Bio je to rezultat koji je iznenadio mnoge: Na prvim slobodnim parlametnarnim izborima u Libiji, nakon četiri decenije vladavine Muamera Gadafija, pobijedila je umjerena islamska alijansa bivšeg premijera Mahmuda Džibrila. Alijansa tako može da dobije 39 od 80 poslaničkih mjesta. Islamisti, koji su računali s pobjedom, moraju da se zadovolje sa manje od polovine mjesta u Parlamentu Libije. Libijci su tako iznenadili mnoge posmatrače svojim izborom u julu ove godine. Time je promijenjen i dosadašnji trend, poznat u slučaju Egipta i Tunisa i donekle Maroka, gdje su po pravilu na prvim izborima pobjeđivale radikalnije islamističke snage.
Islamisti bez uticaja?

Međutim, to ne znači da su islamisti u Libiji pali u zaborav. Tek kada parlament u srijedu (8.8.) počne s radom vidjeće se zapravo karakter Predstavničkog doma. Jer, 120 mjesta od ukupno 200 koliko broji libijski parlament, rezervisano je za nezavisne kandidate, dakle većina. I koliko će se oni prikloniti islamističkom ili umjerenom taboru za sada je još teško procijeniti.

Muslimansko bratstvo je ubijeđeno da će većina nezavisnih kandidata stati na njihovu stranu. "To znači da bi teoretski bilo moguće da islamisti povuku sa sobom veliki broj nezvisnih kandidata i tako dobiju važnu, ako ne čak i najvažniju ulogu u parlamentu", kaže u razgovoru za Dojče vele ekspert za Libiju Kurt Pelda. No, i Džibrilov savez, u koji su uključene mnoge regionalne grupe, ima dobre karte.

Regionalne različitosti

U svakom slučaju mnogim Libijcima je važnija povezanost sa mjestom iz kojeg dolaze i svojim plemenom nego pripadnost partiji. Prije nego je samozvani vođa revolucije Gadafi došao na vlast, regije Cirenaika, Fesan i Tripoli imale su različite identitete. Pod prvim libijskim vladarom, kraljem Idrizom zemlja je do 1963. imala federalni ustav. Prethodno su ove tri regije bile italijanska kolonija, ali nikada nisu predstavljale jednu cjelinu. Pod Gadafijem je od naftnih prihoda prije svega profitirala regija u kojoj je smješteno njegovo rodno mjesto Sirte ali i glavni grad Tripoli. Cirenaika sa glavnim gradom Bengazijem na istoku Libije je zapuštena i zanemarena. Nije slučajno što je u februaru 2011. upravo ovdje došlo do revolucije.

Mnoge regije i grupe u Libiji imaju sopstvenu paravojsku. To centralnoj vladi otežava da uspostavi monopol vlasti nad cijelom teritorijom Libije. Veliki izazov za vladu biće da paravojsku potčini državi. Stoga će jako važno biti razoružati naoružane grupe, kaže za DW Said Lasvad, glavni urednik lista Tripoli Post. On smatra i da su 42 godine Gadafijeve vladavine ekonomski uništile Libiju. Nafta se sada tamo crpi kao i prije svrgavanja Gadafija, ali na uštrb novih investicija i održavanja postrojenja. To bi moglo izazvati novu krizu, mišljenja je i ekspert za Libiju Pelda. A novom parlamentu kao jedan od prvih zadataka predstoji imenovanje premijera, decentralizacija ili pak federalizacija zemlje, kao i pokretanje privrednog razvoja. Uloga islama i šerijatskog zakona, kao i odnos prema nekadašnjim Gadafijevim pristalicama takođe mora da se riješi, a zakoni se moraju donijeti i napraviti pripreme za dolazak nove ere nakon usvajanja novog ustava.

Velika očekivanja

Uspješni i uglavnom mirni izbori koji su se održali u Libiji ovog jula su bili prvi demokratski izbori nakon četiri decenije Gadafijeve vladavine. Posljednji izbori u toj zemlji su bili u vrijeme vladavine kralja Idriza. Novom parlamentu neće biti lako da ispuni velika očekivanja Libijaca, koji pored osvojene slobode takođe trebaju više sigurnosti, radnih mjesta i prosperiteta. Ali, Libijci su skeptike u posljednjih šest mjeseci više puta pozitivno iznenadili.

Autor: Anne Allmeling / Svetozar Savić
Odgovorna urednica: Jasmina Rose