„I dalje je zastrašujuća tendencija da se mučenje opravdava nacionalnom sigurnošću. Američki 'rat protiv terorizma' u tom smislu je imao bez sumnje fatalne posljedice. Trag mučitelja i njihovih nalogodavaca ide sve do Bijele kuće. Njihov najlošiji primjer pokazuje: ljudska prava se ne gaze nogama samo u diktaturama. Amnesty u svakom slučaju zaslužuje podršku u kampanji protiv mučenja, kako u diktaturama, tako i u navodno sigurnim zemljama“, piše Neue Osnabruecker Zeitung.

„Nijemci doduše dan za danom čitaju o izbjeglicama na vanjskim granicama EU koje uniformirana lica na grčko-turskoj i na španjolsko-marokanskoj granici tjeraju batinama. Ali to je daleko, nevidljivo, nečujno i za prosječnog Nijemca nedostupno. No onda se može pročitati kako Amnesty International torturu, prema ljudima koji ne žele ništa drugo nego doći u Europu, osuđuje kao mučenje. Onaj ko se još može stidjeti, taj će se crveniti“, komentira Berliner Zeitung.

Približavanje susjeda

Političari u srednjoistočnoj Europi teško se nose sa suštinskim približavanjem u njihovim zemljama piše Neue Zuercher Zeitung osvrćući se na jednu incijativu koja zahtijeva obostrano pomirenje i poštovanje susjeda.

„Kada smo odlučili da se međusobno ignoriramo?“ pita se rumunski novinar Lucian Mindruta u jednoj šestominutnoj video poruci usmjerenoj prije svega publici iz srednje Europe u Europskom parlamentu u Briselu. Grupa od skoro 40 mladih iz Rumunije, Srbije, Slovačke, Ukrajine i Mađarske skupa sa predstavnicima civilnog društva diskutirala je (u Briselu - op. red.) o pomirenju i približavanju njihovih zemalja i etničko-kulturnih zajednica unutar njihovih država. Mindruta na tečnom engleskom ljutito govori o tome da se u Rumuniji skoro uopće ne čitaju mađarski autori, a u Mađarskoj rumunjski, dok se redom čitaju američki autori. On zahtijeva da se susjedi u Srednjoistočnoj Europi – primjerice Rumunija i Mađarska – bolje upoznaju daleko od obostranih stereotipa i antagonizama koje šire i instrumentaliziraju političari. 'Kada smo odlučili da je za obje zajednice najbolje ignorirati ono dobro u drugoj?', pita se Mindruta“, piše Neue Zuercher Zeitung.

„Susjedi u srednjoistočnoj Europi se teško nose sa njihovom zajedničkom istorijom. To se nije promijenilo ni sa prijemom većine ovih zemalja u EU“, ocjenjuje ovaj list i nastavlja: „U srbijanskoj pokrajini Vojvodini pokrajinska vlada pokušava posljednjih godina programom nazvanim 'Tolerancija' djelovati protiv antagonizama između više od 20 različitih etničkih grupa. U okviru tog projekta se piše i o istoriji. Tako knjiga istorije o multietničkoj Vojvodini služi kao osnova za kviz 'Koliko se poznajemo'. U okviru tog kviza učenici srednjih škola mogu provjeriti svoje znanje o Vojvodini. Tako je napisan multikulturalni udžbenik istorije u kojem se pazi na izbalansiranu prezentaciju historijskih dešavanja i ličnosti, a on je pri tome i višejezičan. Tako su imena mjesta pisana dvo ili trojezično, kao i imena ličnosti i pojedinih literarnih djela. To bi kod mladih trebalo doprinijeti svjesnosti o multikulturalnosti za razliku od onoga na što nailaze u 'nacionalnim' udžbenicima istorije“, piše NZZ.