Sredinom aprila završeni su najveći britanski untrašnji sukobi u vezi Brexita. Theresa May je nakon ostavke svog prethodnika Davida Camerona trebala vlastiti mandat ispred birača - prije svega mandat koji joj pruža snažnu poziciju u Brexit pregovorima sa EU. Osim toga, rezultati preizbornih anketa za konzervativce su bili dobri. Vrijeme za skorašnje izbore čini se povoljno. Termin - 8. juni.

Za Torijeve je situacija posebno zadovoljavajuća. Oni, koji već decenijama u Škotskoj ne igraju nikakvu ulogu, sada sjeverno od Tweeda doživljavaju procvat. Baš u Škotskoj, gdje je većina glasača bila za ostanak u EU i gdje škotska Nacionalna partija traži novi referendum o nezavisnosti. Moto Mayeve, da je Velika Britanija ujedinjena i da se pod njenim vodstvom u Briselu treba boriti za britanske interese, čini se da svuda uzima maha. Još početkom maja, partija si pripisuje spektakularnu pobjedu na izborima, sličnu onoj od Margaret Thatcher 1983. godine, nakon što je Velika Britanija odnijela pobjedu u ratu na Falklandskim ostrvima.

Ni Corbyn nije veliki prijatelj Evrope

Na drugoj strani, Laburistička partija pod starim ljevičarem Jeremy Corbynom, djelovala je slabo i nesigurno. Čak i mnogi fanovi Corbyna strahuju da će se bradati pacifista dati nadmudriti od "Evropljana". Sve veće sume, koje Brüssel traži za izlazak, ojačavaju Mayevu, koja već mjesecima prkosno govori: "Od lošeg sporazuma, bolji je nikakav sporazum." Ko je kao glasač protiv Brexita, taj glasa za liberalne demokrate. Corbyn je s druge strane, kratko prije referenduma dao izjavu da njegov entuzijazam u vezi ostanka, na skali od jedan do deset, leži negdje na "sedam ili sedam i pol".

Pored toga, napadi, kao što je nedavni u Manchesteru, tradicionalno idu više u korist "Law and order" partijama. S tim u vezi Corbyn je izjavio, da će se od sada račun za britanske vojne intervencije izdavati u inostranstvu. To mu njegovi protivnici prebacuju kao defetizam. S druge strane, May su, još od vremena kada je bila na poziciji ministrice unutrašnjih poslova, nazivali drugom "Željeznom damom".

"Porez na smrt" i kukavičluk pred neprijateljem

Sada bi trebalo biti drugačije? Prednost konzervativaca u predizbornim istaživanjima se stisnula na male procente. Razlog za promjenu raspoloženja je jasan i on nema ništa zajedničko sa Brexitom ili pitanjem unutrašnje sigurnosti, nego sa jednom tačkom izbornog programa Torijevih i zvuči dosta banalno: reforma penzionog sistema i reforma njege. Ova tačka programa je odjednom tačka oko koje su se svi u državi uzbudili: Kada neko umre, njegova kuća bi se poslije trebala koristiti za izmirenja troškova njege. Corbyn to naziva "porez na smrt", možda upravo kao aluziju na "porez na glavu", koji je 1990. godine doveo do pada vladu Margaret Thatcher.

Mayovoj se kao kukavičluk prebacivalo to što je odbila direktnu konfrontaciju sa Corbynom u jednoj TV debati. "Ako se Corbyn u vrijeme zahuktavanje svoje kampanje pojavi na TV debati, a May se pri tome povlači, dok njena kampanja u isto vrijeme slabi, to za birače jednostavno ne izgleda dobro", primjećuje politolog Matthew Goodwin.

May je kao "Marmite": Ili je voliš ili mrziš

Mišljenja o Corbynu široko se razilaze: Ekonomski magazin "The Economist" ga omalovažava kao političara, "koji povezuje ideološki ekstremizam sa političkom nesposobnošću". Corbyn, baš kao i stara Laburistička partija iz vremena prije Tony Blaira, podržava nacionalizaciju, povećanje poreza za bogate i više novca za državni zdravstveni sistem. To dobro prolazi kod siromašnijih Britanaca, ali prije svega kod mladih ljudi, koji 68-godišnjeg Corbyna obožavaju kao nekog gurua. "Podrška za mlađe glasače je u Laburističkoj partiji dramatičko porasla", kaže politički naučnik John Curtice sa Univerziteta Strathclyde u Glasgowu, koji uz to dodaje: "Odlučujuće pitanje će biti, hoće li ovi mladi ljudi uopšte izaći na izbore."

S druge strane, Theresa May razdvaja naciju, baš kao i stari britanski namaz za hljeb "Marmite". "Voliš ga ili mrziš", ironično stoji na "Marmite" staklenki. U međuvremenu su premijerku počeli zvati "Marmite May", jer je neki mnogo vole, a drugi isto toliko mrze. Ipak, "čak isti ljudi, koji ne simpatiziraju Mayevu, uvjereni su u njene premijerske sposobnosti", vjeruje Chris Prosser sa Univerziteta u Manchsteru. 

Teška predviđanja

Nedavna  istorija nas uči da zadivljujući povratak Laburističke partije u predizbornim anketama, ne mora značiti ništa. Ne samo da nakon Brexita i Trumpa skoro pa niko više ne vjeruje rezultatima ovih anketa, nego i britanski izborni sistem dodatno otežava tačne prognoze. "Značajno vodstvo u anketama samo po sebi ne znači i veliku većinu u Donjem domu", kaže John Curtice. Godine 2015. konzervativci su osvojili apsolutnu većinu mjesta, i to sa samo 37 posto glasova. S druge strane, antievropska UKIP (The UK Independance Party), dobila je 13 posto glasova, ali samo jedan mandat.

UKIP se za izlazak iz EU borila kao ni jedna druga partija. Sada, kada su postigli svoj glavni cilj i kada je karizmatični Nigel Farage odstupio sa pozicije šefa, mnogi UKIP-ovci se osjećaju prilično dobro predstavljeni od strane Koncervativaca Therese May. Politički naučnik John Curtice im također vjeruje i slaže se sa većinom: "Konzevativci će pobijediti."