Tačnost je osobina koju mnogi ljudi smatraju vrlo vrijednom. Njome se pokazuje poštovanje prema drugim ljudima. Smatra se i pokazateljem dobrog vaspitanja. Ona je decenijama važila kao jedna od njemačkih vrlina, ali to očito više nije tako.

Prije 25 godina, tadašnji šef njemačke željeznice Dojče ban hvalio se da vozovi u ovoj zemlji saobraćaju stačnošću od 90 odsto i da nema zemlje u Evropi koja to može da dostigne. Danas, kada šefica Željeznice Evelin Pala kaže da bi u novoj godini bar 60 odsto vozova trebalo da saobraća tačno na vrijeme, to već izgleda kao ambiciozno postavljen cilj. A do kraja 2029, stopa tačnosti bi trebalo da dostigne 70 odsto.

Reprezentativna anketa agencije JuGov koju je naručila njemačka novinska agencija Dpa pokazala je da još samo 78 odsto odraslih Nijemaca smatra da je tačnost „tipično njemačka“ osobina. Poređenja radi, njih 89 odsto još uvijek smatra da je birokratija „tipično njemačka“ – to se nije promijenilo u odnosu na 2017. kada su oba pojma još bila jednako vrednovana sa 90 procenata.

Skoro svi odrasli u Njemačkoj smatraju sebe tačnim

Više od 90 odsto građana smatra sebe tačnim. Ta autopercepcija, međutim, nije ista u svim starosnim grupama. Među starijima od 29 godina, tačnim se smatra više od 90 odsto ispitanika, što je velika razlika u odnosu na starosnu grupu između 18 i 28 godina u kojoj tačnim sebe smatra samo njih – 81 odsto.

To je još uvijek visok procenat i svakako ne znači da tačnost „izumire“, ali je jasno da nema više svoju nekadašnju auru. To se vidi iz reakcije ispitanika na tvrdnju da je „u Njemačkoj tačnost manje rasprostranjena nego ranije“. Sa njom se slaže 70 odsto ispitanih. I tu prosjek „vade“ stariji od 80 godina (saglasno više od 80 procenata), dok je među ispitanicima između 18 i 28 godina taj udeo bitno manji – 62 procenta.

Većina ispitanih se ljuti kada su drugi ljudi netačni, a ova najmlađa grupa ispitanika je i tu najtolerantnija – oko 70 odsto njih se „često“ ili „povremeno“ ljuti zbog tuđe netačnosti. Među starijima je taj udeo uvijek veći od 80 odsto.

No, ako se toliko mnogo njih ljuti zbog netačnosti drugih, a gotovo svi sebe smatraju tačnim, onda tu nešto „ne štima“. „U mnogim oblastima postoji optimizam poput ovog s vremenom, gdje ljudi vrlo lako precjenjuju sebe i smatraju stvari boljim nego što jesu“, kaže Mark Vitman, neuropsiholog i istraživač vremena sa Instituta za granična područja psihologije i psihohigijenu (IGPP) iz Frajburga.

Slično tome je i precjenjivanje sopstvenih vozačkih sposobnosti. „Velika većina smatra da vozi natprosječno dobro, što statistički nije moguće“ – većina vozi prosječno, što po sebi nije ništa loše.

Netačnost je loša poruka osobi koja čeka

„Ljudi vode računa o vremenu ili više vode računa o onome što se dešava oko njih“, kaže Vitman, inače pisac knjige „Vrijeme koje osjećamo: mala psihologija doživljaja vremena“, i dodaje da je u pitanju „pažnja koju posvećujemo stvarima“.

Onaj ko se udubio u predivan razgovor, na primjer, može da uništi tu ljepotu stalnim gledanjem na sat zbog toga što hoće da stigne na vrijeme na jedan kasniji sastanak. „Ta osoba jeste tačna, ali nije tako prisutna u razgovoru“, kaže Vitman. Pri tome je važno da budemo lijepo posvećeni onome što trenutno radimo, da to lijepo teče“.

Vitman objašnjava da se tačnost različito procjenjuje na poslovnom i privatnom planu. Mi iz tačnosti – ne uvijek svjesno – izvlačimo i zaključke o motivima ljudi oko nas. Da li im je nešto važno ili nije?

„Neko ko nije tako tačan u privatnom životu, biće tačan kada bude išao na razgovor o zaposlenju – ili će bar nastojati da bude tačan“, kaže Vitman. „Očekuje se i da zaposleni dođe kod šefa tačno na vrijeme, dok šef ne mora da bude tako tačan i može da najprije završi telefonski razgovor. To pokazuje hijerarhizaciju kada je riječ o ovoj temi“.

U privatnom okruženju, kada se u zakazano vrijeme čeka da dođe prijatelj ili prijateljica koja kasni, sve ima i emocionalnu komponentu: „To može da povrijedi nekoga i mnogi se ljute jer se osjećaju lično zapostavljenim. Osoba osjeća da je ne smatraju tako važnom“.

Tholl Gregor (dpa)