Njemački demohrišćani zalažu se za uspostavljanje „tranzitnih zona“ na kopnenim granicama Njemačke. U tim zonama bi prave izbjeglice bile razdvajane od onih koji dolaze u Njemačku sa slabim izgledima da dobiju azil, najčešće iz ekonomskih razloga. Nije međutim jasno kako natjerati rijeku izbjeglica da ulazi baš u te tranzitne zone i da li bi tu bilo primjene nasilja. Koalicioni partner Socijaldemokratska partija Njemačke je protiv prijedloga kao i opozicija. O ideji je govorio i Ginter Burkhart, šef nevladine organizacije Pro Azil.

Dojčlandfunk: Hrišćansko-socijalna unija (CSU) tvrdi da su tranzitne zone na aerodromima – na osnovu kojih bi trebalo praviti i kopnene – uspješna priča. Vaša organizacija to vidi potpuno drugačije?

Ginter Burkhart: Cilj postupka za dodjelu azila je da se ustanovi da li je nekome potrebna zaštita i da li je izložen progonima. To ne možete da ustanovite u hitnom postupku na aerodromu. Na primjer, na aerodromu u Frankfurtu je ove godine po tom postupku tretirano 1.500 ljudi, a 41 osoba je vraćena. Znači, nadležni činovnici su ipak tačno preispitivali slučajeve da bi ustanovili kako u tranzitnom zatvoru nije moguće da se u roku od nekoliko dana utvrdi da je neko neopravdano podneo zahtjev.

Da li su onda ovih 1.450 ljudi mogli da uđu u Njemačku i da prođu normalnu proceduru ili su njihovi slučajevi toliko jasni da im je azil već odobren?

Ne, radi se o tome da se na aerodromu odbije zahtjev za dodelu azila koji su navodno potpuno očigledno neosnovani. Prošle godine je to bilo drugačije. Pro Asyl je dokumentovao slučajeve Eritrejaca koji su odbijeni iako su prethodno u njihovoj domovini mučeni i maltretirani, a kada su im odbili zahtjev za dodjelu azila, vraćeni su i završili su u bijednim zatvorima. Na Frankfurtskom aerodromu su i advokati koji, na sreću, ponekad imaju šansu pred njemačkim sudovima. Dakle i civilno društvo i sudovi i advokati su suočeni sa postupkom koji je krajnje upitan sa stanovišta pravne države. Međutim, nadležne ustanove na saveznom nivou imaju skrupula pa ne sprovode postupak onako oštro kako bi teoretski bilo moguće.

Zašto, tehnički govoreći, ne funkcioniše hitni postupak na aerodromu?

Oni tehnički funkcionišu u tom smislu da ljudi mogu biti uhapšeni. Na kopnenim granicama to će biti drugačije. Ali morate odlučiti, to je očigledno, da nekoga vratite. To ne može da se uradi za nekoliko sati kao što se zamišlja.

Čitao sam da na aerodromima postupak vodi savezna policija. Ona, a ne službenici Ureda za migracije, saslušava podnosioce zahtejva. Da li je to tačno?

Za ljude je nadležna savezna institucija, i to mora tako da bude, jer državni činovnici moraju da znaju šta da pitaju. To ne mogu policajci. U nacrtu zakona koji je podnijelo Ministarstvo unutrašnjih poslova predviđa se da policija preuzme tu nadležnost. Prvo bi trebalo da se ustanovi odakle dolazi čovek koji podnosi zahtjev. Na primjer, na kopnenoj granici ne možete nekoga iz Sirije naprosto vratiti u Austriju ako je za njega nadležna Mađarska, jer je tamo registrovan. Onda moram posjedovati informacije o tome šta će se sa njim tamo dalje dešavati. I kakve su presude u takvim slučajevima doneli Evropski sud za ljudska prava i njemački sudovi. Brojna vraćanja izbjeglica u Mađarsku kao i ranije u Grčku zaustavljena su jer u tim zemljama ne postoji tretman koji bi bio dostojan čoveka. Mi u Njemačkoj ne možemo naprosto suspendovati ljudska prava.

Moram još jednom da pitam, po demohrišćanskom nacrtu zakona bi sa podnosiocima zahtjeva za politički azil prvo razgovarala savezna policija. Da li oni mogu da razlikuju sve ove stvari koje ste nabrojali?

Ne, oni moraju za tako nešto biti doškolovani. Moraju obezbijediti atmosferu bez prijetnje kaznom, ako žele da im čovjek ispriča zašto bježi. To je regularni postupak. Kako da obezbijedite tako nešto u hitnom postupku? Razvrstavate samo po porijeklu pa onda odrežete otprilike? Imamo iskustva sa takvim odlukama koje su bile donete tokom devedesetih godina na Frankfurtskom aerodromu. Jednog čoveka koji je u Indiji bio osuđen na smrt vratili su u Indiju, a on je još uvijek u zatvoru, mada su sudovi kasnije ustanovili da postoje sudske nelogičnosti u njegovom slučaju. Hitni postupak, dakle, dovodi do ekstremnog ugrožavanja ljudskih života.

Da li je to tako čak i ako najvećem broju izbjeglica i nakon hitnog postupka bude dozvoljeno da ipak uđu u zemlju, kao što ste već potvrdili u slučaju Frankfurtskog aerodroma ?

U poslednjih dvadeset godina je pokušano da se na taj način vrati oko deset procenata izbjeglica. Znači, ako se radi po zakonu i ljudskim pravima postupak nije pogodan da se ljudi drže podalje od Njemačke. Međutim, ako želite da stvorite sivu zonu iz koje ljude možete da vraćate po političkoj volji, onda je ovaj način pogodan za tako nešto. No, to nema nikakve veze sa postupkom zasnovanim na pravnoj državi.

Mislite li da je motiv demohrišćanskih političara da stvore pravnu sivu zonu?

To nije motiv, ali bi to bila posljedica. Motiv za donošenje ovog tvrdog zakona je da Njemačka promijeni svjetlo na semaforu u crveno, kako izbjeglice više ne bi dolazile.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,18780359,00.html