Globalna potrošnja mesa značajno je porasla posljednjih decenija. Prema podacima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), potrošnja po glavi stanovnika gotovo se udvostručila: sa oko 23,1 kilograma (kg) godišnje ranih 1960-ih na 43,2 kg u 2019. godini. Glavni razlog je rast prosperiteta u mnogim zemljama, što mijenja prehrambene navike mnogih ljudi. Što je društvo  bogatije, to se jede više mesa. Prema jednoj prognozi, potrošnja po glavi stanovnika za 2022. godinu iznosiće 69,5 kg. Istovremeno će se u siromašnim zemljama u istom periodu konzumirati 27,6 kg mesa po glavi stanovnika.

Emisije stakleničkih plinova koje nastaju konzumiranjem mesa

Prema FAO-u, stočarstvo je zaslužno za 14,5 posto svih emisija stakleničkih gasova koje je izazvao čovjek. Osim ugljičnog dioksida (CO2), štetni gasovi koji tu nastaju su metan (CH4) i dušikov oksid (N2O). Smatra se da oba ova gasa utiču na klimatske promjene slično kao CO2. Iako se metan i dušikov oksid zadržavaju u atmosferi mnogo kraće od CO2, njihovo je dejstvo mnogo jače: stoga se smatra da je metan oko 25 puta pogubniji za klimu od ugljičnog dioksida, a dušikov oksid skoro 300 puta.

Efekat svih stakleničkih plinovase pretvara u ekvivalente CO2 (CO2eq) kako bi se statistički, odnosno u brojevima, izrazio uticaj štetnih gasova na klimu. Najveći dio štetnih emisija u stočarstvu proizlazi iz proizvodnje hrane za životinje (58 posto) i fermentacije tokom procesa varenja kod životinja (31 posto). Konkretno, preživari kao što su goveda, ovce i koze proizvode velike količine metana. Tu su i gasovi koji se oslobađaju prilikom prerade i transporta đubriva (7 odsto) i skladištenja (4 odsto). Između ostalog i zbog velike mase životinja, oko 87 posto emisija metana i dušikovog oksida u stočarstvu oslobađa se uzgojem goveda.

Međutim, ove brojke se ne mogu izjednačiti sa emisijama štetnih gasova do kojih dolazi potrošnjom mesa, jer se odnose na stočarstvo u cjelini. Pomenute emisije uključuju i proizvodnju drugih životinjskih proizvoda kao što su mlijeko, sir, želatin ili vuna. Na mliječne krave otpada veliki dio emisije metana koji nastaje prilikom uzgoja goveda.

Može se reći da stočarstvo sa udjelom od oko 15 posto daje značajan doprinos globalnoj emisiji stakleničkih gasova, koje je stvorio čovjek. Njihov udio je gotovo jednako velik kao i udio štetnih gasova, koji nastaju u saobraćaju na svjetskoj razini.

Da li odustajanje od mesa ima uticaja na klimatske promjene?

Sam pogled na emisije stakleničkih plinova u stočarstvu ne daje odgovor na ovo pitanje, jer se, kao što smo vidjeli, one ne mogu pripisati samo konzumaciji mesa. Slika postaje vidljivija ako se uporede bilansi emisija štetnih gasova različite biljne i životinjske hrane, kao u studiji objavljenoj 2021. godine u časopisu "Nature Food".

Dolazi se do zaključka da je biljna hrana odgovorna za samo 29 posto emisija gasova staklene bašte, koji se oslobađaju tokom proizvodnje hrane. 57 posto dolazi od uzgoja i držanja krava, svinja i druge stoke, uključujući proizvodnju stočne hrane. Prema tome, samo proizvodnja govedine čini oko četvrtinu ukupnih globalnih emisija štetnih gasova koji nastaju u procesu proizvodnje hrane. Studija navodi uzgoj riže kao drugi najveći uzrok emisija stakleničkih plinova s udjelom od oko 12 posto, ispred ostalih vrsta mesa kao što su svinjetina, perad i proizvodnja ovaca i mlijeka.

Međutim, studija razmatra samo ukupne globalne emisije različitih vrsta hrane. Ako se podaci raščlane na jedan kilogram odgovarajuće vrste mesa ili žitarice, pokazuje se nešto drugačija slika. Pa ipak i s rasčlanjivanjem namirnica, proizvodnja goveđeg mesa ostaje daleko najveći emiter stakleničkih gasova sa 99,48 kg CO2 ekvivalenta po kilogramu mesa – što je dvostruko više od drugog najvećeg zagađivača, jagnjetine ili ovčetine (39,72 kg).

