Stevan Milivojević je na protest u subotu (24.10.) došao sa grupom od nekoliko desetina mladih intelektualaca, potpisnika memoranduma kojim su, zajedno sa još nekoliko stotina ljudi, insistirali da okupljanje bude mirno i nenasilno, u građanskom duhu. U trenutku kada su shvatili da su njihova očekivanja iznevjerena, krenuli su ka glavnom gradskom trgu, tražeći utočište od suzavca i šok bombi, kojima je policija u ogromnim količinama odgovorila na napad huligana.

„Naša grupa držala se za ruke kako bi ostala zajedno i zbog toga smo se kretali sporije od ostatka mase koja se pretvorila u stampedo. S druge strane, policija nas je sustizala i vazduh ispunjen suzavacem postao je nepodnošljiv“, prepričava Milivojević za DW trenutke kada se glavni bulevar u Podgorici pretvorio gotovo u ratnu zonu. Spas su našli u redakciji lista „Vijesti“ koja se nalazi na trgu, gdje su ostali do jedan sat iza ponoći čekajući da policija završi akciju.

Građanin je ostao usamljen

Nakon žestokih sukoba, pljušte oprečne ocjene šta se zapravo dogodilo u Podgorici. Nijedna strana nije preuzela odgovornost za izbijanje nereda, 52-je povređenih, strah koji je pretrpjelo preko najmanje deset hiljada okupljenih i hiljade evra materijalne štete.

„Režim je ogoljen vulgarnom demonstracijom brutalne sile nad građanima, što dokazuju javno dostupni video-snimci. Demokratski front (DF) pokazao je da se radi o grupaciji koja je politički i društveno neuračunljiva. U situaciji gdje su u fokusu ta dva ekstrema, građane praktično niko ne zastupa“, kaže Srdan Kosović, urednik najposjećenijeg crnogorskog portala vijest.me.

Iako ističe da je rano prognozirati kako će se situacija odvijati, Kosović je uvjeren da će posljedice po politički i društveni život u Crnoj Gori biti ozbiljne. Sa tim je saglasna i Daliborka Uljarević, direktorka nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje. „Vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) i opozicioni DF uspjeli su da društvene tenzije zaoštre do ivice pucanja i tome se mora stati na put. Sukobi i radikalizacija odnosa u crnogorskom društvu nisu vrijedni političkih interesa DPS i DF“, ocjenjuje Uljarević za DW.

Predstavnici nevladine organizacije Građanska alijansa pomno su pratili protest i o tome obavještavali javnost preko Tvitera. Od prvog trenutka kada su počela policijska privođenja i prijem povrijeđenih u Urgentni centar, evidentirali su sporne slučajeve. „Pojedini građani su nas kontaktirali i slali slike sa vidnim povredama koje ukazuju na sumnju u prekoračenje policijskih ovlašćenja. Ukoliko bude neophodno, podnijećemo krivične prijave. Mi smo još sinoć uputili apel advokatima da se jave za pružanje besplatne pravne pomoći licima nad kojima je, kako se sumnja sada, policija prekoračila ovlašćenja, ali se niko nije javio“, navodi Zoran Vujačić iz Građanske alijanse.

Kuda i kako dalje?

Demokratski front saopštio je da priprema novu vrstu otpora, ne želeći da otkrije detalje. Javnost se pita da li će protesti biti nastavljeni, kao i da li će država objektivno ispitati okolnosti koje su dovele do sukoba.

Nakon uznemirujućih scena iz Podgorice, nije jasno u kom pravcu se Crna Gora sada kreće. Opšte okolnosti ne idu na ruku – vladajuća koalicija, prema sopstvenom priznanju lidera njenih članica, ne funkcioniše, i državu vodi neka vrsta tehničke Vlade. Iz DPS-a je ranije saopšteno da su spremni da raspišu izbore dan nakon što, a to bi kako očekuju trebalo da bude početkom decembra, stigne pozivnica za članstvo u NATO. Upravo tu se postavlja pitanje – kome je nasilje na protestima donijelo najveću korist? Da li će, uprkos razočaranju brojnih protestanata, ono podići rejting DF ili će neopredijeljeni glasači vidjeti DPS kao silu koja je i dalje sposobna da konce drži u svojim rukama?

„Mislim da novonastalu situaciju mora rješavati širi društveni krug. Ako to ostane na policiji i organizatorima i oligarhiji DPS-a, to neće biti dobro za crnogorske građane“, zaključuje Uljarević. Ona vjeruje da potencijal za proteste još postoji, jer loše stanje u društvu može da bude osnov za promjene.

Dok Milivojević nije siguran da će građani, okupljeni mimo stranačkih struktura organizovati novi protest na svoj način. Kosović upravo snagu vidi u njima: „Kao primjer nove vrijednosti koju je Crna Gora stekla, a neće je lako izgubiti, su građanska samoinicijativna djelovanja oličena u gore pomenutom memorandumu, sastavljenom mimo stranačkih struktura. To može biti odlična osnova za građenje opšteg društvenog pokreta koji će okupljati partije, sindikate, nevladine organizacije, studente i predstavljati sredinu između ekstrema“, zaključuje Kosović.