala i prilično neuvijeno sugerirati katolicima da na glasačkom listiću križić stave uz Kršćansko-demokratsku uniju i Kršćansko socijalnu uniju. Tako su vjernike 1957. godine pozvali da glasaju za kandidate "čije je kršćansko uvjerenje poznato i čije javno djelovanje odgovara tom uvjerenju".

Kraj ove vrste potpore strankama Unije u Njemačkoj označuje 1980. Tada se nisu samo politički protivnici CDU-a i CSU-a pobunili zbog preporuka s oltara. "I prominentni katolici su javno kritizirali ovu praksu i time izazvali internu raspravu o tome je li Biskupska konferencija uopće ovlaštena reklamirati samo jednu stranku", ukazuje Großbölting: "Vremenima u kojima su katolički biskupi otvoreno i bespogovorno reklamirali CDU je tada definitivno došao kraj."

Teolog, pastor, zastupnik Bundestaga

Politika i crkva su, prema mišljenju lajpciškog pastora Wolffa, ipak neodvojive. Za njega je samo po sebi razumljivo da je on član jedne stranke - i kao pastor i kao građanin. "Demokracija je obilik društvenog suživota koji najviše odgovara kršćanskoj vjeri", kaže ovaj teolog. A stranačko članstvo je pritom važan dio demokracije.

Slično na to gleda i Pascal Kober. On je krajem 1990-ih ušao u liberalnu stranku, FDP. Od 2009. godine je i parlamentarni zastupnik svoje stranke. Do tada je ovaj teolog bio pastor evangeličke pokrajinske crkve u Württembergu. Svoju profesiju i politički angažman je striktno odvajao. "Kao pastor sam dobro pazio na to da mi nitko ne može prigovoriti da propovijedaonicu koristim za političke poruke", priča. Štoviše, članovi Koberove župe dugo nisu znali za politički angažman svog pastora. Od svoje crkve je 2007. tražio službeno preseljenje izvan izbornog okruga Reutlingen u kojemu se kandidirao. "Nisam htio koristiti položaj pastora za svoju političku kandidaturu", kaže. Ni danas sebe ne vidi kao profesionalnog političara. Trenutno je oslobođen službe pastora, ali nakon mandata u Bundestagu namjerava se vratiti ponovno za propovjedaonicu. Ali za njega su izborne preporuke s tog mjesta tabu.

Autori: Snježana Kobeščak / dd,epd

Odg. urednica: Jasmina Rose