Angela Merkel je dugo godina bila „prva violina" Evrope. To niko nije dovodio u pitanje. Nakon što je Donald Trump pobijedio na izborima u SAD, nekoliko dnevnih listova na engleskom jeziku je Angelu Merkel nazvalo „Vođom slobodnog svijeta“.

To je važilo do prije nekoliko mjeseci. Nakon parlamentarnih izbora održanih u septembru Merkelova je sa svojom strankom (CDU) morala prihvatiti činjenicu da je izgubila veliki broj glasova birača. Merkelovoj još nije pošlo za rukom da formira novu vladu.

Na drugoj strani je Emmanuel Macron nova zvijezda na političkom nebu. Mladi, karizmatični Macron je iz predsjedničkih izbora izašao kao briljatni pobjednik čiji je protivnik bila desno-populistička kandidatkinja Marine Le Pen. Osim toga mu ju pošlo za rukom da uprkos velikom otporu reformiše francusko tržište rada. Ostali dio posla rade dobri ekonomski podaci. Prvobitno loša popularnost je sada u porastu. Povodom Macronovog 40 rođendana u decembru je većina Francuza rekla da je on „dobar predsjednik". Čitava zemlja, koja je dugo vremena sumnjala u samu sebe, čini se da je sa Macronom postala samouvjerenija.

Samouvjereno ophođenje sa mladima

 Macron samouvjereno nastupa i na međunarodnoj pozornici: sjajna večera sa Trumpom na Ajfelovom tornju i prijem ruskog predsjednika Vladimira Putina u Jelisejskoj palati, međunarodna konferencija o klimi, inicijativa za politiku prema Africi i sada posjeta turskog predsjednika Erdogana. „On je ponovo preuzeo jaku tradicionalnu ulogu francuske diplomatije koja se angažuje širom svijeta i polazi od toga da događaji u svijetu pogađaju Francusku i da Francuska u njima mora učestvovati“, opisuje Macronovu novu vanjskopolitičku liniju Stefan Seidendorf, zamjenik direktora Njemačko-francuskog instituta u Ludwigsburgu i dodaje da Macron pri tome ne zaboravlja da na „značaju dobija samo ako nastupa kao Evropljanin“.

Ipak, Macron se djelimično jasno udaljava od svoje evropske partnerke iz snova Angele Merkel. Naprimjer kada je riječ o Erdoganu. Dok je Merkelova u septembru u predizbornoj kampanji tražila prekid pristupnih pregovora EU sa Ankarom zbog kršenja ljudskih prava, Macron Tursku naziva „neophodnim partnerom“. Trenutno je Erdoganova posjeta Berlinu teško zamisliva.

Merkelova i Macron se također razlikuju kada je riječ o odnosu prema teškim partnerima: Merkelova sa Trumpom, Putinom i Erdoganom uvijek traži mogućnost za razgovor. U tim razgovorima je konkretna, ali se u protokolima nakon razgovora može prepoznati i velika distanca. S druge strane Macron pokušava impresionirati s velikim stvarima. Macronovo rukovanje s Trumpom je skoro preraslo u hrvanje. Nakon toga je Macron od Trumpa zatražio: "Make the planet great again".

Solo-nastupi su uvijek loši za Europu

Američki magazin „Time", koji je Merkelovu nedavno nazvao „gospođa Evropa", Macrona sada naziva „budućim liderom Evrope". Stefan Seidendorf je mišljenja da je loše ako se jedna osoba ili država u Evropi stavljaju na prvo mjesto. „Uvijek postoji opasnost da ako jedna zemlja u EU mora preuzeti vodeću ulogu onda je druge zemlje nerado ili nikako ne slijede i što tada zastupaju interese nacionalne a ne evropske politike". Zbog toga se Merkelovoj i Macronu savjetuje da zajedno preuzmu tu ulogu.

Macron prema vlastitim navodima uopšte ne teži solo ulozi. On je rekao da zajedno sa Njemačkom želi obnoviti Evropu. Ali još uvijek čeka odgovor na njegove ideje o reformi evropske politike. Macron pored ostalog želi jednog evropskog ministra finansija i budžet za eurozonu.

Merkelova je u principu otvorena za saradnju i nove ideje iako unutar CDU/CSU postoji velika suzdržanost. Zamjenica predsjednice CDU Julia Klöckner je nedavno rekla šta misli šta je ustvari pravi razlog Macronovih inicijativa: „Mi smo protiv zajedničkog preuzimanja dugova drugih država. To dugujemo našim poreskim platišama". Claire Demesmay stručnjak za Francusku iz Njemačkog društva za vanjsku politiku tvrdi da je u „Njemačkoj široko rasprostranjen osjećaj, ne samo kod Unije CDU/CSU i FDP, da Njemačka mora plaćati za Francusku. Međutim, takva individualna pitanja se uopšte ne postavljaju. Sve dok Merkelova ne formira novu vadu, ne može Macronu ništa obećati i tako mu prepušta međunarodnu pozornicu.