Međutim, emisioni bilans svinjetine i peradi, sa 12,31 kg odnosno 9,87 kg CO2eq po kilogramu, povoljniji je od sira (23,88 kg) ili ribe iz uzgoja (13,63 kg). Potrošnja mesa nije ista kod svih vrsta mesa. Svako ko jede perad umjesto govedine može poboljšati svoj lični emisioni odnosno klimatski balans: i to za oko 0,8 tona CO2eq uz prosječnu globalnu potrošnju govedine od 9 kg godišnje. U Evropi i Sjevernoj Americi, gdje je prosječna potrošnja govedine veća, potpunom zamjenom vrste mesa bi se izbjegle emisije od 1,2 tona CO2eq u Evropi i 3,3 t CO2eq u SAD-u po glavi stanovnika godišnje.

Biljna hrana ima daleko bolji emisioni balans

Međutim, daljnje poređenje također pokazuje da skoro sve vrste biljne hrane imaju daleko bolji emisioni balans štetnih gasova od namirnica životinjskog porijekla. Proizvodnja jednog kilograma riže odlobađa 4,45 kg CO2eq, što je manje od polovine proizvodnje jednog kilograma peradi. Dakle, ako nikako ne jedete meso, možete još više smanjiti svoj lični CO2-otisak: u svjetskom prosjeku za 1,1 tonu, u Evropi za 1,8 tona a u Sjevernoj Americi za čak 4 tone CO2eq.

Četiri tone emisije gasova staklene bašte – to je količina koju prosječni Indijac uzrokuje tokom dvije godine i četiri mjeseca u svim oblastima života. U Etiopiji 31 osoba emituje istu količinu stakleničkih plinova koliko u Sjevernoj Americi uzrokuje samo jedan stanovnik koji jede meso.

Kako bi se do 2050. postigla neutralnost stakleničkih plinova, svaka osoba na Zemlji bi smjela uzrokovati više od dvije tone CO2eq godišnje – odnosno tek nešto više od količine stakleničkih plinova koju uzrokuje prosječan Evropljanin konzumacijom mesa.

Izbjegavanje posebno govedine, jagnjetine i ovčetine može čak imati i druge pozitivne efekte na okoliš i klimu - zato što je za proizvodnju ovih vrsta mesa potrebno oko 116 puta više zemlje nego, na primjer, za uzgoj riže.

Prema novoj studiji UN-Programa za okoliš (UNEP), stočarstvo koristi 78 posto svih poljoprivrednih površina na svijetu. Prirodna staništa se uništavaju zbog progresivnog širenja oranica i pašnjaka. Upotreba đubriva i pesticida na ovim područjima dodatno povećava smanjenje biodiverziteta.

Zaključak

Globalna proizvodnja mesa, u poređenju sa drugom hranom, ima veliki udio u globalnim emisijama stakleničkih plinova. Ne samo što doprinosi klimatskoj krizi, već ona direktno uništava životnu sredinu. Odustajanjem od mesa bi posebno ljudi, koji jedu mnogo mesa, mogli značajno smanjiti svoj lični doprinos klimatskoj krizi. Jednostavna zamjena govedine drugim vrstama mesa već bi značila smanjenje velikeih količina stakleničkih plinova.

Provjera činjenica: zaštita klime, šta ja tu mogu učiniti?

Kada bi postali vegetarijanci, prosječni Evropljanin (sa 6,61 tona CO2eq godišnje) i stanovnik Sjeverne Amerike (sa 14,2 tona CO2eq godišnje) mogli bi izbjeći više od četvrtine vlastitih godišnjih emisija stakleničkih plinova. Međutim, ne smijemo zaboraviti da u drugim oblastima života emitujemo znatno više stakleničkih plinova i to u mnogo kraćem vremenu: Svako ko pređe oko 10.000 kilometara godišnje ili samo jednom leti iz Evrope do New Yorka i nazad, već ima više od dvije tone CO2eq na svom klimatskom računu. Ako odletite na odmor iz Evrope u Aziju ili Južnu Ameriku – to je već 4 tone. Ovakvim putovanjem Evropljani u roku od nekoliko sati upućuju u atmosferu istu količinu štetnih gasova, koje su uštedjeli nakon dvije godine nejedenja mesa.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu