1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Crveni tepih za despota

29. septembar 2018

Prijem Redžepa Erdogana uz sve počasti jeste moralni bankrot Njemačke. Diktatori se ne primaju na banket – oni zaslužuju tek čašu vode ako umiru od žeđi, piše u autorskom tekstu za DW pravnica Sejran Ateš.

Deutschland Recep Tayyip Erdogan, Präsident Türkei & Angela Merkel, Bundeskanzlerin
Foto: Reuters/Murat Cetinmuhurdar/Presidential Press Office

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je već dugo na meti kritika, optužen da krši ljudska prava, da hapsi opozicionare i kritičare (bilo iz svoje zemlje ili strane branitelje ljudskih prava i novinare), vojno interveniše u Siriji i na jugoistoku Turske, gura tursku privredu u krizu i predvodi stranku koja zagovara politički islam i prima novac od stranih islamističko-ekstremističkih krugova.

I baš taj čovjek je stigao u Njemačku i glavna je ličnost na otvaranju nove centralne džamije organizacije DITIB u Kelnu.

Za čudo, za takvog političara je njemački predsjednik upriličio i državni banket. Jednom brutalnom diktatoru se ukazuju sve počasti sa licemjernim obrazloženjem da treba poboljšati odnose sa Turskom, da dvije zemlje treba da nađu put zbližavanja. A većina medija potpuno nekritički preuzima tu logiku.

Zar mnogi njemački političari baš ništa nisu naučili? Sa diktatorima se ne jede za svečarskim stolom, niti se sa njima pije čaj. Oni zaslužuju u najboljem slučaju čašu vode ako umiru od žeđi. Ne više od toga.

DITIB je dio turske vjerske vlasti Dijaneta koja je direktno zavisna od turske vlade. Koliko to puta treba ponoviti? Tu se nikako ne radi o neproblematičnoj islamskoj organizaciji iz Njemačke! Upravo sada, za vrijeme aktuelnih vojnih sukoba, u određenim džamijama DITIB se drže politički borbeni govori u kojima se muslimani zaklinju na turski nacionalizam i rat.

I neprihvatanje ravnopravnosti polova, antisemitizam, homofobija, propagiranje političkog islama i mnoge druge teme su u direktnoj vezi sa DITIB/Dijanetom. Ideološku hranu za sve to daje Dijanet. Djeca su 2016. dobila u ruke užasavajući strip DITIB/Dijaneta u kojem se slavi mučenička smrt. Više je nego očigledno da DITIB/Dijanet u Njemačkoj politički agituje za tursku vladu.

Treba pozdraviti to što Savezna služba za zaštitu ustava sada provjerava da li DITIB treba da se nađe pod nadzorom – to je odavno trebalo da se desi.

Sejran AtešFoto: picture alliance/NurPhoto/E. Contini

Erdoganovo i Dijanetovo shvatanje islama, u kombinaciji sa turskim nacionalizmom, nespojivo je sa vrijednostima EU i njemačkog Ustava i nema šta da traži ni u Njemačkoj ni u Evropi. Agitovanje DITIB/Dijaneta je podijelilo Turke u Njemačkoj na protivnike i pristalice Erdogana, što se odmah tretira kao podjela na „dobre muslimane“ (Erdoganovi birači) i „loše muslimane“ (Erdoganovi protivnici).

To što jedan autoritarni islamistički vlastodržac kao što je Erdogan otvara novu centralnu džamiju u Njemačkoj svjedoči o bijedi Njemačke. To je slavlje kojim se političkom islamu i turskom nacionalizmu otvara put u društvo. Slavi se mjesto na kojem se vjerska sloboda shvata samo kao sloboda sopstvenog shvatanja vere i nacionalizma.

Čitava manifestacija dobija legitimaciju prisustvom turskog predsjednika i njegove svite koju većinom čine vlašću opsjednuti islamisti, ali i prisustvom njemačkih političara koji podržavaju taj spektakl – i politički izopštavaju one koji to kritikuju.

Kakve to posljedice ima po integracionu politiku u Njemačkoj? U mnogim džamijama DITIB/Dijaneta se propovijeda islam koji je u suprotnosti sa njemačkim Osnovnim zakonom i Opštom deklaracijom o ljudskim pravima. To je za njemačku integracionu politiku neprihvatljivo, kontraproduktivno i stvara više novih problema nego što donosi rešenja za stare.

Zar referendum o turskom ustavu od prošle godine nije bio dovoljno alarmantan, kada se vidjelo koliko Turaka u Njemačkoj i drugim zemljama EU daje svoj glas jednom autokrati? Mora li taj islamistički vlastodržac sada i u Njemačkoj da dobija pozornicu za svoje političko insceniranje?

Pozdravljam sve hrabre ljude koji nisu htjeli da se odazovu na poziv na večeru sa Erdoganom. Da sam, kao nosilac Ordena prve klase zasluga za Njemačku, koja tu i tamo dobija pozive na takve bankete, zamoljena za učešće, isto tako bih ga odbila. I otišla na demonstracije protiv Erdogana. Zločinci ne zaslužuju osmijehe.

*Sejran Ateš je pravnica, spisateljica i braniteljka ljudskih prava tursko-kurdskog porekla. Inicijatorka je i saosnivačica džamije „Ibn Ruš – Gete“ u Berlinu koja se bori za sekularni i liberalni islam.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči naredno područje Više o ovoj temi