Stigli su iz svih krajeva BiH da još jednom vide mjesto u kojem su doživjeli najmračniju stranu ljudske prirode. Prisjetili su se, progovorili, upozorili i još jednom izrazili nadu da se više nikome i nikada neće ponoviti ono što su oni u logoru Batković preživjeli.

Mukama zapečaćeni životi

"Mi smo došli pred vrata na koja su većina nas ušli i izašli pognute glave. Nismo imali priliku da vidimo ova semberska polja. Zato sada pogledajte, prisjetite se vremena kojim su naši životi duboko zapečaćeni i kad smo preživjeli sve ono što su nam drugi nametnuli. Danas je poseban povod, dvadeset godina otkada su naši prijatelji odavde odvedeni na Majevicu i tamo izgubili živote", kazao je Nihad Ključanin, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, koji je u ovom logoru bio zatočen od 13.12.1992. do 09.10.1993. godine.

Ključanin je jedini preživio stradanje na Majevici i kaže da nikada neće zaboraviti dane provedene u Batkoviću. "Decembra 1993. nas 530 Bošnjaka i Hrvata dovedeni smo ovdje iz logora Manjača. Ovdje smo da bismo podsjetili na te događaje. Zašto podsjećamo? Podsjećamo da se ne bi ponovo dogodili, bez obzira ko ih ikada smislio ili planirao učiniti. Dabogda ovaj logor, ova vrata, bila vječito za te i takve prilike zapečaćena", kazao je Ključanin.

Teško je govoriti o detaljima

"Došli smo ovdje smo da svjedočimo zahvaljujući prvo Bogu dragom što smo živi i zdravi, a Bog sami zna i koliko. Trebalo je izdržati ovu sembersku košavu i odmrzavati vodu u posudama. Došli smo i da svjedočimo našu parolu "da se ne zaboravi i ne ponovi" i da nikad niko ne doživi ono što smo mi ovdje doživjeli," kazao je Fahrudin Ćemal u ime Udruženja logoraša "Profesor Omer Filipović" iz Ključa. Podsjetio je da je njegov prijatelj i komšija Fuad Islamagić zaklan dok je bio na prinudnom radu. Dodao je da je teško pričati o detaljima i da svi bivši zatočenici dobro znaju kako im je bilo. Zbog toga, istakao je, treba da istraju u aktivnostima oko suđenja odgovornima za zločine koje treba da stigne zaslužena kazna.

Huso Konjić došao je iz Koraja. U Batković je doveden 22. juna 1992. i ostao do 20. jula 1993. godine. "Ne može se ispričati šta sam ovdje doživio. Bilo je svega, svašta sam doživio i svačega se nagledao, a zahvalan sam međunarodnoj zajednici, Crvenom krstu, što sam nakon svega oslobođen," kaže Konjić.

Hasan Salihović iz Srebrenice, u Batkoviću je bio zatočen dva i po mjeseca. "Trinaest dana nisam ništa jeo prije nego sam doveden ovdje. Negdje su nas potrpali i tad je počelo sve ono najgore. Glad, prebijanje, ubijanje. Kad je stigao Crveni krst malo su nas ošišali, obrijali i onda smo čekali razmjenu," kaže Salihović.

Šta radi pravosuđe?

"Ovdje sam proveo mnogo dana, a previše je i jedan dan. O torturama neću govoriti jer smo svi mi ovdje očevici onoga što se događalo. Bili smo očevici kad je ubijen profesor Ferid Zečević, kad je ubijen Hapaka, kad je onaj Korajac ovdje izubijan, kad ubiše Ekrema Čudića iz puške, kad je šećeraš od 18 godina kukao, a ne dadoše mu lijek i dijete umrije, kad odsjekoše nogu onome momku... Žalosno je što je naše pravosuđe tek podiglo optužnicu protiv četvorice odgovornih i što svjedoci govore da se ovdje nije ništa strašno događalo. Ne znam ko sve odlučuje o tome, ali mnogi nisu tom optužnicom obuhvaćeni", kaže Džafer Deronjić iz Brčkog. Dodaje da laži neće proći jer još ima dovoljno živih svjedoka koji se ne boje svjedočiti.

Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša Bijeljina i Janja podsjetio je da je ubijeno više od 20 logoraša iz Janje i da za to niko još nije odgovarao. Upozorio je i na veliki problem. "Još uvijek se nije donio zakon o žrtvama torture, a prošlo je 17 godina od završetka rata. Strukture vlasti izgleda da čekaju da nestanemo. Ne radi se ništa na donošenju zakona, nemamo materijalnu ni moralnu satisfakciju i to nas najviše boli", kazao je Đezić.

Diskriminacija žrtava torture

Aleksandra Letić, programska menadžerica Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj, pridružila se bivšim zatočenicima u njihovim zahtjevima. Istakla je da je u toku potpisivanje peticije za usvajanje zakona o pravima žrtava torture.

"Još uvijek je taj proces u toku. Prikupljaju se potpisi širom Bosne i Hercegovine. Ono što je ključno to je da se trenutno sve dogovara na višem nivou da se taj zakon konačno usvoji. Očekujemo da se konačno reguliše ta oblast koja je potpuno neregulisana zbog čega je ostavljen prostor za najširu diskriminaciju ljudi koji su prošli kroz najteže oblike torture tokom devedesetih godina, ali i nakon toga."

Autor: Emir Musli, Bijeljina

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić